Uz našu kantautoricu Mayu Sar, koja se odazvala novoj “Avonovoj” kampanji “Budi zdrava”, s ciljem podizanja svijesti o prevenciji raka dojke, te redovnim ginekološkim pregledima, još jedno poznato lice nesebično se pridružilo ovoj akciji. Sanju Doležal mlađe generacije prepoznaju kao nasmijanu i uvijek dobro raspoloženu voditeljicu Jutarnjeg programa na HRT-u. No, oni malo stariji znaju je po njenoj najvećoj ljubavi – muzici. Godinama je bila glavni vokal i zaštitno lice benda “Novi fosili”. Sve će se promijeniti početkom ’90-ih, kada bend, usljed ratnih dešavanja, prestaje s radom. Sanja se tada okrenula televiziji, a na radost fanova ovog benda, “Fosili” su, ove godine, još jednom krenuli na turneju. Njihova prva stanica bio je Beograd, a trebalo bi da obiđu i ostale prijestolnice bivših jugoslavenskih republika. “Vječita djevojčica”, kako Sanju mnogi zovu, za naš magazin govorila je o svojim humanitarnim aktivnostima, radu na televiziji, te privikavanju na život otkako je prije dvije godine ostala bez supruga i najboljeg prijatelja Nenada Šarića.
“Avonova” kampanja “Budi zdrava”, čiji ste, uz Mayu Sar, svojevrstan ambasador, treba nam ukazati na redovnije preglede dojki. Jeste li prije bivali dijelom sličnih kampanja i poznajete li neku osobu iz bližeg okruženja koja se bori s ovom bolešću?
– Godinama sudjelujem u sličnim kampanjama. Mislim da je jako važno glasno govoriti i pozivati žene na preglede. Od raka dojke obolijeva sve više žena i dobna granica se spušta. Nažalost, jedna draga prijateljica mi je prije četiri godine umrla od raka dojke, ali jedna je i ozdravila i već je osam godina čista.
Rak je, čini se, postao najčešća bolest od koje ljudi umiru. Gotovo da svako od nas poznaje neku osobu koja boluje od ove bolesti. Koliko Vam je ova kampanja pomogla da razvijete svijest o vlastitom zdravlju i njegovom očuvanju?
– Dolaskom u neke srednje, mudre godine više počinjemo razmišljati o zdravlju. Tako i ja, otkako sam postala majka, pa svake godine sve više, o tome razmišljam. Redovno obavljam sistematske preglede, ultrazvuk i mamografiju dojki, kao i papa test.
Maya Sar i Sanja Doležal su otpjevale “Odu grudima”
U kakvoj atmosferi je snimljena pjesma i spot “Oda radosti”? Imali ste priliku družiti se sa ženama koje se bore s ovom bolešću, koje su pravi junaci u svojoj borbi – kako ste ih doživjeli? Jeste li od njih nešto naučili?
– Maya i ja smo snimale spot u društvu predivnih, nasmijanih žena, koje su svoje najintimnije strahove i boli imale snage pretočiti u poruku drugim ženama. Snimanje je bilo predivno, puno smijeha i vedrine.
I sami ste poznati po pozitivnoj energiji, vedrom duhu. Desi li se ikada da Vaš izvor optimizma presuši?
– Ima sivih i tmurnih dana i u mojem životu. Ipak, pobornik sam one izreke da poslije kiše dolazi sunce. To je, vjerojatno, i stvar karaktera.
Svijet i društvo su danas postali surovo mjesto. Je li sam osmijeh dovoljno “oružje” da bi se zaobišle nezgodne situacije i ljudi?
– Nezgodne situacije i ljudi se ne mogu izbjeći i zaobići, ali o nama ovisi na koji ćemo se način postaviti prema njima.
Vas je teško zamisliti da se naljutite. No, kakvi ste tada, pokazujete li emocije ili sve čuvate u sebi?
– Rijetko se ljutim. Često sam tužna. Iako, dobro je izbaciti emocije, pa treba se znati i kvalitetno ljutiti.
U svojoj kolumni Vedrana Rudan za Vas je, između ostalog, napisala da nikada nije srela srdačnije, opuštenije, draže, milije, toplije i bolje ljudsko biće… Na ovakve riječi niko ne ostaje ravnodušan. Kako ste Vi reagirali i jeste li, uopće, bili izenađeni činjenicom da Vam je posvetila kolumnu?
– Jako sam bila iznenađena, prijateljica mi je javila nakon nekoliko dana. Nisam mogla vjerovati dok sam čitale njezine riječi, ali ta mi je podrška jako puno značila. Bio je to odgovor na tekst jedne televizijske kritičarke na moj angažman u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska”. Gospođa Rudan i ja nismo prijateljice, u životu nismo kavu popile, samo mi je bila gošća u emisiji koju sam radila na RTL televiziji. Našla sam njenu mail adresu i zahvalila joj za lijepe riječi, te pozvala na kavu kada navrati u Zagreb. Još se do danas nismo srele, ali nadam se da budemo.
Kolumna, između ostalog, govori o Vašem angažmanu na HRT-u, gdje radite kao voditeljica Jutarnjeg programa. Otkrijte nam kako izgleda Vaše savršeno jutro?
– Volim jutra… otkako su djeca krenula u školu, budili smo se rano ujutro. Ja bih se budila prije svih, u miru popila kavu i pripremala doručak za sve. I danas kada ne radim ujutro, volim taj mir dok ne krene užurbanost dana.
Znamo da je muzika Vaša velika ljubav, no danas je tu i televizija. Za one slabije upućene otkrijte nam kako ste, uopće, završili na televiziji?
– Početkom rata na našim prostorima prestalo je djelovanje grupe “Novi fosili”. Zvali su me u neke projekte već 1992. godine na HRT-u i od tada sam radila puno projekata, uglavnom zabavnih.
Mnogima nedostaje Vaš talk show “Sanja”. Kakve su šanse da Vas vidimo u sličnom projektu?
– Voljela sam raditi i taj format, kao što danas obožavam mozaični format emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Što nosi budućnost, vidjet ćemo.
Šta Vi najradije gledate na televiziji?
– Obožavam dokumentarce koje proizvodi HRT ili koje odabire Đelo Hadžiselimović. U zadnje vrijeme me oduševio „Maestro”, mislim da je zabavan, a, ipak, edukativan i na kulturnom nivou koji nam je nužno potreban.
Zakoračili ste u pedesete. I iako ste prije dvije godine ostali bez svog životnog saputnika, kako danas izgleda Vaš život? Jesu li se sve stvari poslagale na svoje mjesto?
– Još učim živjeti bez svog partnera i najboljeg prijatelja. Bili smo zajedno skoro 25 godina, ne znam koliko će mi trebati da se stvari bez njega poslože na svoje mjesto.
Za svoj brak ste govorili da je uspješan, jer u suprugu imate svog najboljeg prijatelja. Koliko su Vas često prijateljice pitale za bračne savjete? Je li zaista prijateljstvo supružnika ključno za uspješan brak?
– Ljubav, povjerenje i poštovanje su oznake prijateljstva koje sam imala sa svojim suprugom. Rijetko dijelim savjete, ali bilo je situacija kada su me pitali. Rado, tada, kažem svoje mišljenje, iako mislim da svako sam donosi svoje odluke.
Imate sina i kćerku, Luku i Leu. Koliki su danas i čega se, kada je riječ o njihovom odrastanju, najviše plašite?
– Sin Luka ima 20, a kćerka Lea 18 godina. Ponosna sam i sretna jer izrastaju u divne ljude. Što se tiče straha, svaki roditelj se boji za svoju djecu, ali ja se nadam da će biti sretni u životu kao što sam ja i kao što je bio moj suprug.
Koliko je teško biti samohrana majka?
– Teško je sam odgajati djecu svakom samohranom roditelju. Ima mnogo situacija i odluka koje je lakše donijeti udvoje. Kada su partneri jedno drugom podrška, sve je lakše.
Za kraj nam otkrijte šta trenutno rade “Novi fosili” i možemo li Vas u tom sastavu uskoro učekivati u BiH?
– “Novi fosili” se nakon 45 godina rada opraštaju od svoje publike. Krenuli smo na koncerte, prvi u Beogradu, zatim idemo u Novi Sad, Ljubljanu, Maribor, spremamo se u Makedoniju, a nadam se uskoro i u BiH. Predugo nas nije bilo.