Među najslušanijim izvođačima u našoj regiji devedesetih godina bila je Ivana Banfić. Rođena Zagrepčanka zapalila je tadašnje generacije hitovima “Šumica”, “Ti si bolji”, “Cigareta”, a onda i kultnim duetom s Merlinom “Godinama”. Dijeliti njenu dugogodišnju muzičku karijeru na etape je nemoguće, budući da je muzika obilježila cijeli njen život. Odmalena je pokazivala veliki talent za umjetnost pa je upisala Srednju muzičku školu, smjer klavir, a nakon toga s tatom Ivanom i bratom Nevenom osnovala bend, što je bio i ozbiljan početak njene karijere. Kako je u Hrvatskoj rasla popularnost dance muzike, tako je i Ivana sticala sve veću naklonost publike. Izdala je devet studijskih albuma, te jednu kompilaciju. I onda je uslijedio totalni zaokret.
Ivana odlučuje napraviti predah i napušta grad. Sa suprugom Krunom Ladišićem i sinom Janom odlazi da živi na selo u blizini Siska. Svoj mir pronašla je u kući koju su ona i njen suprug izgradili od potpuno prirodnih materijala. U početku je, priznaje nam, bilo i teških dana, ali se brzo naučila na seoski život, koji podrazumijeva rano ustajanje, zalijevanje bašte i hranjenje životinjica, psa i nekoliko mačaka. Uz poljoprivredu i uređenje nove kuće, Ivana radi i kao mentorica pjevanja u sisačkoj „Pop rock“ muzičkoj školi. Uprkos, nazovimo ga novim životom za nju, Ivana se, kao i ostale njene kolege voli prisjetiti prošlosti pa je tako na društvenim mrežama podijelila fotografiju od prije 30 godina.
– Ja sa 30 godina manje. Tada nisam mogla niti sanjati da ću biti celebrity jednog dana i da će se moje pjesme toliko dugo slušati i biti mega hitovi. Jedno veliko, hvala ti živote -poručila je pjevačica pored fotografije, ispod koje su se nizali komentari njenih pratilaca.
Početkom šestog mjeseca prošle godine, kada je Ivana stigla na nekoliko dana u Sarajevo, ekipa magazina Azra imala je priliku razgovarati s njom, te nam je pričala o velikoj promjeni koju je napravila u svom životu.
– Jednog dana u Zagrebu, za vrijeme vožnje. Imala sam tri sastanka; gužva, smog, ljudi trube, nervoza i mene je nešto steglo u srcu i duši. Pitala sam se koji je smisao da ljudi idu kao muhe s tačke A do tačke B, C, ne borave u prirodi, osim možda vikendom. Poželjela sam da osjetim prirodu. Poslije sam išla po šumicama, meditirala, čak sam prije dvije godine bila i u Amazoniji. Išla sam u srce Amazonije i živjela u Shipibo plemenu. S njima sam provela dvije sedmice, želeći da iskusim kako je živjeti i biti prirodan čovjek, jer smo to svi koji živimo u gradu zaboravili. Bilo je zahtjevno, ali tamo sam naučila da sam dio te prirode, osjetila sam mir i komunikaciju s biljkama, gledala sam drveće i vidjela da su to živa bića, samo drugačijeg oblika. Sprijateljila sam se s prirodom. Po povratku iz Amazonije, otišli smo na suprugovu djedovinu, kod Siska, Stara Drenčina, i počeli sređivati imanje, ali ne na način da ga uređuju majstori ili da kupujemo nešto novo, nego da recikliramo ono što smo našli na imanju. Možda smo kupili samo koju kanticu boje. Nisam baš mnogo znala o gletanju i zidanju, ali sam to sa zadovoljstvom radila, jer uređujem svoj dom.
Više čitajte ovdje.