“Novinarstvo je najljepša profesija na svijetu, samo ako se na vrijeme napusti”, svojevremeno je govorio Winston Churchill. No, oni koji su se ikada bavili ovom profesijom znaju da se ona ne da napustiti tako lako. Winstonove riječi danas bi se mogle upotrijebiti i za rad u mass medijima, posebno televiziji. Svoju karijeru 35-godišnja Aida Halilović počela je upravo na televiziji. Posljednjih sedam godina radila je kao PR manager uglednog mobilnog operatera, no ovih dana ponovo je možemo vidjeti na malim ekranima. Voditeljica je centralnog dnevnika na RTRS-u. Lijepa Banjalučanka se još prije Nove godine vratila na televiziju, a intervjuu za naš magazin otkrila je i zašto.
Nakon duže vremena, opet Vas gledamo na malim ekranima. Šta je presudilo da ste se odlučili vratiti televiziji?
– Televizija i ja imamo neku posebnu vezu. Tako je bilo prije sedam godina, danas, a sigurna sam i ubuduće. Zapravo se nismo ni rastajale, jer je i moj prethodni posao imao mnogo veze s medijima. Oni koji su imali priliku da rade u ili s medijima, znaju o čemu pričam. Prosto se ili “navučete” na taj posao ili ne. Sredine nema.
Iako ste posljednjih godina radili kao PR m.tel-a, mnogi Vas se sjećaju kao voditeljice na RTRS-u. Kako je, zapravo, počela Vaša novinarska karijera?
– Mnogo godina je prošlo otkad sam uopšte počela da radim, pa mi je zaista interesantno posmatrati početak karijere. Prije 15 godina slučajno sam se s drugaricama zadesila na RTRS audiciji za novinare. To je trebalo da bude honorarni angažman u redakciji kulture u trajanju od nekoliko mjeseci, međutim, već prve sedmice raspoređena sam u informativnu redakciju i narednih izuzetno dinamičnih sedam godina bila novinar, voditelj informativnih emisija i urednik. U mojoj široj familiji niko se ne bavi sličnim poslom, a po prirodi sam prilično mirna i povučena, tako da im nije bilo baš najjasnije otkud ja u svemu tome. Meni je sve bilo jasno i znala sam da ću se jako dugo baviti tim poslom.
Po čemu taj period rada na televiziji najviše pamtite? Koje su Vaše najljepše uspomene?
– Iz današnje perspektive, to što sam odmah osjetila i pogodila da je to pravi posao za mene je velika sreća. Ljudi mnogo lutaju tražeći sebe i u poslu i u privatnom zivotu. Zaista je velika sreća od početka raditi posao koji volite, imati dobre kolege i uživati u ostvarenim rezultatima i uspjesima. Prijateljstva i kontakti koja sam stekla u medijima još tada, najviše mi znače.
Kojim novim izazovima se sada radujete?
– Izazovi su, možda, i odgovor na pitanje zašto sam se vratila. Nakon duže vremena u nekom poslu, ukoliko ne osjećate izazov, sve se mijenja. Mislim da je televizija i dalje najinteresantniji medij i kao takav, za zaposlene u bilo kom njenom segmentu, predstavlja veliki izazov.
Da li se, možda, nečega plašite?
– Ma, ne. Osjećaj odgovornosti jeste prisutan, strah nikako.
Da li je bilo početne pozitivne treme ili se posao voditelja ne zaboravlja?
– Tačno je da se posao voditelja ne zaboravlja, međutim, koncentracija koja je ključna za ovaj posao bila je pomalo zaboravljena. Sve mi je izgledalo poznato, a ipak pomalo i strano. Iznenadila sam se koliko je sve u međuvremenu unaprijeđeno. Moram da istaknem da mi je kolega Aleksandar Crkvenjaš, s kojim u paru vodim centralni dnevnik, bio od velike pomoći u ponovnim pripremama.
Vodite Dnevnik 2, no Vaš zadatak jeste i koordiniranje projekta X Factor. Kažite nam malo više o ovom drugom projektu?
– Sa zadovoljstvom sam prihvatila rukovođenje timom koji učestvuje u pripremi vrhunskog muzičkog show programa u Regionu. U programu RTRS-a ovog proljeća, počinje emitovanje nove sezone show programa X Factor Adria. Uveliko se pripremamo za ovaj produkcijski izuzetno zahtjevan projekt. Spremni smo za audiciju, koja će se desiti u zgradi RTRS-a, 9. februara, a profesionalno ćemo odgovoriti i na sve ostale izazove. Nova sezona X Factora je regionalnog karaktera, prati je potpuno nova produkcija, a procjenjuje se da će više od 18 miliona gledalaca iz BiH, Srbije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore pratiti ovaj popularni show. Drago mi je što i RTRS učestvuje u ovom velikom projektu i što će svojim gledaocima omogućiti uzbudljivu muzičku avanturu i program vrhunske produkcije.
Je li teško spojiti informativu i zabavni program?
– Za mene ne, jer i jednom i drugom pristupam ozbiljno i maksimalno profesionalno.
Dolazak u nove radne sredine uvijek je težak. Kakva su Vaša očekivanja?
– To nije slučaj sa mnom. Volim promjene, dinamiku, gužvu, timski rad. Koliko god bude u mojoj moći, trudit ću se da sve ide u dobrom pravcu.
Je li Vam vrijeme na poslu brže prolazilo kada ste radili kao PR ili sada?
– Pa, recimo da sada, zbog brojnijih obaveza, dan proleti! Ipak, mislim da slobodan vikend i dalje najkraće traje.
Važite za velikog profesionalca. Je li zbog karijere ikada ispaštao Vaš privatni život?
– Nije, jer sam privatno i poslovno uvijek odvajala. Smatram da različite smjene donose dinamiku i u poslu i u privatnom životu. Uživam u različitom radnom vremenu, pa mnogo bolje organizujem privatni život. U poslu, jedina noćna mora za mene je imati radno vrijeme od 8:00 do 16:00, uz konstantan boravak u kancelariji. Nikada ne bih mogla da radim tu vrstu posla.
Šta je Vaš način za eliminiranje stresa?
– Ranije nisam mogla zaspati od konstantnog razmišljanja da li sam baš u svakom momentu uradila sve kako treba. Zrelost mi je donijela određene promjene, pa tako sada prije emisije, nekog zadatka, projekta ili važne odluke dobro razmislim, prođem situaciju i kasnije ne razbijam glavu. Mislim da sam se godinama navikla na stres. Ako se, ipak, desi neka potpuno neočekivana situacija, onda kao i svi normalni ljudi, volim da više vremena provodim s onima koje volim. To me razmazi, restartuje i nastavljam kao da se ništa nije desilo.
Svoje slobodno vrijeme volite provesti sa svojom malom sestričnom Ennom. Je li Vas uloga tetke promijenila?
– To je jedna posebna ljubav. Sve ono djetinjasto što svi imamo u sebi, a što s godinama prolazi, u druženju s djecom potpuno oživljava. Dragocjeni su mi momenti i sa sestrom i s njenom bebom, jer predstavljaju veliku sreću. One žive u Švedskoj, pa su susreti koji nisu mnogo česti, samo igranje, radost i smijeh.
Iz Vašeg iskustva, zašto je dobro biti tetka? Jesu li tetke zaista druge majke?
– Imam tri tetke i mnogo mi znače, pa tako znam da sam i ja važna mojoj Enni. Ne pretjerujem, ali obožava me, iako ima samo godinu. S druge strane, ja nju smatram rođenim djetetom i ne znam drugačije.
Šta je najljepše što su Vam donijele tridesete?
– Mnogo zadovoljstva. Uskoro će mi 35. rođendan i ovih dana razmišljam kako sam uvijek smatrala da bi do tih godina čovjek, ipak, trebao da nešto ostvari i postigne. Lijepo je kada vam na kraju dana, pred spavanje, prođe kroz glavu da ste zadovoljni, jer imate dobro zdravlje, radite posao koji volite, a od kojeg možete pristojno da živite, da je voljena osoba tu, da sve razumije i da su svi dragi ljudi i prijatelji tu. Zrelost, to su mi, također, donijele tridesete i natjerala me da napravim razliku između dobrih i loših ljudi, te da se u životu posvetim samo onim dobrim.