Strancima smo prodali naše banke, rafinerije, telekome, benzinske pumpe i trgovačke lance. Prodali smo im našu najbolju industriju, onu koju su ti isti stranci izrezali u staro željezo, a radnike izbacili na ulicu. Zato danas plaćamo kamate na kredite tri puta veće nego u matičnim austrijskim bankama, uvozimo gorivo iz Slovenije, koja uopće nema naftu, uvozimo vodu iz zemalja koje pitke vode jedva da imaju i kupujemo trećerazednu, sumnjivu hranu u stranim trgovačkim lancima, zapravo usisivačima za pljačku našeg novca. Neko je morao reći „Stani”. Čovjek koji je to rekao i svoju riječ počeo provoditi u djelo zove se Senad Džambić. Ko je, šta je i odakle je gospodin Džambić, to je potpuno nebitno u ovom trenutku. Bitno je ono što Senad Džambić čini. Dok drugi bježe iz ove zemlje s vrećama ukradenog narodnog novca, Senad Džambić otvara nove trgovačke objekte, zapošljava nove radnike i podiže farme. Domovina se nekad brani puškom, nekad pjesmom, a nekada i korpom iz trgovine.