Ivana Banfić, jedna od najvećih regionalnih muzičkih zvijezda devedesetih godina, pridružila se brojnim osobama iz javnog života koje su na svojim društvenim mrežama progovorile o požarima koji su zahvatili Amazoniju.
– Amazonska prašuma i moj put sreće prije dvije godine. Ne mogu prestati plakati vidjevši kako gori prašuma. Bol u srcu, knedla u grlu i sjećanje na sva ta živa bića koja su tamo živjela u miru i skladu do sada. Bila sam tamo, osjetila sam bogatstvo života. I bila sam slobodna. Osjetila sam ogromnu ljubav i povezanost s prirodom i bićima koja tamo žive u apsolutnom skladu. Moje je srce slomljeno i tužno. Zar je ljudska pohlepa toliko razorna da je spremna uništiti sve pred sobom, pa čak i sopstvenu vrstu – napisala je, između ostalog, Ivana.
Uprvo je ovo putovanje slavnu pjevačicu podstaklo na povratak prirodi.
Naime, Ivana je svoj mir pronašla u kući koju su ona i njen suprug izgradili od potpuno prirodnih materijala. U početku je, priznaje nam, bilo i teških dana, ali se brzo naučila na seoski život, koji podrazumijeva rano ustajanje, zalijevanje bašte i hranjenje životinjica, psa i nekoliko mačaka. Uz poljoprivredu i uređenje nove kuće, Ivana radi i kao mentorica pjevanja u sisačkoj „Pop rock“ muzičkoj školi. Život daleko od gradske vreve, ipak je nije potpuno udaljio od muzike i baš kada su svi pomislili da se Ivana više ne vraća na scenu, ona je dokazala suprotno. Nakon šest godina izbivanja, krajem januara objavila je pjesmu „Vrati me u disko“. U njenom je prepoznatljivom dance stilu.
– Jednog dana u Zagrebu, za vrijeme vožnje. Imala sam tri sastanka; gužva, smog, ljudi trube, nervoza i mene je nešto steglo u srcu i duši. Pitala sam se koji je smisao da ljudi idu kao muhe s tačke A do tačke B, C, ne borave u prirodi, osim možda vikendom. Poželjela sam da osjetim prirodu. Poslije sam išla po šumicama, meditirala, čak sam prije dvije godine bila i u Amazoniji. Išla sam u srce Amazonije i živjela u Shipibo plemenu. S njima sam provela dvije sedmice, želeći da iskusim kako je živjeti i biti prirodan čovjek, jer smo to svi koji živimo u gradu zaboravili.
Bilo je zahtjevno, ali tamo sam naučila da sam dio te prirode, osjetila sam mir i komunikaciju s biljkama, gledala sam drveće i vidjela da su to živa bića, samo drugačijeg oblika. Sprijateljila sam se s prirodom.
Po povratku iz Amazonije, otišli smo na suprugovu djedovinu, kod Siska, Stara Drenčina, i počeli sređivati imanje, ali ne na način da ga uređuju majstori ili da kupujemo nešto novo, nego da recikliramo ono što smo našli na imanju. Možda smo kupili samo koju kanticu boje. Nisam baš mnogo znala o gletanju i zidanju, ali sam to sa zadovoljstvom radila, jer uređujem svoj dom – rekla je ona u jednom od intervjua za naš magazin.