209
I tako, svanuo je i taj dan, dan za koji su mislili da nikada neće doći. Dan u kojem će Zlatko Lagumdžija otići iz vječite stolice vječitog predsjednika SDP-a, zaista je došao. Čovjek koji je sahranio i ideju socijaldemokratije i vlastitu partiju, otišao je uz selfeije, slikanje s obožavateljima iz vlastitih redova. Na kraju besmislenog govora, dostojnog Fidela Castra, u kojem nije rekao ništa iole zanimljivo, crveni buržuj Lagumdžija je pustio suzu. Da, da, zaplakao je. Mi znamo da se suzama vatre, kao što kaže jedna lijepa pjesma “Parnog valjka”, ne gase. Posebno kada se više nema šta ugasiti i kada nije preostalo ništa osim pepela, prašine i egomanije jednog čovjeka kojem ništa nije bilo sveto.