Posljednjih mjeseci jedna od najvećih vijesti u bh. medijskom svijetu jeste početak rada televizije N1, regionalnog partnera velikog i moćnog CNN-a. Ova televizija bi uskoro trebala početi s emitiranjem programa kako u BiH, tako i u Regionu, a o novinarskim i voditeljskim transferima priča se već mjesecima. Mnoga tv lica su, tragajući za novim izazovima, s bh. televizija prešla u N1 tim, a jedno od njih je i Alma Dautbegović-Voloder. Našoj javnosti Alma je poznata kao urednica i voditeljica na TVSA. Mnogi su s nestrpljenjem iščekivali njenu emisiju “Obavezan smjer”, ali se i radovali njenim evrovizijskim reportažama. Moglo bi se reći da je Alma dijete ove televizije. Ipak, nakon 16 godina rada na TVSA, došlo je vrijeme za promjene…
Bh. javnosti ste poznati kao lice TVSA, moglo bi se reći da ste i njegov zaštitni znak, no nedavno ste “promijenili dres” i sada ste dio N1 tima. Čestitamo! Šta Vas je podstaklo na ovu odluku?
– Hvala vam. Mislim da je došlo vrijeme za promjenu, iako ja nisam tip koji voli promjene, ali jednostavno sam ovog puta osjetila da moram učiniti taj korak. Podstakla me želja da probam nešto novo, drugačije, da ponudim još više nego dosad, da se okušam na drugim frontovima, pokažem još više.
S obzirom na to da ste na Kantonalnoj televiziji radili 16 godina, je li Vam odluku o promjeni tv kuće bilo teško donijeti ili…?
– Nije bilo lako donijeti odluku, ali nije bilo teško otići. Iskreno, TVSA je dio mene, 16 godina nije malo, fenomenalna iskustva, mnogo smijeha, niti jedna suza, sjajni ljudi, velika prijateljstva, životna škola. TVSA sam napustila s pozicije voditelj Programske cjeline “Zabavno-muzički program”. Na TVSA sam prošla sve, radila u “infu”, “Jutru”, radila “Dobre vibracije”, “Pusti muziku”, specijalne programe. Preponosna sam na emisiju “Obavezan smjer”, doživjela je 370 emitovanja, a ponosna sam i na osam evrovizijskih reportaža. Sve to je sjajno životno iskustvo.
Kako su reagirale Vaše kolege kada ste im saopćili da odlazite, kako ste se Vi u tom momentu osjećali, jer, ipak, s kolegama provodimo više vremena dnevno nego s porodicom?
– Nisam odluku saopštila na sva zvona. Ustvari, znalo je troje ljudi. Kada sam je donijela, popričala sam s nadređenima, spakovala se i mahnula…(smijeh). Raja je polila vodu za mnom, poželjeli mi sreću i to je to. Nisam ja za neke rastanke. Mislim da niko nije vjerovao da ću otići, ali stvarno.
TV N1 još nije počela s emitiranjem programa, no moramo Vas pitati hoćemo li Vas i dalje viđati na ekranima ili ste odlučili biti iza kamere?
– Ispred kamere u jutarnjem programu. Sjajan koncept, ono što ja volim, realnost, ali uz pozitivno razmišljanje. Nema ušminkavanja, prezentujemo stvari kakve jesu, iskreno i bez mašnice, ali pokušavamo pozitivno gledati na sve. Ne možemo bježati i ne želimo od naše svakodnevice, učinimo je boljom za život i lakše će nam biti. Eh, to ćemo pokušati i nadam se uspjeti.
Kojim novim izazovima se posebno radujete?
– Jedva čekam da program starta. Radujem se prvom “dobro jutro”, radujem se prvom komentaru, radujem se prvom gledatelju, radujem se osjećaju da je sve prošlo kako treba i da, osjećaju da radimo pravu stvar.
Od TV N1 očekuje se mnogo, no kakva su Vaša očekivanja od njih i šta mislite čemu se oni nadaju od Vas?
– Mislim da su očekivanja obostrano velika i to se osjeti. Čak se ne mora ni izgovoriti, nametne vam se, imate taj neki cool osjećaj, vibru koju je teško opisati.
Šta za Vas, profesionalno, ali i lično, znači raditi na televiziji koja je partner CNN-a?
– Ja sam veoma realna osoba, ne tražim puno, ne sanjam, ne maštam, ali ovo je, kada se zamislim i odem daleko, daleko, ostvarenje sna jedne djevojčice koja je s improviziranim mikrofonom vodila rođendanske zabave za drugare.
Šta možemo očekivati od N1, šta nam smijete otkriti?
– Pa, ne puno, ali recimo ovako, očekujte više.
S obzirom na to da se novinarstvom bavite dugo, da li se ikada preispitujete i pitate šta bi bilo da ste izabrali neku drugu profesiju, odnosno je li Vas novinarstvo zaista usrećilo?
– Kod mene je mix. Završila sam ekonomiju, uskoro završavam i master na poslovnom komuniciranju na FPN-u, s 13 godina sam počela raditi na radiju, sa 17 na televiziji. Ova profesija me uhvatila mladu, ali ne i nespremnu. Pomislila sam često da li bih mogla raditi neki drugi posao i shvatila da bih, bez problema, ali nisam sigurna koliko bi me ispunjavao. Sretna sam s ovim što radim sada.
Biti novinar i mama u isto vrijeme je prilično težak zadatak. Kako uspijevate izaći na kraj sa svakodnevnim poslovnim, ali i privatnim obavezama?
– Jednostavno, ja sam uvijek mama.
Kako nadoknađujete potrošenu energiju, odnosno čime relaksirate i tijelo i um?
– Voljela bih da više vodim računa o svom tijelu u smislu da češće vježbam, ali, nekako, „taj ponedjeljak” nikako da dođe…(smijeh). Pokušavam se zdravo hraniti, uvijek doručkujem, pijem mnogo vode, šetam. Um relaksiram učenjem, vjerujem, smijem se, razmišljam pozitivno, ne želim drugom što ne i sebi, molim za zdravlje.