Komemorativni skup povodom smrti glumice Nede Arnerić održan je danas u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, a događaj su svojim prisustvom uveličali brojni poznati među kojima i: Srđan Karanović, Ivan Karl, Slobodan Šijan, Milica Zarić, Rada Đuričin, Radoslav Zelenović, Radoš Bajić, kao i glumci Branko Cvejić, Feđa Stojanović i Mima Karadžić.
– Izgurala si ovu godinu uz veliki trud, učila nove sadržaje i novi jezik uz sve one koje već znaš. Čekala si 10. januar kada je tvoj voljeni Mile pravio velike žurke za svoj rođendan i tvoje srce više nije izdržalo – rekla je Nedina prijateljica Elizabeta Đorevska.
Nakon komemoracije prikazan je film “Ukleti smo, Irina”, reditelja Koleta Angelovskog s Nedom Arnerić i Velimirom Batom Živojinovićem u glavnim ulogama. Kako je objavljeno, Neda će biti kremirana 18. januara u 16:30 na Novom groblju u Beogradu.
Podsjećamo, Neda nas je napustila prošle sedmice u 67. godini života. Kako su prenijeli srbijanski mediji, Nedino beživotno tijelo je u njenom stanu u beogradskom naselju Vračar pronašao brat Predrag koji je došao da je potraži jer mu je nije odgovarala na telefonske pozive. Preminula je na dan rođenja svog pokojnog supruga Milorada Mešterovića na čiji se odlazak, kako je i sama isticala, nikada nije navikla.
– Neda je preminula na dan kada je njen voljeni Miša rođen. Njegova duga i teška bolest ju je slomila, a njegov odlazak potpuno ju je ugasio. Neda nije mogla da se pomiri s gubitkom supruga, kojeg je neizmjerno voljela. Također, nije se mirila s prolaznošću života, slave, popularnosti… Osjećala se kao da je zaboravljena. Ja sam joj govorio da je to normalno, ali eto, nismo svi satkani od istog materijala – rekao je Nedin prijatelj, također glumac, Feđa Stojanović za srbijanske medije.
O godinama, slavi, ulogama i mnogim drugim temama Neda je za naš magazin govorila sredinom oktobra prošle godine, što je jedan od posljednjih intervjua koji je dala u svojoj više od pet decenija dugoj karijeri.
Ž4 = Velike uloge
– Prestravim se kada izgovorim koliko mi je godina, ali ih ne osjećam. Još me ne muče i nemam problem s njima, samo mi se nekad učini da mi život isuviše dugo i intenzivno traje. Nikako da se smiri, nikako da odahnem – rekla je ona tom prilikom i dodala da je u njenom slučaju slava svakako bila mač s dvije oštrice.
– Veoma često, a sa zrelim godinama sve češće i češće bih voljela da me niko ne prepoznaje. Svaki izlazak na ulicu povlači jednu odgovornost kao da sam izašla na scenu. Ljudi vas prepoznaju, žele s vama da popričaju… Druga strana mača je da ti prija kada vidiš da te ljudi vole, cijene i da im je drago što su te sreli, ali je i opterećujuće. Koliko puta bih željela da uđem u gradski prevoz, ali ne ulazim zato što znam da će sve oči biti uprte ka meni – kazala je ona prije samo nekoliko mjeseci.
Snagu je, kako nam je tom prilikom otkrila, pronalazila u ljubavi.
– Snagu pronalazim u ljubavi prema prijateljima, prirodi, nebu, kosmosu, čitanju, gledanju dobrih filmova i predstava. Sve je to ljubav. To je ono što mi daje snagu, jer shvatam da je toliko toga što još nisam pročitala, vidjela i doživjela. Sve to mi poručuje da, ipak, treba da se ide dalje – rekla je Neda.
No, taj put ka dalje zamalo je bio prekinut dva puta u njenom životu. Podsjećamo, Neda je prije dvije godine hospitalizirana, a nakon što je pala s terase na limeni krov i zadobila teške povrede. Nagađalo se da je pokušala da se ubije. Drugi slučaj kada je bila na korak od smrti desio se u martu prošle godine, kada ju je vozilo Hitne pomoći prebacilo na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, a nakon što je, kako su to prenijeli srbijanski mediji, popila 20 tableta za smirenje u kombinaciji s lijekovima za hipertenziju, odnosmo povišeni krvni pritisak. Neda je u bolnici provela 40 dana, nakon čega se oporavila i najavila povratak na glumačku scenu što je i učinila ulogom u predstavi „Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo“.
Bio je to samo jedan u nizu brojnih projekata kojima je Neda dala svoj lični pečat. Naime, ona je u svojoj dugogodišnjoj karijeri scenu dijelila s velikanima kako domaćeg tako i ino glumišta; Draganom Nikolićem, Milenom Dravić, Richardom Burtonom i mnogim drugima, a snimila je više od 100 filmova i serija, te odigrala više od 40 uloga u pozorištu. Film „San“, koji je snimila kada je imala samo 13 godina, učinio ju je prvom dječijom filmskom zvijezdom Jugoslavije. Upravo to je period njenog života u kojem je bila najsretnija.
– Čini mi se da sam najsretnija bila na samim počecima, ako dio života uopšte može da se određuje po sreći. Sve zbog toga što nisam bila ni svjesna čime se bavim i šta radim, te sam to doživljavala kao igru i zabavu. Nisam imala nikakvu odgovornost, jer nisam shvatala da je to jedan ozbiljan i težak posao. Isto kao što se svakom čovjeku čini da je nekako u djetinjstvu bio najsretniji, tako se i meni čini da sam tokom svog filmskog djetinjstva bila najopuštenija i najmanje ozbiljna, da ne kažem neozbiljna – rekla je ona u intervjuu za naš magazin.
No, ovaj film bio je samo početak njene pola vijeka duge karijere u kojoj je ostvarila značajne uloge u filmovima: „Višnja na Tašmajdanu“, „Užička republika“, „Valter brani Sarajevo, „Ko to toma peva“, te u brojnim italijanskim filmskim ostvarenjima. Iako je bila izuzetno popularna i tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, Neda je vrhunac slave doživjela devedesetih, prije svega, zahvaljujući blokbasteru „Tri karte za Holivud“ i televizijskoj seriji „Policajac sa Petlovog brda“ u kojoj je igrala jednu od glavnih uloga.
Ž4 = Ljubavni život
Kada je riječ o ulogama na samom kraju karijere Neda je u oktobru prošle godine, periodu kada smo razgovarali s njom, radila na pripremi predstave „Aleksa u zemlji čuda“ u Pozorištancu „Puž“ Branka Milićevića Kockice, a nije krila da smatra da današnje televizijske uloge jednostavno nisu za nju.
– U ovim novim filmovima ne vidim nijednu ulogu koju bih ja mogla da odigram. Isto je i sa serijama za kojima i ne čeznem mnogo, jer mislim da je to jedan krvav rad. Krvav, malo plaćen rad. Prosto nema uloga koje odgovaraju mom glumačkom i privatnom habitusu. Za razliku od evropske i američke kinematografije gdje glumice mojih godina imaju puno toga da pokažu i urade, jer se rade filmovi s tematikom odnosa u porodici ili onom o ljubavi među zrelim ljudima – kazala je ona.
Brojne uloge su joj donijele i brojne nagrade, a neke od najznačajnijih su nagrada „Pavle Vuisić“ za životno djelo, te „Plaketa Jugoslovenske kinoteke“ koja joj je 2009. godine dodijeljena za ostvarenja u oblasti filma. No, ona je svoje trajanje u glumačkom poslu smatrala najvećom nagradom i privilegijom.
– Za glumca je najveća nagrada to da traje. Mislim da je to veća nagrada od svih mogućih Oscara. Da vas je publika željna, da punite pozorišne sale, da vas se reditelji sjete kada imaju ulogu za vas, te da se to tako razvuče na duže od pet decenija – istakla je u intervjuu za naš magazin, ne krijući da postoji jedna stvar u karijeri za kojom je posebno žalila.
– Žao mi je što nisam završila Pozorišnu akademiju i što nisam imala kontinuiranu pozorišnu karijeru, koju bih sigurno imala da sam se zaposlila u nekom teatru. Najviše cijenim pozorište, jer je to najteži oblik bavljenja glumom. Kod mene je ono ulazilo i izlazilo iz života i zbog toga uvijek imam veliku tremu kada radim novu ulogu jer nisam razrađen glumac. Da bi glumac bio siguran na sceni, on mora da ima kontinuitet kada je riječ o karijeri na daskama – otkrila nam je Neda koja je 1980. godine diplomirala istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, te je četiri godine vodila galeriju “Atrijum”.
Privatni, tačnije ljubavni život Nede Arnerić obilježila su tri braka. Prvi je bio s filmskim rediteljom Dejanom Karaklajićem kojeg je upoznala na snimanju filma „Užička republika“. Njihov brak trajao je samo dvije godine, a nakon razvoda su ostali u dobrim odnosima. Drugi Nedin muž bio je 32 godine stariji glumac Rade Marinković.
– Rade je jako značajan za mene. S njim sam proživjela tri divne godine. Sada se začudim koliko je bio stariji od mene, ali među nama se sve fenomenalno uklapalo. Nisam shvatala zbog čega se svi, na čelu s mojom mamom, zgražavaju i hvataju za glavu zbog nas dvoje. Ja nisam osjećala tu razliku u godinama. S njim sam naučila da volim ozbiljnu muziku, da čitam pametne pisce i pripremam ulogu za pozorište. Naučila sam da skijam, da igram tenis, šetali smo po planinama i zavoljela sam prirodu. Sve dok je Rade bio živ, kad god bismo se sreli, s nostalgijom smo se prisjećali tih naših godina. On je imao veliku ulogu u mom životu – rekla je ona u jednom od intervjua za srbijanske medije.
No, ljubav njenog života svakako je bio posljednji suprug, doktor Milorad Mešterović s kojim je bila 36 godina u skladnom braku u kojem nisu imali djece.
– Jedno je sigurno, brakovi bez djece sasvim su drugačiji od onih s njima. Supružnici su mnogo više vezani jedan za drugog, otvoreniji i privrženiji. Jer kad ljubav rasipate na više strana ona se, na neki način, „umanji“. Ljudi s djecom imaju problema kojih smo mi lišeni. Gajiti djecu, po mom mišljenju, veliki je i odgovoran zadatak – rekla je ona.