Nura Bazdulj-Hubijar: Osjećala sam se kao grješno dijete, zbog toga sam skupo plaćala ceh

Piše: Redakcija

FACEBOOK

Najčitanija bh. autorica Nura Bazdulj-Hubijar koja ima umijeće da toplinom riječi počne topiti ljudska srca, svojim djelima osvojila je široku čitalačku publiku. Njene knjige uvrštene su u školsku lektiru, prevođene na desetine stranih jezika, a tekstovi su također dio literature za studente i profesore na Harvardu. Iako njene police krase brojne nagrade i priznanja za književni rad, omiljeno priznanje joj je “Mali princ” koji je dobila “Za doprinos u književnom stvaralaštvu za djecu i mlade”. U posljednje vrijeme Nura se statusima na društvenim mrežama prisjećala mladosti svog života, studiranja, a posljednjom objavom na Facebooku opisala je kako je izgledala kao djevojka.

Nisam se šminkala, nisam išla frizeru. Kosa mi je bila negdje do ramena pa bih je vezala u rep ili kikice pa dodala…

Gepostet von Nura Bazdulj Hubijar am Mittwoch, 17. Juni 2020

– Nisam se šminkala, nisam išla frizeru. Kosa mi je bila negdje do ramena pa bih je vezala u rep ili kikice pa dodala tanke crne mašnice od satena. K’o neko grješno dijete. I za to sam plaćala ceh. Svako malo bi me na predavanjima “legitimisaliˮ profesori, mislili da sam ja neko derište koje dolazi umjesto pravog studenta samo da dobije potpis kao potvrdu da je prisustvovao predavanju jer u protivnom ne bi mogao na kraju semestra dobiti potpis. Zato sam uvijek sa sobom morala nositi index.

Provjera mog identiteta se nastavila, fakat mi dozlogrdilo i ja jedno jutro pravac u frizeraj na Marindvoru. Pita me frizerka šta želim, kažem da mi radi šta zna samo da izgledam starija. Kaže hoću li “hladnuˮ, ja pojma nemam šta je to, a odgovorim – “Ako ću izgledati starija, hoću.ˮ

– “Hoćeš garantˮ – odgovori ona i poče mi na kosu stavljati neku tečnost odvratnog mirisa pa je namotavati na tanjušne drvene štapiće. I čekala ja, čekala. Majčin sine, kad ona to poskida, umalo nisam vrisnula. Isto merino ovca. Zgutala se kosa oko glave, ma na sve sam bila nalik, na mladu djevojku ponajmanje. Sve se stiskala da ne počnem vrištati. Izašla, gledam se u staklu hotela “Zagrebˮ, ma svakoj prikazi jeb… mater. Dole vitko djevojačko tijelo u crnoj majici i crvenom kratkom tregeršlusu sa izvezenom ružom, vezao se naprijed u mašnu, na nogama kanađanke od velura, a glava k̒o u kakve penzionisane učiteljice. Idem, idem, suze samo teku. U ulici „Kralja Tomislava“ blizu fakutetu vidim frizerski salon. Uđem, pitaju me šta želim, kažem – “Šišajte sve dok ima kovrdža.ˮ – “Ti to ozbiljno?ˮ – pita debeljuškasta frizerka i podsmješljivo se ceri, ja se pravim da ne primjećujem i kažem: Najozbiljnije. Šišajte.

– “Jedino da te zbrijemˮ,mrmlja ona sebi u bradu. Ipak uze makaze i štic, štric, ošiša na dva centimetra, a i ta dva centimetra spržena. Tako Sevdah naše mahale postade Prikaza naše mahale. Prošla sam na faxu kroz dvije spojene učionice, i nije bilo nikoga ko se za mnom nije okrenuo. Kod kuće majka u crnjaku, babo plakao od smijeha, sve se nekako tresao… Kaže: “Ista si naš Cicko kad je jednom u peć uletio.ˮ Ma samo o tome bih mogla stotinu strana ispisati.

Onda ujutro opet u frizerski salon kod Očne klinike. Zamolim da mi kiselinom pokušaju ispraviti sprženi ostatak kose. I tako, za dva dana posjetila sam frizerski salon čak tri puta, više nego u cijelom ostatku moga života.

Žena je zbilja nepoznanica. Ne samo drugima nego i sebi samoj. Po čemu? Po svemu. Kad je mlada, želi izgledati starije, zrelije. Kad ostari, dunjaluk bi dala da se vrati u mladost. I mnoge daju čitavo bogatstvo da skupom kozmetikom, estetskim zahvatima, čime god se može, učine da izgledaju mlađe nego jesu. Kad se udebljaju, nesretne su što su buce, kad smršaju uhvati ih strah da to nije zbog nekog metaboličkog ili hormonalnog poremećaja ili neke treće bolesti. U djevojačkom dobu noge polomiše bježeći od pristojnih, dobro vaspitanih, urednih, pametnih momaka kojima se sviđaju, a još više lome noge trčeći za onim nonšalantnim, buntovnim, neurednim, duhovitim šarlatanima koji ih ni ne registruju. Kad se udaju, ako muž muž izlazi u kafanu s prijateljima, zlo i naopako, ako ne izlazi – koji vrag se samo po kući vucaraš? A kako stare, sve su gore. Dobro je rekao moj babo – Žene bi s godinama tebale postajat’ pametnije, a one postaju sve mahnitije. Evo, otkad sam ostarjela, najviše volim oblačiti džins i drugu sportsku odjeću, pod stare dane počela nosati patike koje u mladosti nikad nisam obuvala, oblikovati neke tkz mladenačke frizure. Ma sačuvaj bože – stoji u Nurinoj objavi na društvenim mrežama.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti