U vrijeme kad su se više poštovali nastavnici i roditelji, ja sam išla u osnovnu školu. Kao i svako drugo dijete, imala sam svoje omiljene i manje omiljene nastavnike, a nastavnica Hida je bila apsolutni hit u našoj školi. Nešto mlađa od svojih kolega, ostvarivala je bolji kontakt s učenicima. Ni prestroga, ni preblaga, imala je nešto od onog prirodnog autoriteta kojim su tek poneki budu obdareni. Širila je vidike djeci u toj maloj čaršiji i njeno podučavanje nije završavalo na lekcijama iz udžbenika hemije i biologije.
Utisnula nam je samopouzdanja u mlade duše, k’o što bi tetka utisnula 10 KM…onako da niko ne vidi, i da nam se nađe- i pustila u više razrede, na fakultete. Rat nas je rasuo, Facebook ponovo uvezao i tako jednog dana bila sam nemalo iznenađena kada pročitah tekst s naslovom: “Bosanka Hida Hasinović u SAD-u napravila revolucionarnu emulziju”. Od ponosa sam zanijemila. Ipak, taj osjećaj su ubrzo zamijenili tuga i bijes. A šta bi bilo da je ostala u našoj zemlji?
Trenutno bi imala bijednu platu, neku drugačiju generaciju učenika koji ne misle da je znanje moć, osjećaj beznađa koji izjeda do posljednje ćelije, izgrižene nokte i ništa više. O, zemljo moja!
U neka bolja vremena za ovaj narod bili ste nastavnica hemije i biologije u osnovnoj školi u Velikoj Kladuši. Kakva sjećanja Vas vežu za taj period?
– Bila su to divna vremena, jer ja sam voljela svoj poziv i voljela sam vas, radila sam ga od srca bez ikakvog materijalnog fokusa.
Zbog ratnih dešavanja napustili ste BiH i s kćerkom Mirelom se zaputili u daleku Ameriku. Opišite nam kako se to desilo?
– Da danas je tačno 20 godina otkako sam stigla ovdje u daleku, ali lijepu Ameriku; gdje za razliku od nas, svako je nagrađen prema rezultatima svoga rada.
Kako su izgledali Vaši prvi američki dani?
– Jezik mi je bio najveća početna barijera, jer sam u bivšoj Jugoslaviji učila ruski jezik. Ali kako jednom prilikom rekoše naši prijatelji: “Mirela je naučila engleski za dvije sedmice, ali ni njena mama nije puno zaostajala.” Bili su impresionirani kako brzo učimo.
Dobili ste mogućnost da nadograđujete svoje znanje iz oblasti hemije. Koje su bile teme Vašeg magistarskog i doktorskog rada?
– Ključna osoba je bio moj professor Stig E. Friberg i naučnik svjetskog glasa iz područja emulzija, sa više od 500 publikacija i nekoliko knjiga, koji mi je dao šansu da radim kao laboratorijski tehničar kod njega bez ikavog znanja engleskog jezika. Došla sam u Ameriku krajem augusta, a počela raditi kod njega 1. decembra (Clarkson Univesity, Potsdam NY). On je, valjda, prepoznao talent u meni i ništa osim teškog rada i zalaganja nisam trebala pokazati. Kao što sam ja, nadam se, inspirisala neke moje đake, on je mene inspirisao i prepoznao u meni dar za istraživanje za koji ni ja nisam znala da postoji.
Kakva je firma u kojoj radite? Čime se u osnovi bavi?
– Valvoline/ Ashland. Radim ovdje već 15 godina i imam najljepši posao na svijetu. Obično kažem: “I have fun here and they actualy pay me for it” (Ja se ovdje zapravo zabavljam, a oni me plaćaju za to). Prije toga sam radila godinu dana na farmaceutskim istraživanjima u jednom institutu.
Kakva je emulzija koju ste napravili i došli u fokus svjetske pažnje? Koliko ste dugo radili na njoj?
– Emulzija se zove “Janus Emulsions”. Sada je već pet godina kako radim na njoj. Prva publikacija nam je zaradila naslovnu stranu jednog poznatog svjetskog naučnog časopisa.
Relativno kasno ste ušli u svijet eksperimentalne nauke. Koje su prednosti toga?
– “Nikad nije kasno kad se voli strasno”. Jedino možeš biti uspješan kad voliš ono što radiš.
Čime se bavi Vaša kćerka Mirela?
– Vrlo vrijedno i pametno dijete; ne znam na koga je (smijeh). Završila je fakultet Long Beach, CA i sada radi kao menadžer u jednoj poznatoj modnoj kući “Theory”, Merlos Ave, Los Angeles.
Kako izgledaju Vaši trenuci nostalgije?
– Ili ne znam šta je nostalgija ili nemam vremena za nju.
Hoćete li se ikada vratiti u BiH?
– Ne planiram, jedino ako me ne istjeraju ovi moji Amerikanci.
Šta bosansko imate u svojoj kući?
– Mlin za kafu od mojih roditelja koji ne koristim, jer pijem instant kafu.
Bili ste sjajna nastavnica, s mnogim svojim učenicima održavate kontakt putem virtualnih mreža. Kada bi nas mogli sastaviti u jednom razredu, koju biste nam lekciju održali?
– Hvala moja draga Ela! Imala sam najbolje đake na svijetu. Sve vas volim i ponosna na sve vas! Rekla bih vam da sloga kuću gradi i da samo jedinstveni možete postići nešto. Ne sviđa mi se ta vaša vjeronauka po školama, samo vas razjedinjuje i razrjeđuje vam fokus. Amerikanci su puno religiozniji pa nemaju vjeronauku u školama.
Vjerujem da za sebe niste predviđali ovakvu sudbinu. Jeste li sretni? Šta fali za potpunu sreću?
– Sreća je po meni zbir dva važna faktora. Posao koji radimo i ljudi kojima smo okruženi. U svakom momentu možemo promijeniti oba faktora da bi dostigli željeni balans odnosno harmoniju.