NovostiPromo

Indira Kučuk Sorguč: Ko halali, nek’ na halvu zaboravi

Ilustracija: Midhat Kapetanović

 

Kad ju je po stoti put prebio, ona uletjela u avliju kod komšinice, kojoj se upravo vratio sin iz Njemačke. A on, Meme, još tad, prije trideset i kusur godina bio među onim „borcima u kafezu“ – ubica-ubica… Jooj, kad mu je Meme uletio, kad mu se sjetio i roda i poroda, i cuke i mace, i Sunca i Mjeseca

Čitam neki dan, onaj evrovizijski poeta i pjesnik ukiseljenih balada iz „Fosila“ zlostavljač! Ko bi rek'o?! Onaj plavooki dječarac s malih ekrana koji je skakutao k'o čigra razvučenog osmijeha i naganjav'o po bini lepršavu Sanju Doležal (a nije samo na bini!), uredno je mlatio svoju ženu trideset godina i ona je uredno šutjela i praštala!

Taj vrli hit-mejker, k'o biva, im'o traumatično djetinjstvo pa se sad kali na toj svojoj krhkoj i odanoj hanumici. Frajer je baš bio istraumatiziran nema šta! Još je u svojim dvadesetim zarađiv'o od tih svojih pjesmuljaka basnoslovne cifre, punio sale bivše Juge i širio se sa „Fosilima“ k'o korona po medijima. Išlo ga sve – žene, lova, brakovi, slava, opijati…

Baš ga išlo, saso mange, ali hudnik nikako da zaboravi na tu svoju traumu iz djetinjstva pa malo-malo zgodi štosem svoju Drugu ženu. Da li je prvu mlatio pa se prva mudrica ispisala iz tog braka, nije poznato u javnosti, ali je s drugom uredno imao te bliske susrete treće vrste.

I, sad, pazite – što ti je zabluđeno žensko sklono nadi i iluzornom kraju iz ljubavnih romana – ona mu oprašta!!!

Eto, hoće mu pomoći! Ona „viruje u njeg'“ i njegovu dobru stranu. Zapravo, njegove obje dobre strane kao na longplejki – na jednoj je „Kako je dobro vidjeti te opet“ a na drugoj „Najdraže moje“.

Moram je citirat’.

  • Kao i u mnogim brakovima – kad si ljut, ogorčen i razočaran dugogodišnjim postupcima i omalovažavanjem drugih, kao što je bio moj Rajko, i kad „pukneš“, napadneš osobu koja ti je najbliža, jer znaš da će ti oprostiti… Rajko nije zlostavljač… Naš verbalni sukob prvi je put udarcem završio prije četiri godine, ubrzo nakon što je napustio „Fosile“. Potom lani. Rekla sam, prvi put, drugi put, i nikad više. Da, udario me, u stanju u kojem nije bio svjestan šta radi.

…….

Ne, nije – jok!, on je samo jedna zalutala nevina duša, puna sentimenta i ljubavi prema svima! Ma, ‘ajte, molim vas!

Sada mu vida rane nakon zatvora i psihijatrije, traži opravdanje i oprašta sve grijehe. Pripisuje snagu teške pesnicu njegovoj krhkoj i hipersenzibilnoj prirodi koja se ne miri s nepravdom, njegovom genijalnom umu i plemenitoj naravi. I, naravno, velikoj Ljubavi.

Eto, toliko te voli da te najviše voli u šljivama gledat’! Najslađa si mu k'o mušmula na osami.

Dalje nam obrazlaže da ona razumije kako se čovjek u pijanom stanju ponaša, jer bi i njen otac kad popije zulumćario. A sad je uredu, jer mu je doktor zabranio alkohol pa je miran k'o bubica.

Znači, žrtva opravdava zločinca.

Znači, žrtva hoće da ga spasi.

Znači, žrtva živi sa sindromom žrtve od djetinjstva.

Znači, žrtva voli svog zlostavljača.

Pa, majka mu stara, ne treba njemu pomoć nego tebi! Onog što zlostavlja treba govnjivom motkom istulehat’, kastrirat’ i ne dat’ mu na svjetlo dana.

Ne treba zlostavljaču pomagat’ nego zlostavljenom.  Što bi moja amidžinca Šerifa rekla: „Đe tu ima pameti?! To ti je čista zamjena (pro)teza, ha ja!“

Jaštaradi, Šerifa, nego zamjena mjesta u tvorbi jednačine s obje (ne)poznate.

Žrtva je tek sad sebi presudila.

Sjećam se da se to kod nas u mahali drugačije rješavalo nekad. Sada toga više nema. Nažalost.

 

Kompletnu kolumnu čitajte u aktuelnom izdanju magazina “Azra”