Njemačka je nogometni prvak svijeta. Ona je i ekonomski i politički najjača zemlja Evrope, obećana zemlja za Bosance, Hercegovce i mnoge druge. Njemački recept za uspjeh je vrlo jednostavan i leži u samim stanovnicima zemlje, najvrednijim ljudima na svijetu.
Francuska ima bolje željeznice, a Italija ima čuvenu Austrostradu sunca i najljepše autoputeve na svijetu”. Njemačka nema najbolji životni standard u Evropi. Nešto se bolje živi u Austriji, Švicarskoj,Luksemburgu i Norveškoj. Njemačka ima jako dobar sistem socijalne zaštite, no on nije najbolji kada je riječ o Evropi. Biti trudnica, student ili mladi čovjek koji traži posao, najbolje je biti u Švedskoj, na Islandu i prije svega u Danskoj, zemlji sa najboljim sistemom socijalne zaštite na svijetu. Ni njemačke škole nisu najbolje od najboljih. Najbolji, najhumaniji, najracionalniji i najkorisniji sistem školovanja današnjice postoji u Finskoj.
Fortius, altius, germanius
Za Nijemce se veže stereotip da rade jako mnogo i to je tačno, no samo djelomično. Više od Nijemaca rade Amerikanci i to za oko 20 posto. Ipak, tražite li vrhunske zanatlije, livce, glodače ili tesare, naći ćete ih u Poljskoj ili Češkoj. U ove dvije zemlje, uz Slovačku i Ukrajinu, moći ćete susresti i jako dobre medicinske sestre, stomatologe i ljekare. Tražite li dobre inžinjere informatike, konstruktore letjelice ili čipova ili možda programere, naći ćete ih u Indiji ili Rusiji, teže u Njemačkoj. Njemački proizvodi su također na cijeni zbog svojih kvaliteta, no vrhunski dizajn stanuje negdje drugdje, tačnije u Italiji, Parizu, Londonu, Tokiju i New Yorku. Njemačka kuhinja gotovo da i ne postoji kao posebna kategorija, mnogo bolje kuhaju Italijani i Francuzi.
Ni Nijemci nisu “na cijeni” kao ljepotani i dobri ljubavnici, ako ništa zbog žestoke konkurencije, visokih, crnih i zgodnih “Latino” južnjaka i plavokosih ljepotica kakve žive u zemljama na istoku Evrope, u Češkoj, Ukrajini i pored Baltika. Njemački muški prosjek od 14,48 cm dužine, zaista je tek “prosjek”, posebno kada se usporedi s najobdarenijom nacijom u Evropi, Bosancima i Hercegovcima i njihovih prosječno 15,65 dugim muškim spolnim organom.
Šalu na stranu, no Nijemci su zaista fenomen i to fenomen svjetske klase. Ovaj narod koji se svojom fizičkom pojavom ne izdvaja od bilo kojeg drugog naroda u Evropi, nastanjen u zemlji koja ne obiluje prirodnim resursima ili ih bar nema više od ostatka Evrope, uspio je stvoriti najproduktivniju naciju današnjice, naciju koja ne radi mnogo kao ostali, ali radi bolje, kvalitetnije i s više ljubavi prema poslu.
– Tipična asocijacija koju Britanci imaju prema Njemačkoj jeste “radoholičatstvo”. Ironično, takav opis se ljudima svojevremeno i nije pretjerano sviđao. Godine 1906., sociolog Max Scheler je objasnio međunarodnu antipatiju prema njegovim zemljacima: “Koji imaju čisti užitak u poslu samom, bez posebnog cilja, bez posebnog razloga, bez kraja”. Negdje u isto vrijeme, njegov kolega Max Weber skovao je frazu “Protestantska radna etika”, da bi naglasio kvazi-religijsku auru koja je okruživala fenomen rada u njegovoj domovini. Nijemci sada obećavaju da će taj ideal podići na još veći stepen, veći nego ikada. Dva najvažnija glasa u Njemačkoj dolaze iz protestantskih kuća. Kancelarka Angela Merkel je kćerka luteranskog svećenika, a predsjednik Joachim Gauck je također svećenik, glavom i bradom – pisao je prije dvije godine kolumnist “Guardiana”.
Nacija koja iznad svega voli da radi i to da radi ne dobro, nego najbolje što zna (ili možda malo više od toga, nacija koji voli da poštuje zakone i pravila igre, te voli i zna igrati timski, moglo je samo stvoriti državu koja će ličiti na naciju samu. Kako smo na početku rekli, Njemačka nije zemlja prebogata ni ljudskim ni prirodnim resursima. Nije Njemačka ni Saudijska Arabija, ni Brazil ni Kongo kada su bogatstva u pitanju, no Njemačka je danas vodeća ekonomija Evrope i jedna od vodećih ekonomija svijeta. Odmah iza još velike Amerike, najvećeg potrošača svega i svačega na svijetu. Iza Njemačke su i Britanija, Japan i Francuska. Iza Njemačke je po ekonomskom rastu i veći dio EU, jedinstvene zajednice država, naroda, institucija i kapitala, koju potresa duboka institucionalna, ideološka i kriza najgora od svih, ona finansijska.
Euro – Neuro
No, možda je EU u najdubljoj krizi od svog osnivanja, ali Njemačka nije. Daleko od toga. Nijemci proizvode i izvoze više nego ikada prije. Njihovi proizvodi, naročito oni iz domena prerađivačke i metalne industrije, imaju dokazan kvalitet, ali i povoljnu cijenu, zahvaljujući nižim cijenama rada u Njemačkoj, te nepostojanju minimalne, zakonom propisane plaće. Njemačka ima još nešto što druge članice EU uglavnom danas nemaju. Ima novac i to u gotovo neograničenim količinama, koji posuđuje državama s juga, onim koji baš i ne vole raditi ali vole trošiti i to više nego što u novčaniku ima. Dugovi Grčke, Portugala, Španije, Hrvatske i Italije, zapravo su dugovi njemačkim bankarima. Njemačka je do krajnjih mogućnosti iskoristila postojanja EU, njene institucije, otvorene granice i jedinstvenu valutu – euro. Nekima euro, drugima “neuro”. Ko im je kriv kada ne znaju raditi i štedjeti kao Nijemci?
– Na početku stvaranja euro valute tokom 1991., očekivalo se da će se ekonomije s juga Evrope ponašati kao one na sjeveru, da će se Italijani ponašati kao Nijemci. Međutim, nisu. Umjesto toga, sjeverna Evropa je južnoj Evropi dala priliku da se zadužuje i troši bez kontrole. To je ono što danas zove deficit – kaže ugledni američki ekonomist Alan Greenspan.
Onaj koji ima novac ima i mogućost natjerati druge da ga slijede i slušaju te da njegova bude “zadnja”. Komandna palica EU danas nije u Bruxellesu, nego u Berlinu, kod kancelarke Angele Merkel. Sviđalo joj se to ili ne, Evropa danas igra onako kako Merkel svira. Protestantska etika štednje i naporog rada, gdje se mnogo radi, maksimalno štedi i minimalno troši, danas je način na koji živi i posluje EU. Nije to dobro, upozoravaju ekonomisti, potrošnja mora postojati, Njemačka mora prestati izvoziti kao luda, Nijemci moraju raditi manje i moraju trošiti više. Gospođa Merkel na sve pozive za popuštanje kaiša štednje odgovara strašnim „nein”, dokazujući ko je, zapravo, šef parade i ko se mora uvažiti. Cinici će reći da je EU danas postala proširena Njemačka, no istina nije daleko.
– Nema sumnje da je Njemačka preuzela vodeću ulogu u Evropskoj uniji, i to ne samo u pitanjima finansijama i ekonomiji, nego i u politici, gdje se prije nije previše nametala. To ne mora biti loše za Evropsku uniju u kojoj treba uvesti red. Ova uloga Njemačke izraz je njene ekonomske moći, političke stabilnosti i slabljenja snage drugih velikih država. Velika Britanija ni sama ne zna bi li ostala u EU ili ne. Francuska i Italija nikako da stabiliziraju svoje finansije i ekonomiju, a dobrostojeće skandinavske zemlje te Nizozemska, Belgija i Austrija ionako su saglasne s njemačkim pristupom. Sastav buduće Evropske komisije svakako će odgovarati Njemačkoj, ali i dalje će se glavne odluke donositi u Vijeću Evropske unije, što znači da se ne može tako jednostavno nešto nametati drugima – komentar je “Jutarnjeg lista” od 16. septembra ove godine.
Zemlja po “wasser-vagi”
Bez obzira na sve kontroverze i kontradiktornosti koje prate rad i djelovanje Angele Merkel, Njemačka je vrlo popularna i vrlo ugledna zemlja, ne samo u Evropi nego i u svijetu. Nijemci su na glasu kao vrlo vrijedni, pedantni, pošteni i inteligentni ljudi, te ljudi koji ne prave probleme tamo gdje se pojave. Nijemci žele da dobiju ono što su platili, ali ne prave probleme zbog plaćanja. Nijemci su najpoželjniji gosti svakog hotela, svakog zabavnog kompleksa i svakog restorana na ovom svijetu. Oni su i najpoželjnije komšije u svakoj ulicu u svakom gradu. No, Nijemci su ponekad možda i previše učtivi i djeluju hladno, zatvoreno i nezainteresirano.
– Sjediti sa strancima obično znači „Hello” i “Goodbye” i apsolutno ništa više. Kada god su Nijemci prisiljeni boraviti u malom prostoru, oni će pozdraviti jedan drugog s iznenađujućom ljubaznošću i zatim samo sjediti u tišini. Baš tako, i to satima. Jeste li ikada išli kod doktora u Njemačkoj? Kada sjedim u ordinaciji mog doktora, bolesni ljudi se prikradaju unutra, govoreći “Hallo” i “Guten Tag” i ni riječi više. I onda kada je neko ljubazno pozvan unutra, on kaže “Tchüs” i nestane zauvijek. Navikao sam na velike čekaonice u Americi, velike poput okeana punih bolesnih ljudi, gdje bi “Dobro jutro” bilo shvaćeno kao šarmantna naivnost ili pouzdan znak emocionalne nestabilnosti… Jeste li putovali vozom u Njemačkoj? Čak kada putujete vozom od Hamburga do Bavarskih Alpa, što traje skoro osam sati, vi ćete od vaših suputnika tokom cijelog putovanja čuti tačno dvije riječi: “Hello” and “Goodbye”. I ne pokušavajte gledati njemačkog stranca u oči – piše na svom blogu američki grafički dizajner iz Portlanda, inače na privremenom radu u Njemačkoj.
Njemačka i Nijemci su daleko od savršenstva, ali kolektivno je vjerovanje da su Njemačka i njeni stanovnici upravo približavaju tom idealu. Njemačka je u svijesti većine država gdje nema korupcije, gdje su ulice čiste, sigurne i bez rupa, zemlja u kojoj je sve moguća i gdje se pošteni rad cijeni i adekvatno nagrađuje, zemlja gdje je sve na svom mjestu. Njemačka je najuređenija zemlja Evrope, mjesto gdje je sve pod wasser-vagu. Naravno, onu na kojoj piše “Made in Germany”.
Najbolja zemlja za imigrante
– Njemačka je prema posljednjem istraživanju najbolja zemlja za kvalificirane imigrante, zahvaljujući sve većem broju jezičkih škola i niskom nivou ilegalnog zapošljavanja. Tek je svaki treći stranac iz države izvan Unije imao problema s pronalaženjem posla u Berlinu, dok je u Stuttgartu više od polovine njih izjavilo kako su brzo pronašli posao – pisala je prije dvije godine AJB.
Šta nam je Njemačka podarila
Njemačka je politički relativno mlada zemlja, ujedinjena tek 1871. godine, pod čeličnom šakom pruskog kancelara Otta von Bismarcka. No, iako stoljećima razjedinjena i bez velikih i značajnih vladara, Njemačka je rodila i odgojila neke od najvećih umjetničkih i naučnih umova svih vremena. U Njemačkoj su živjeli i radili: Paracelzijus, Leibnitz, Karl Marx, Goethe, Schiller, Nietzche, J.S. Bach, Albert Einstein i bezbroj drugih značajnih i velikih imena. Nemjerljiv je doprinos njemački kulture Evropi i svijetu, bez obzira da li govorimo o muzici, fizici, ekonomskoj i političkoj misli, filozofiji ili medicini. Ipak, Nijemci su svjetskoj kulturi podarili tri najvažnije tekovine, one bez kojih bi svijet bio bitno drugačiji.
Socijalna zaštita i socijalna država
Otto Von Bismarck jeste imao nadimak „Čelični kancelar”, no od tog nadimka su uglavnom strahovali njegovi vanjski neprijatelji. Na unutrašnjem planu, Bismarck je bio pragmatičan i progresivan čovjek, te je 1884. uveo penziono osiguranje za zaposlene, a nešto kasnije zakonski uredio i zdravstveno osiguranje. Ni zdravstveno i penzionio osiguranje prije 1885. nisu postojali. Tako je u Njemačkoj nastalo ono što zovemo “socijalna država”, sistem u kojem se siromašnim, slabim i onima koji ne mogu raditi osigurava bar minimalna egzistencija. Slične korake Velika Britanije je uvela tek 1911., a SAD tek 1935., punih 70 godina nakon Njemačke.
Obrada metala
Jedna šaljiva izreka kaže da treba prvo izumiti Nijemca, a da će on izumiti sve ostalo. Ima tu istine, no istina je i da će Nijemci sve što naprave, u pravilu napraviti bolje nego ostatak konkurencije. Nijemci su apsolutni šampioni u obradi metala. Njemački automobili, kućanski aparati, mašine i alati su kvalitet svjetske klase, ono što čak ni Kinezi ne mogu kopirati.
– Nijemci su “meštri” metala. U Saarskoj oblasti i Ruhru postoji tradicija metalurgije stara hiljade godina i zemlja je definirala samu sebe kroz vrhunsko metalsko inžinjerstvo u svakom polju. otprilike 1500. godine proizvodnja preciznih instrumenata je dominrala južnom Njemačkom, a i danas kupci idu tamo. Gutenberg je mogao napraviti pokretnu štamparsku presu samo jer su postojali ljudi koji će napraviti stotine identičnih komada metala. Shakespeare je govorio o skupim njemačkim satovima. Bez obzira na ono što Harry Lime, Treći Čovjek, kaže, istina je da je sat s klatnom izumljen u Njemačkoj, a ne Švicarskoj – kaže komentator “Guardiana”.
Knjiga i društvo znanja
O čovjeku po imenu Johannes Gensfleisch zum Gutenberg (Mainz 1397-1463) se ne zna mnogo, no zna se da je izumio jedan od najvažnijih fenomena u historiji čovječanstava. Gutenberg nije samo konstruirao prvu pokretnu štampariju i štampao prvu knjigu, tačnije Bibliju, on je izumio način da se znanje jeftino i brzo prenosi, izumio je kulturu znanja i učenja. Nijemca Gutenberga je, zapravo, izumio moderni svijet, svijet koji ne ovisi striktno od kiše, sunca i mudrosti koje su nam usmeno prenijeli preci. Godine 1445., kada je Gutenberg završio štampanje svoje prve knjige, rođen je svijet kakvog znamo, svijet nauke i otkrića. Svijet koji je svoje najbolje i najgore lice pokazao upravo u Njemačkoj, zemlji koja je svijetu dala nauku, klasičnu muziku, filozofiju, ali i militarizam, socijalni darvinizam, antisemitizam i nacizam. I Gutenberga i Hitlera.
Dojč marka: Lijek za svaku glavobolju
Njemačka je dugo na glasu kao stabilna i prosperitetna zemlja a ništa nije simboliziralo njenu stabilnost i prosperitet kao što je to činila njena nekadašnja valuta – Njemačka marka (1949-2002), kod nas poznata i kao “dojč marka”. Bio je to najsigurniji zalog za crne dane, valuta jača od svih nacionalnih podjela i univerzalo sredstvo sporazumijevanja. Čak i među zaraćanim stranama u ex-Jugoslaviji, dok se u predahu između borbi švercovalo svim i svačim, marka je bila garant opstanka i preživljavanja, ali i simbol prosperiteta. Ukoliko ste imali dovoljno DM-ova kod sebe, sve ostalo je bilo lako. Godine 2002. marka je sahranjena u simboličnoj povorci i zamijenjena slabim, nestabilnim eurom. Za nekadašnjom markom žale mnogi i priželjkuju njen povratak.
Izrael: Njemačka kopija
Njemačka ima mnogo prijatelja u svijetu te mnoge zemlje nastoje usvojiti njemačke metode kada je riječ o ekonomiji ili infrastrukturi. Ipak, jedna zemlja je otišla korak dalje i u suštini postala kopija Njemačke, usvojivši i ono najbolje i najgore od nje. Riječ je o Izrealu, zemlji koja je usvojila njemački sistem socijalne države, prekopirala zdravstveni i obrazovni sistem, sudstvo i javnu administraciju. O Izrealu možete misliti šta god želite, no činjenica je da je Izrael zemlja odličnih puteva, visokog životnog standarda, zemlja odličnih i besplatnih škola i pristupačne zdravstvene zaštite. Dok Izreal uspješno kopira Njemačku, okolne arapske zemlje, nažalost, kopiraju anglosaksonske društvene sisteme, forsirajući neoliberalni kapitalizam i društvo podređeno interesima elita. Arapske zemlje se tako guše u siromaštvu, društvenoj nepravdi i imaju loše škole, slabo zdravstvo i lošu infrastrukturu. Arapske vojske su u svakom sukobu s Izralom pretrpjele poraz, ne zbog lošeg oružja nego zbog činjenice da su njemačke vojne taktike koje su koristile Izrealci bile efikasnije od anglosaksonskih koje su koristili Arapi. Nažalost, Izraal koristi i ono najgore što je Njemačka podarila svijetu. Zatvaranje Palestinaca u geta, okružena visokim zidovima, neodoljivo podsjeća na ono što su nacisti radili Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata.