Koliko god gledateljima ispred malih ekrana bili zanimljivi učesnici showa “Pinkove zvezde” ili članovi veoma stručnog žirija, činjenica je da veliki dio publike ovu muzičku emisiju prati i zbog voditelja Milana Kalinića. Našoj javnosti Milan je poznat po brojnim ranijim projektima i podjednako nas je svojim dosjetkama uveseljavao i u “Letećem startu”, “Survivoru”, znao nas je nasmijati i u tužnim životnim pričama emisije “Sve za ljubav”, no najveći osmijeh izmami nam na sceni “Pinkovih zvezda”. Izgovoriti prave riječi u pravo vrijeme i pritom biti duhovit rijetko će kome poći za rukom.
No, kako je on po profesiji glumac, ovaj “zadatak” ne pada mu teško. Upravo zbog toga zaslužio je i mjesto člana žirija u još jednom novom projektu Pinka – “Audiciji”. Uz Dragana Marinkovića, Andriju Miloševića i Marka Živića, Milan će pokušati pronaći najduhovitijeg čovjeka na Balkanu. Odmah je pristao na naš telefonski intervju i, uprkos “pucanju” veze više puta, uspjeli smo razgovorati o svemu: poslovnim projektima, životnim opredjeljenjima i ljubavima, porodici, imidžu, te podršci supruge Sandre.
Pamtimo Vas kao voditelja “Letećeg starta”, nakon toga vodili ste “Sve za ljubav”, a sad je došao red na “Pinkove zvezde”. No, prije “Pinkovih zvezda” određeno vrijeme nije Vas bilo na televiziji? Zašto?
– Ja sam s Pinka prešao na Prvu televiziju i bio sam tamo tri godine. Međutim, iako sam bio tamo, nisam nešto mnogo radio. Ne znam iz kog razloga. Kada mi je istekao ugovor na Prvoj, Pink televizija me je opet pozvala nazad i ponudila mi posao na “Pinkovim zvezdama”. Malo sam se razmišljao i prihvatio. Sad, kako je sve ispalo i kako mi ide, mislim da sam napravio pravu stvar.
Šta je, zapravo, bio Vaš izazov da prihvatite da vodite ovaj show?
– Moram biti iskren da sam bio u velikoj dilemi da li da prihvatim. Mislio sam da će to biti nova emisija koja će biti pandan “Zvezdama Granda”, a nekako sebe nisam vidio u toj priči. Međutim, supruga mi je najviše pomogla da donesem tu odluku. Rekla mi je da ću toj emisiji dati svoj pečat, da to nikako neće ličiti na “Zvezde Granda”. Na kraju, sve je ispalo onako kako se nisam nadao ni u najluđim snovima. Cijela emisija ima jedan lijep i dobar imidž. Ne znam kako je to u BiH, ali u Srbiji nas gledaju ljudi koji nikada nisu gledali emisije tog tipa, koji, naprimjer, nikada nisu gledali “Zvezde Granda”, a sad gledaju “Pinkove zvezde”. Gledaju nas oni koji ne slušaju mnogo narodnjake i od mnogih dobijamo komplimente. Naravno da gledaju i zbog žirija, koji je fenomenalan, i mislim da je sve to zajedno doprinijelo da “Pinkove zvijezde” budu toliko popularne.
Članovi žirija jesu veoma popularni, nekada stičemo utisak da zasjene same učesnike?
– To je tako u svakoj emsiji. Ako želite imati kvalitetan žiri s ljudima koji imaju neko ime iza sebe, samo po sebi je normalno da takvi ljudi zasjene one koji su potpuni anonimusi. To je normalna stvar i tako je, manje-više, u svakom talent showu. Njihovo i jeste da se s vremenom dokažu i izbore za svoje mjesto među zvijezdama.
Oni koji redovno prate “Pinkove zvezde”, primjećuju određeni sukob na relaciji Miroslav Ilić i ostali članovi žirija. Razumijemo da je to sve dio showa, no Vi ste ta osoba koja mora balansirati između njih. Je li to teško?
– Nije teško jer to je sve, koliko god vama izgledalo ozbiljno, ustvari, šala. Nisu to neke ozbiljne i stvarne svađe gdje dođe do nekih istinskih sukoba, pa da moram da balansiram. To je kao kada se prijatelji, negdje u kafani ili bilo gdje drugdje, šale i zezaju, prave viceve na račun jedni drugih, nema tu ljutnje. Oni su svi veliki prijatelji. Nije tu bilo tako velikih sukoba da pređe granicu ukusa ili da dođe do tog nivoa da ima ozbiljnog svađanja pa da ja moram da reagujem.
Ono što smo, također, primijetili jeste da se saosjećate sa svakim takmičarom koji ne prođe dalje, pokušate ga utješiti… Koliko emotivno Vi podnosite njihova ispadanja iz showa?
– Iskreno, bude mi baš teško. Ne možete ostati ravnodušni ako u sebi imate imalo ljudskosti. Tim mladim ljudima je taj show sve na svijetu u tom trenutku. Onaj kraj emisije, kada je baraž, i kad čitam imena ko je ispao, vjerujte da to nije nimalo naivno. Trudim se da to ne pokazujem, da pokazujem emocije što manje, ali to zaista nije lako.
Nedavno je na Pinku počeo još jedan novi projekt u kojem učestvujete: Audicija. No, ovog puta ste član žirija…
– Sad mnogo više razumijem članove žirija, nije uopšte lako. Teško je kad morate mladim ljudima kojima je ovo neka šansa koju vide, spreme se, reći da ne valjaju i da nisu dovoljno dobri.
Dosad smo gledali dvije emisije „Audicije”, no vi ste ih vidjeli više. Kakvi su kandidati? Nedostaje li humora, u tom smislu, na Balkanu?
– I u BiH smo imali problem s pravim komičarima, pogotovo stand up komičarima. Nisu znali šta ih očekuje u ovim emisijama, pa se nisu ni prijavljivali. Ali, sad mogu da apelujem. Mi tražimo pravog komičara, showmana, duhovitog čovjeka, daleko od toga da od ovoga pravimo freak show kao što su to mnogi mislili. Pravimo ozbiljnu emisiju, tražimo duhovite osobe, stand-up komičare, imitatore, sve one osobe koje mogu da nas zabave… Ali, s druge strane, ne treba ovo da shvate ni kao prijemni ispit na akademiju dramskih umjetnosti. Nismo mi neki strogi profesori. Ono što tražimo je komedijaš, showman, zabavljač, duhovit čovjek, koji će nam dokazati da je neko ko može da nas zabavi.
Sarajevo jeste prepoznatljivo po svom humoru, po čuvenoj Audiciji, po TLN-u… Hoće li i danas sarajevski humor prepoznati neko u Beogradu? Je li humor univerzalni jezik za čitav Balkan?
– Mislim da je humor univerzalna stvar za cijeli svijet, a pogotovo za ove naše prostore. Svi imamo veoma sličan humor, smijemo se istim stvarima, imamo tu podjednaku dozu cinizma, ironije i satire u našem humoru i prepoznatljivi smo po tom nekom britkom humoru, koji nije na prvu loptu, rekao bih mangupskom humoru. Mogao bih napraviti neku paralelu između beogradskog i sarajevskog humora i nazvati ga posebnim, mangupskim humorom. Postoji mnogo univerzalnih stvari za naše prostore, ali humor je na visokom mjestu kad je riječ o onome što nas spaja.
Vama veoma lako polazi za rukom da nas nasmijete u svim projektima koje radite. Čemu ste se Vi posljednji put od srca nasmijali?
– Ako mi dozvolite da ne komentarišem neke stvari koje su na televiziji i koje su javne, ja bih rekao da oni koji me najviše zasmijavaju u posljednje vrijeme jesu moja djeca. Njima se najslađe smijem.
Imate dvoje djece, dječaka i djevojčicu. Kome je teže biti roditelj?
– Kćerka ima šest i po, a sin tri godine. A, kome je teže biti tata, vjerovali ili ne, djevojčici.
Zašto?
– Zato što mi je sin kao maslačak. A djevojčica je đavo u tijelu anđela…(smijeh). Rekao bih da fizički više liči na mene, ali po naravi je više mama.
Spomenuli ste da je supruga utjecala na Vašu odluku da prihvatite angažman u “Pinkovim zvezdama”. Je li isto bilo i s “Audicijom”?
– Pričamo o svemu, ali ovog puta nisam imao tako veliku dilemu. Ona je toliko dugo sa mnom da je veoma dobro upoznala i televiziju i emisije i pozorište. Sve zna sagledati s prave strane i maltene mi je profesionalni savjetnik.
Koliko Vam vremena, uz sve voditeljske obaveze, ostaje za pozorište?
– Ostaje, gluma je sastavni dio mog života, za glumu mora uvijek imati mjesta.
Uz glumu, Vaša velika ljubav je i pilotiranje?
– Pa, to mi je prva ljubav. Sve ostalo, pa čak i gluma, desilo se slučajno. A letenje je ono što sam planirao i želio. Završio sam pilotsku akademiju, ali nikad se nisam bavio letenjem i bude mi žao zbog toga.
Promijenili ste imidž, pustili ste bradu. Svi muškarci to čine u posljednje vrijeme. Slijedite trend ili….?
– Ja sam to radio oduvijek. Često mijenjam styling. Pustim kosu, pa se ošišam nakratko, pustim bradu, pa se obrijem. Ali već u sljedećim emisijama ćete me vidjeti bez brade.
Sviđa li se Vašoj supruzi to što često mijenjate imidž?
– Ona me s bradom ne voli uopšte…(smijeh). Kaže da mi brada ne stoji, da sam s njom stariji i ružniji. Obožava kada nemam bradu i kad sam kratko ošišan.
U današnje vrijeme nekako je najteže sačuvati zdrav razum, ali je isto tako teško sačuvati i brak. Vama to polazi za rukom već skoro deceniju?
– S brakom da, a s razumom…(smijeh).
Onda, kako čuvate brak?
– Mnogo truda treba za ovo. To svako ko je u braku zna. Ali, mislim da se taj trud isplati i da je brak toga vrijedan. Bez obzira koliko ljubavi tu postoji, opet se mora raditi na tome da bi se brak održao. I to braku daje neku draž, to je ono što jeste interesantno.