Oliver Dragojević preminuo je u Splitu, 29. jula 2018., u 71. godini života, nakon jednogodišnje bitke s rakom pluća. Bio je jedan od najpopularnijih pjevača u zemljama bivše Jugoslavije, a iza sebe je ostavio hitove za sva vremena.
Sahranjen je 1. avgusta u Veloj Luci odakle je i njegovo porijeklo. Hiljade ljudi okupilo su se na splitskoj Rivi kako bi ispratili morskog vuka na posljednje putovanje. Neposredno prije početka sahrane iz Splita je pristigao vanredni besplatni katamaran. Brod je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a krcat je bio i trajekt Petar Hektorović, za kojim su krenule nebrojene brodice. Nekoliko minuta nakon 18 sati tog dana, lijes Olivera Dragojevića iznenesen je iz kapelice, a pjevala je i klapa koja je sinoć dočekala njegov lijes koji je katamaranom nešto iza 22 sata uplovio u Vela Luku, a potom je Stjepan Hauser odsvirao na violončelu Oliverovu pjesmu “Moj galebe”.
Oliver je rođen je u Splitu, 7. decembra 1947. godine. Njegovo porijeklo vuče korijene iz Vele Luke, gdje je proveo i djetinjstvo. U Splitu je pohađao muzičku školu. Najprije je učio klavir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s muzikom imao je s pet godina kada je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na relaciji Split – Vela Luka. Prvi nastup održao je na Splitskom dječjem festivalu 1961. godine s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split. Karijeru je započeo 1974. godine na Splitskom festivalu, gdje je pobijedio s pjesmom “Ća će mi Copacabana”. Nastupao je u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariskoj Olympiji, Opera Housu u Sydneyu. Iza njega su ostali supruga Vesna s kojom je bio duže od 40 godina u braku. Dobili su trojicu sinova Dinu i blizance Davora i Damira. Uvijek je istiao da je veoma vezan za svoje troje unučadi; dva unuka, Duju i Tonija i jednu unuku, Luciju.