Glumica Mila Elegović jedna je od onih dama čija pojava i talent nigdje neće proći nezapaženo. Aplauzi i uzdasi je prate. Veći dio bh. publike upoznao ju je kroz uloge u televizijskim serijama “Bitange i princeze”, ” Zauvijek susjedi” i “Pod sretnom zvijezdom”, a već nekoliko godina lijepa plavuša članica je zagrebačkog pozorišta “Komedija”.
Osim u ulogama kojima nasmijava publiku, vedar duh njeguje i u životu. Upravo zbog toga je odlučila da snimi album, a prije nekoliko dana promovirala je spot za pjesmu “Koka”, njeno autorsko djelo, u kojoj se na ironičan način obračunava s godinama i borbom za mladolik izgled. Mila s 43 godine izgleda barem osam godina mlađe i ne treba “doktorske skele” o kojima pjeva, jer je muškarci i bez toga žele. Definitivno.
Pročitala sam negdje da je Vaša pjesma “Koka” nastala sasvim neplanirano, u šest sati ujutro, kad ste jednostavno sjeli i napisali tekst. Da li je baš tako bilo i šta Vas je inspiriralo?
– Već dugo sam željela baviti se muzikom koju volim, na način odgovara meni i mom senzibilitetu, ali nisam imala hrabrosti ni podrške u samoj sebi. Puno sam razgovarala s ljudima iz muzičke industrije. Željen Klašterka, dragi prijatelj, poznati kompozitor i urednik na HRT-u, jednostavno mi je rekao da bi bilo dobro da napišem nešto sama.Taj me savjet, ustvari, silno uplašio. Skoro šest mjeseci se nije događalo ništa. I onda je jednog dana, oko šest ujutro, izašlo iz mene puno riječi koje sam zapisivala. I tako sljedeće dvije sedmice. Melodije su mi došle kasnije, kao neke zvučne slike.
Znala sam kakav aranžman želim. Nekako u isto vrijeme pojavio se Zvonimir Dusper Dus koji je otvorio novi studio i mislio je da bi bilo dobro da nešto snimim. Pojavio mi se jak osjećaj intuicije kojem sam se prepustila.
I mudro ste poslušali intuiciju kao većina žena…
– Dus je zajedno sa mnom koautor. Aranžman je njegov, s tim da mi je savjetovao da se povežem s rock grupom “Sane”, koji su, također, profiltrirali aranžman i s trombonistom Big Banda HRT-a Lukom Žužićem, koji je napisao bas dionice. Napravili smo demo snimke za četiri pjesme i sve to odnijeli u izdavačku kuću “Aquarius”, gdje mi je Boris Horvat rekao: “Da.” I tako je nastala “Koka”.
I ranije su Vam nudili različite muzičke angažmane, a osim na ADU u Zagrebu, educirani ste u muzičkom smislu u Beču i Londonu. Zašto tada niste pristali?
– Nisam jer sam osjećala da me žele uklopiti u svoju viziju, koja nema ama baš nikakve veze sa mnom i mojom dušom. Muzikom sam se ozbiljnije krenula baviti, jer je to jedino mjesto u mome kreativnom stvaranju koje je potpuno autentično. Ono izvire iz mene i ja odlučujem o svemu, što je u ovome trenu za mene jako bitno. Kao glumica uvijek ispunjavam tuđe želje, rijetko svoje. A muzika je prostor gdje ne moram pristajati na kompromise.
Koliko je ova pjesma i da li je autobiografska?
– “Koka” sam ja, sa svim cinizmom, humorom, autoironijom, smiješno-tužnom situacijom.
Ako je tako, da li Vam dobacuju kad idete preko placa, kako kažete u pjesmi. Koji je najinteresantiji epitet ili kompliment koji ste dobili?
– Da, znaju mi dobacivati, ali nekako uvijek sa simpatijom. A da me smatraju starom dobrom kokom, saznala sam iz komentara koji prate moje slike, u novinama i na internetu.
Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 857)