Ako će se i o jednoj glumici, njenom talentu, ulogama kojima je udahnula život, govoriti s najvećim epitetima i u godinama koje tek dolaze, onda je to Mirjana Karanović. Nedavno je dobila prestižno priznanje “Dobričin
prsten” za životno djelo, čime je na najljepši način zaokruženo 40 godina profesionalne karijere. Osim spomenute, njene su i nagrade: Žanka Stokić, dvije Zlatne arene u Puli, Sterijine nagrade, kao i one u Nišu… Činjenica da je kao umjetnica dobrodošla u sve krajeve bivše Jugoslavije, spisak uloga koje je odigrala nakon prve, u filmu”Petrijin vijenac” sada već davne 1980. godine, govore da je angažiraju reditelji različitih senzibiliteta, te da nikada nije imala problem igrati i one koje su u određenoj društvenoj i političkoj klimi bile hodanje po ivici noža. Sve navedeno govori koliko je velika Mirjanina umjetnička, ali i ljudska komponenta.
U posljendnjem intervjuu koji je dala za naš magazin govorila je kako vrijeme provodi u izolaciji.
– Trudim se da postavim neku dnevnu rutinu, jer mi to daje osjećaj sigurnosti i neke izvjesnosti. Prije podne izađem napolje i hodam oko sat malim sporednim ulicama u mom kraju. Kupim hranu i idem kući. Gledam filmove i serije na TV-u, čitam, malo pišem, igram igrice na kompjuteru, zovem svoje prijatelje. Svakog dana temeljno pretresem
neki dio stana, odvojim stvari i odjeću koja mi ne treba. Popodne, kada počne policijski čas, vježbam u hodniku ispred mog ulaza – kazala je Mirjana i dodala da se ne plaši ničega.