Prepucijum je tanka kožica na glaviću penisa. S njom se muškarci rađaju, no mnoge kulture tu kožicu uklanjaju iz raznih razloga. Ali, uklanjanja prepucijima ili obrezivanje nije samo pitanje kojima se bave ljekari…
Proteklih dana, Sarajevo i BiH bili su svjedoci nesvakidašnjeg događaja. Uz pomoć turskih organizacija koje djeluju u našoj, a prije svega novcem i medijskom logistikom koja Turcima stoji na raspolaganju, na jednom mjestu okupljeno je 150 dječaka kojima je izvršen obred obrezivanaja ili sunećenja. Takvo nešto nije neobično ni nepoznato u ovoj zemlji, no sama medijska pompa oko ovoga, te činjenica da stranci u ovoj trusnoj zemlji rade nešto što ima veze s religijom, otvorilo je raspravu o ovom pitanju koje je, nažalost, postalo i političko. Argumenti su teški i jaki, s obje strane.
– Nemamo pravo da odstranjujemo dijelove njihovog tijela samo da bismo osnažili vlastita vjerovanja, ili da bismo obezbijedili kontinuitet vlastite religijske ili etničke grupe. Isto tako, nemamo pravo da oblikujemo njihova tijela u skladu s našim standardima tjelesne ljepote, ili zahtjeva za genitalnom higijenom. Ukoliko oni to žele uraditi kada dostignu određenu dob, to će biti njihovo diskreciono pravo. Sve dotad, mi moramo štititi njihovo pravo na otvorenu budućnost, u kojoj će oni, a ne neko drugi, imati glavnu riječ u odlučivanju o vlastitim tijelima – izjavio je kolega novinar Eldar Sarajlić.
Politika u gaćama
Pitanje o kojem je, očito, podijeljena javnost, nije samo tema o kojoj se ovdje raspravlja, nego i u Evropi i Americi, gdje je obrezivanje medicinska praksa već decenijama. Pretpostavlja se da je obrezano 65 posto američkih muškaraca rođenih između 1980. i 1999. U ranijim periodima taj je procent bio i veći, a danas broj obrezanih američkih dječak opada. Vidjet ćemo kasnije i zbog čega. Mnogo tenzija izazvala je prošlogodišnja odluka suda u Koelnu da zabrani obrezivanje dječaka, ukoliko to nije medicinski opravdano.
– Ta tjelesna promjena protivna je interesu djeteta koje kasnije samo treba odlučivati o svojoj vjerskoj pripadnosti – piše u odluci Kelnskog suda, koja tvrdi i to da se „tijelo djeteta trajno i nepovratno mijenja obrezivanjem”.
Slična odluka donesena je u Švedskoj, Austriji i u Sloveniji. O obrezivanju se raspravlja i u Vijeću Evrope, a o ovom pitanju je naročito aktivan Odbor za socijalna pitanja, zdravstvo i održivi razvoj. U Vijeću Evrope donesena je i kontroverzna „rezolucija o obrezivanju”.
– Ne postoji i ne može ni postojati pravo na obrezivanje dječaka. Djeca nisu mini-bića s mini ljudskim pravima… U preporuci naša skupština poziva evropske vlade da razmisle o tome može li ‘dječije pravo na fizički integritet’ postati standard na cijelom kontinentu… Naša je rezolucija spomenula kako ‘pristalice žele taj postupak prikazati kao koristan za dijete, usprkos jasnim dokazima da to nije tako – kaže Maury Pasquie, predsjednica Odbora.
Ova polemika, na momenete vrlo oštra i vrlo bolna za imigrantske zajednice u Evropi, napravila je nešto što se činilo nezamislivim. Ujedinila je muslimane i Jevreje – njihove političare, tako i vjerske vođe, od Izraela preko Turske, od Brisela do New Yorka.
– Poređenje obrezivanja s obrezivanjem žena, barbarskom praksom koja zaslužuje osude, predstavlja uvredu, antivjersku mržnju, još gore, strašno neznanje – oglasilo se Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova, a ljutito je i reagirao izraelski predsjednik Shimon Peres.
Islam i judaizam, tako žestoko politički posvađani, ipak imaju mnogo više zajedničkog nego što to ekstremisti s obje strane žele priznati. Osim sličnih propisa u vezi s hranom, oblačenjem, sličnog geografskog porijekla i kulturnih veza Arapa i Jevreja (pismo, porodični običaji, jezik), ono što najviše evropske muslimane i Jevreje spaja, njihovi se „neprijatelji”, konzervativna, ksenefobična evropska desnica koja Judaizam i Islam nikada nije prihvatila kao dio vlastite kulture i čini sve da ih protjera s evropskog tla.
Priča o obrezivanju, iako legalna s naučnog, zdravstvenog, medicinskog i pedijatrijskog stanovišta, tako postaje samo paravan za ogavnu politiku i zakonsko šikaniranje drugih i drugačijih.
15.000 godina tradicije
Oni koji se vatreno protive obrezivanju dječaka, potajno vjerujući da tako pakoste muslimanima i Jevrejima, zaboravljaju da običaj uklanjanja kožice s penisa dječaka nije ekskluzivno ni jevrejski niti pripada isključivo narodima koji prakticiraju islam. U starom vijeku obrezivanje je bilo vrlo rašireno u brojnom kulturama oko obala Mediterana i na Bliskom Istoku. Na zidu jedne egipatske grobnice iz 2300 godine pr.n.e. „opisan” je proces obrezivanja kao i „instrumenti” kojima je operacija vršena.
Pretpostavlja se da je obrezivanje vrlo stara medicinska praksa, vjerovatno najstarija hirurška operacija na svijetu. Prema nekim nalazima, obrezivanje je prakticirano još u mlađem kamenom dobu, prije 15.000 godina. O tome svjedoče oštre kamene alatke pronađene u arheološkim nalazištima drevnih Semita. Ipak, oficijelo, tradicija obrezivanja kod Jevreja počinje s Abrahamom i njegovim potomcima. Evo šta Stari zavjet kaže o tome.
– Reče Bog Abrahamu: Ti ćeš držati savez moj, ti i porod tvoj poslije tebe, od koljena do koljena. A ovo je moj savez koji ćete vi držati između mene i vas, i poroda tvoga poslije tebe; Da se obrezuje između vas svaka muška glava. Obrezat ćete se, i to će biti znak saveza između mene i vas. Svako muško dijete, kad mu bude osam dana, nek se obrezuje, od koljena na koljeno, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce, od kojih god stranaca, koje ne bude od poroda tvojeg – kaže biblijska Knjiga postanka.
Zanimljivo, Isus kao čovjek iz jevrejskog naroda je također bio obrezan, no, njegovi apostoli i kasniji sljedbenici neće prihvatiti tu praksu.
– Od Abrahama do Krista to je znak Saveza, ubrzo nakon Kristova uskrsnuća apostoli okupljeni na svom prvom saboru u Jeruzalemu odlučuju da se tome nisu dužni podvrgavati obraćenici, Kristovi vjernici koji dolaze iz drugih religijskih i uljudbenih krugova. Apostol Pavao uporno tumači da je obrezanje bilo samo znak, a odsada čovjek treba vjerom sebe na neki način obrezati, svladavati svoje tjelesne požude… U prvo su ga doba vršili i kršćani židovskoga podrijetla, ali sv. Pavao je isticao da to više nije znak pripadnosti Božijemu narodu.
Obrezanje u kršćanstvu, zapravo, nije odbačeno nego se njegovo značenje drugačije ispunjava, ne obrezanjem na tijelu nego obavezom što je čovjek vjerom preuzima predajući se Bogu dušom i tijelom. Ipak je kršćaninu potrebno stanovito znanje o obrezivanju da bi mogao čitati odgovarajuće dijelove Svetoga pisma, shvaćajući njihov pravi spasenjski smisao. I danas je dobro sjetiti se da Bogu pripada cijelo tijelo, da se čovjek mora svladavati i na području svoje spolnosti – tumači to katolički časopis „Glas koncila”.
Suprotno onom što je uviježeno mišljenje, Kur’an niti jednom riječju ne spominje obrezivanje niti u islamu postoji poseban propis koji regulira ovaj obred. Za muslimane to je tek sunnet, životna praksa Muhammeda, a.s. koja se poštuje i slijedi.
– Većina islamskih učenjaka je saglasna da je obrezivanje obavezno za muškarce pod uslovom da nemaju bojazan da im to može naškoditi. Pri procjeni stupnja štete čovjek mora gledati na Kur’an i vjerodostojna učenja proroka Muhameda, kako bi bio upućen na najbolji izbor. Ako čovjek smatra da nije u stanju da se obreže uslijed straha od ozlijede ili zbog bilo kojeg drugog valjanog razloga koji mu može upropastiti život, onda treba od takve namjere odstupiti. Nije dopušteno da ovo pitanje postane barijera koja sprečava čovjeka da prihvati islam. Drugim riječima, to nije uvjet da čovjek postane musliman. Također, to nije prepreka da čovjek obavlja molitvu (namaz) – kaže portal Monteislam.com.
Obrezivanje štiti od HIV-a?
Obrezivanje se na Zapad vratilo sedamdestih godina 19. stoljeća. Korišteno je za prevenciju masturbacije, koja je tada smatrana uzročnikom ozbiljnih medicinskih tegoba, poput „sušenja” kičme. U to doba je vjerovano da, između ostalog, obrezivanje pomaže u borbi protiv raka kože, nesanice, astme, sifilisa, mokrenja u krevet i još mnogih bolesti. Na kraju 19. stoljeća (od 1895.) obrezivanje je postalo gotovo univerzalna praksa u SAD-u, dio društvene etikete, nešto što se podrazumijeva i ne dovodi u pitanje. Pretpostavlja se da je obrezano 72 posto Amerikanaca rođenih 1950.
No, poslije te godine, među američkim ljekarima nastaje debata: je li obrezivanje zaista tako korisno kada je riječ o zdravlju. Nakon toga i nekoliko smrtnih slučajeva, obrezivanje je rijetko bilo uključeno u redovito zdravstveno osiguranje, te su ovu rutinsku operaciju bolnice dodatno naplaćivale. Također, u proteklih pola stoljeća razvio se pravi pokret koji vodi snažnu borbu protiv obrezivanja, nastojeći ovaj drevni obred prikazati kao barbarski, skup, bespotreban, opasan i besmislen u današenje vrijeme.
Ipak, postoje vrlo jaki naučni dokazi da obrezivanje pomaže u sprečavanju širenja HIV-a, pomaže u sprečavanju sifilisa i urinarnih infekcija, te smanjuje opasnost od raka penisa. Ovo kancerogeno oboljenje gotovo je nepoznato među Arapima i Jevrejima i to je možda najsnažniji argument koji zagovornici obrezivanja imaju u svojim rukama. Protivnici obrezivanja, na drugoj strani, tvrde da je obrezivanje možda nekada bilo medicinski opravdano, ali da je medicina danas tako napredovalo da je obrezivanje postalo suvišno i zastarjelo.
Globalno gledajući, ljekarska struka nije ni za ni protiv, a najznačajnije svjetske medicinske asocijacije niti preporučuju niti odbacuju obrezivanje, ostavljajući pojedincima i njihovim porodicama na volju hoće li ukloniti prepucijum ili neće. Ipak, ovaj komadić kože, ni kriv ni dužan, postao je dio debate koja potvrđuje koliko je današnji svijet, zapravo, podijeljen i koliko se jedan obred može koristiti kao političko oružje za borbu protiv nepoželjnih, sve pod krinkom demokratije. Medicinu ionako ne niko ništa ne pita.
Ž6 = Obrezivanje: Od Australije do Amerike
Obrezivanje je u prošlosti bilo veoma raširena pojava, daleko izvan jevrejskog ili arapskog kulturnog kruga. Herodot je zabilježio obrezivanje u tadašnjoj Kolhidi, današnjoj Gruziji. Obrezivanje je vršeno i danas se vrši kod Masaja u Keniji i kod Bantu crnaca u većem dijelu Afrike. Australski Aboridžini su vršili obrezovanje kao i polinezijski domoroci i stanovnici Fidžija. I pretkolumbovski stanovnici Amerike su se obrezivali, a ovaj obred je bio uobičajen mežu Astecima i Majama.
Isusova kožica
Kako smo rekli, Isus je također bio obrezan, a njegov je prepucijum među katolicima sve do 20. stoljeća bio značajna relikvija. U srednjem vijeku čuvana je u jednoj crkvi blizu Rima i privlačila je nevjerovatno veliki broj vjernika. Kasnije je nekoliko crkava tvrdilo da baš one posjeduju originalnu Isusovu „kožicu”. Sve je to nerviralo Vatikan, koji je u 20. stoljeću uveo potpuno zabranu spominjanja ove relikvije, pod prijetnjom ekskomunikacije iz Crkve.
Bijeljina: Skidaj gaće!
Da obrezivanje može biti i okidač za mržnju i fašizam, uvjerili smo se i u posljednjem ratu. Kada su Arkanove bande prije 22 godine upale u Bijeljinu, obrezano spolovilo moglo je značiti i sigurnu smrti.
– Vojnik je tu došao i rekao mu „Skidaj gaće, da vidimo ko si” – pričao je na tadašnjoj TVSA jedan od preživjelih stanovnika Bijeljine.
Sljedeća slika prikazivala je krvavog muškarca u plavom šorcu, ubijenog samog samo zato jer je pripadao drugom narodu.
Obrezivanje i seksualni život
Oni koji se protive obrezivanju često tvrde da obrezivanje smanjuje seksualni užitak. Na drugoj strani, pobornici obrezivanja tvrde da ovaj medicinski zahvat produžava erekciju.
– Obrezivanje ne utječe na seksualnu funkciju, osjetljivost, seksualne senzacije i, na kraju, kvalitet samog orgazma. Isto tako, nije dokazano da obrezani muškarci imaju više problema s erekcijom, bolom prilikom odnosa, ili preuranjenom ejakulacijom – kaže Briann Morris, profesor na Sidnejskom univerzitetu.
Charles, obrezani princ?
Dinastija Windsor – Hannnover, već stoljećima prakticira obrezivanje svih muških članova. Tradiciju je uspostavila luckasta kraljica Viktorija, tvrdeći da su njena djeca sinovi Davidovi i da su potomci jednog od 12 izgubljenih izraealskih plemena. I princ Charles je obrezan, a taj je obred izvršio jedan ugledni londonski rabin, vrlo blizak kraljevskoj porodici. Ipak, prinčevi Harry i William nisu obrezani, jer se tom činu usprotivia njihova majka, Diana.