LifestyleNovostiTeme

Marihuna: Zlo koje to možda nije

Priča o marihuani nije ni približno nova niti njeni počeci pripadaju našem vremenu, recimo “ludim” šezdesetim i hippi pokretu koji je popularizirao uživanje ove biljke. Marihuana se uzgajala mnogo prije jabuke, krompira, šljive, kukuruza i mnogo prije nego što je čovjek ukrotio i kultivirao konja ili govedo. Prvi smotuljci marihuane pronađeni su u pijesku pustinje Gobi i datiraju od približno 3.500 godina pr.n.e. Domovina kanabisa, kako je drugo ime za ovu biljku, nije Srednja Amerika, niti Karibi, nego  centralna Azija i prostor između Mongolije i  Afganistana. Prema  nakim izvorima, marihuana je stara čak 12.000 godina i prvi put je korištena na istoku Kine.

Marihuana i njeni derivati su bili dobro  poznati kroz historiju, te se  njen karakteristični miris  dima mogao osjetiti i na dvorovima faraona i na dvorovima vladara Starog Istoka.  Koristila se u Indiji, staroj Kini, na Tajvanu, a njeno sjeme pronađeno je i u drevnoj Turskoj,  pa čak i Škotskoj.  Koristili su je  Ivana Orleanska, Kolumbo, Shakespeare, engleske kraljica Elizabeta i Viktorija.  Kanabis je stoljećima korišten dvoru turskih sultana, kao i u cijeloj njihovoj  imperiji.

U tom periodu je korišten i u Bosni, te Mula Mustafa Bašeskija spominje i “asasine”, ljude koji uživaju u hašišu, jednom od  derivata kanabisa. U tom periodu u Sarajevu  su postojale i posebne  radnje gdje se uživala droga. Uživatelji su ležali na kaučima, okruženi  šarenim  tapetama  ili siluetama žena,  te su  tako halucinirali. Zvuči čudno, ali  tadašnja vlast je bila vrlo tolerantna  prema ovom “devijantnom ponašanju”,  smatrajući  ga manje štetnim od uživanju u alkoholu,  posebno vinu.

-Zabranjeno je jesti i buniku i hašiš,  a to su listovi konoplje  i opijum, ali je zabrana blaža od one za upotrebu vina – pisao  je u 18. stoljeću  bošnjački pisac, filozof i naučnik Muhamed Pruščak.

Priča 12.000 godina stara

Kada je riječ o  Turskoj i uživanju u marihuani, treba  spomenuti još jedan  bizaran  događaj. Bizaran  iz današnje, a ne iz perspektive godine i mjesta  gdje je i kada odigran. Naime ,  za potrebe  velike Svjetske izložbe, koja je 1876. održavana u Washingtonu, turski  sultan Abdul Hamid je prijateljskoj Americi poklonio velike količine marihuane.  Historija je  zabilježila da je turski  paviljon na ovom događaju bio ubjedljivo najposjećeniji. “Slava” nove, opojne biljke se  brzo proširila po američkoj istočnoj obali,  gdje  su svi  veći  gradovi  dobili  svoj “turski” salon za uživanje u  dimu marihuane.

Da je, recimo, turski predsjednik danas poslao američkom predsjedniku pun brod  marihuane,  izbio bi diplomatski skandal, pa možda i rat, a posada broda kao i svi povezani s njegovim transportom dobili bi višedecenijske kazne  zatvora. Ipak, te davne 1876. posjedovanje i  pušenje marihuna nije bilo djelo zbog kojeg bi se u Americi završilo  u zatvoru. Zakoni koji će  braniti upotrebu marihuane  na snagu će stuputi tek mnogo decenija kasnije, između 1906.  i 1937. godine.

Prvi američki zakoni koji su na bilo koji način bili u vezi s korištenjem opojnih materija, bit će donijeti 1906.,  kada  je  formirana čuvena  i kontroverzna Agencija  za hranu i lijekove.  Prva  američka savezna država koja je zabranila marihuanu bila je Kalifonija, koja je to učinila 1913. Slijedili su je Utah u 1915. , Texas u  1919. , Louisiana,  koja je zabranu uvela 1924.,  te New York, koji je to uveo 1927. godine. Godinu nakon toga  će  i  Britanija uvesti zakonsku zabranu uživanja  marihuane. Ipak,  1930. će  biti presudna  kada je riječ o marihuani. Te godini na čelo FDA doći će čovjek po imenu Harry J. Anslinger.  On će  objaviti  “rat  marihuani”,  te čak i narediti snimanje filma naziva “Reeferovo ludilo”. U tom filmu jedna žena koja puši marihuanu se smije kao luda, dok jedan napušeni muškarac  treću osobu pretuče nasmrti.

Kako je marihuana postala zločin?

Ipak,  korištenje marihuane će postati kažnjivo  tek 1937., kada je  predsjednik Roosevelt  uveo Zakon o porezu na marihuanu. Ovu biljku je, prema Zakonu, bilo moguće  kupiti ili prodati, ali  “samo” ako je na pakovanju bila porezna markica od  jednog dolara. Radilo se, zapravo, o nevjerovatno lukavom, možda u historiji neviđenom triku. Naime, američka vlada niti  bilo koja njena institucija nisu nikada štampale niti jednu takvu markicu  niti su to imale namjeru. Kako nije bilo markica, svako pakovanje marihuane je bilo ilegalno i zakonski kažnjivo, te nije trebalo dugo  vremena da strogi, ali lukavi zakon pronađe svog prvog prekršitelja. Roosevelt je zakon potpisao drugog  oktobra 1937.,  a  samo  tri  dana nakon toga, policija je upala u jedan hotel u Denveru i uhapsila dvojicu muškaraca.

Jedan se zvao Samuel R. Caldwell i prodavao je marihuanu  čovjeku  po  imenu Moses Baca. Caldwell, pedesetosmogodišnji nezaposleni radnik  će  postati prvi čovjek u historiji SAD -a, a vjerovatno i svijeta, koji je osuđen na  neku kaznu zbog korištenja marihuana. Sudija je bio vrlo strog, osudio je ovog prvog dilera  na četiri godine  teškog fizičkog rada i 1000 dolara kazne.  To je bio ogroman novac u to vrijeme i za njega  se mogla kupiti malo manja kuća i veliki, novi auto. Moses  Baca, drugi nesretnik, uhvaćen u prvoj raciji na marihuanu, osuđen je na 17 mjeseci zatvora. Sudija je na suđenju rekao i to da je marihuana najgora od  svih narkotika i da on neće imati milosti zbog toga. Tako je i  bilo, obojica muškaraca su u potpunosti odslužili svoje kazne.

Treba se postaviti pitanje odakle odjednom  tako oštar, nepomirljiv stav prema biljci koja je smatrana razbibrigom i sredstvom za zabavu ili ljekovitim  sredstvom, posebno dobrim za ublažavanje bolova? Marihuana se  do tada mogla kupiti u apotekama. Zbog  čega su južne i jugozapadne američke oblasti  prve uvele zabrane korištenja ove materije?  Zašto to nisu učinile  istočne i sjeveroistočne, gdje se kanabis nakon 1876. udomaćio i bio dio svakodnevne zabave?  Razlog je poprilično šovinističke prirode. Naime, američki jug i jugozapada će od 1900. doživjeti ekspanziju meksičkih imigranata – radnika.  Ti Meksikanci će donijeti i marihuanu, koju će pušiti na poljima i pored puteva. Lokalno  bijelo stanovništvo je vjerovalo  da ta čudnovata biljka daje Meksikancima natprirodnu snagu i od njih pravi ubice. Tako su 1913. neki mještani u El Pasu, u Texasu  došli u sukob s jednim “ludim” Meksikancem, koji je očigledno bio  pod utjecajem ” trave- ubice”, kako su lokalni bijelci opisali tu biljku. Gradski oci grada  El Pasa su brzo reagirali te zabranili i marihuanu, ali i Meksikance.

 Marihuana i  njene štetne pojave

Marihuana i njeni snažni hemijski spojevi koji djeluju kao snažni nervni opijati,  nisu potpuno bezazleni i bezaposani, kako to zagovornici dekriminalizacije ove droge tvrde. No, ni njeni najveći protivnici nisu jasno, detaljno i decidno objasnili u čemu je to štetnu djejstvo marihuane. Istina,  dugotrajano i  intenzivno korištenje marihuane može utjecati na promjenu ličnosti,  može čovjeka učiniti  zaboravnim, lažljivim, nemarnim i fizički malaksalim, ali to  stanje nije mnogo  drugačije od  stanja prosječnog, patološkog alkoholičara.

-Posljedice traju i nakon što je marihuana razgrađena u tijelu i manifestiraju se teškoćama u pamćenju i smanjenom sposobnosti učenja te poremećajem sna. Dugotrajne posljedice (usljed kumulativnog djelovanja ili hronične zloupotrebe) jesu ovisnost, hronični kašalj i bronhitis, povećan rizik od razvoja psihoze kod osjetljivih osoba, povećan rizik od razvoja anksioznosti, depresije i amotivacijskog sindroma. Često i redovito uzimanje marihuane dovodi do zanemarivanja obaveza u školi i kod kuće, slabljenja uspjeha u školi, zanemarivanja izgleda. Kod takvih korisnika mogu se javiti i tzv. “rupe u pamćenju”.

Osoba se ne može sjetiti šta se jučer dogodilo, šta je upravo htjela reći i sl. Marihuana utječe i na druge organe: srce, reproduktivne organe, krvni pritisak, a vezuje se uz povećan rizik razvoja karcinoma glasnica i usta. Rizik srčanog infarkta kod odraslih uvećava se za četiri puta unutar prvog sata nakon konzumiranja marihuane. Marihuana kod žena povećava a kod muškaraca smanjuje količinu testosterona (muškog spolnog hormona), što može imati negativni utjecaj na spolno sazrijevanje i plodnost. U trudnoći marihuana može značajno oštetiti rast i razvoj (posebno neurološki razvoj i razvoj mozga) još nerođenog djeteta. Statistike i dalje pokazuju kako je većina liječenih ovisnika prvo počela s marihuanom  –  tvrdi se na  internet stranici  Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Napušeni  svijet – mirniji i zdraviji svijet?

Mnogo više dokaza  za svoj  stav nudi druga strana, ona koja se  zalaže za dekriminalizaciju marihuane  i njeno  vraćanje tamo gdje je bila prije stotinu godina, na police apoteka. Njihovi se stavovi kreću od  toga da se marihuana koristi  već  hiljadama godina i da je zabranjena manje od jednog  stoljeća, te  da je kriminalizirana bez ikakvog realnog naučnog dokaza. Da je stavljena van zakona samo zbog  politike prohibicije (potpuna zabrana alkohola  u SAD-u tokom druge  i treće decenije dvadesetog  stoljeća)  i ubiranja političkoh poena,  te ksenofobije prema Meksikancima i biljkama koje su nosili sa  sobom.

Neke od  teza koje zastupaju  zagovornici slobodne  upotrebe marihuane su:

1.Niko od  marihuane nikada nije umro

I najveći protivnici upotrebe ove biljke ne mogu  pobiti ovu tezu. Od upotrebe marihuane niko nikada nije preminuo, niti se, izgleda, može predozirati  prekomjernom upotrebom njenih sastojaka. Prema matematici koju ljubitelji marihuane iznose, da bi se čovjek predozirao, bilo bi potrebno  da u toku pola sata ispuši 680 kilograma trave.

2.Marihuana ne izaziva ovisnost

I marihuana je droga,  te  može  izazvati ovisnost, ali u znatno manjem obimu nego  što to  čine konvencionalne i zakonom dopuštene droge –  u prvom redu, alkohol  i  nikotin. Dok pedeset  posto  onih koji piju ili puše  može  postati ovisno o  svom  poroku, manje od deset posto onih koji koriste marihuanu postaje  ovisno. Tačno devet posto odraslih  postaje ovisno o marihuani.

3.Marihuana  je lijek

Zaista, marihuana je milenijima  na prostoru od Kine do Male Azije korištena kao lijek,  i to na razne načine.  Oni koji je promoviraju  tvrde da ima blagotvorno  djelovanje na astmu, neke  oblike raka,  da pomaže u regeneraciji moždanih ćelija, ima povoljan učinak u otklanjanju posljedica hemoterapije, pomaže u  borbi  protiv nesanice,  te otvara apetit  i pomaže  u borbi protiv  artritisa. Navodno, pomaže i protiv galukoma, depresije, Alzheimerove bolesti, epilepsije i multipleskleroze.  Marihuana nije možda čudesna sama  po sebi, nego što u sebi  sadrži ogromne količine Omega šest masnih kiselina, koje pomažu u revitalizaciji organizma i njegovih važnih funkcija.

4.Svijet će uz marihuanu biti opušteniji, mirniji i tolerantniji

Marihuana ne potiče nasilje, ona opušta, smiruje i razvija prijateljski, liberalan stav prema drugim ljudima, tvrde njeni zagovornici.

Legalizacija kao pitanje vremena

Na užas i sablazan ostatka Evrope, Holandija  je 1971. godine legalizirala  proizvodnju i upotrebu  lakih droga, prije svega marihuane. Cilj je bio smanjiti utjecaj  narko-kartela, povećati porezne prihode  državi  i smanjiti broj ovisnika o teškom drogama, prije svega o heroinu. Država je uvela stroge zakone i kontrole  kako se i gdje droga može proizvoditi, prodavati i konzumirati.  Čuveni  coffee shopovi, mjesta u kojima možete kupiti i konzumirati drogu, danas  su  zaštitni  znak i glavna turistička ponuda Amsterdama.

Ipak, čak ni u liberalnoj Holandiji nije sve išlo glatko kada je riječ o legalizaciji droge. Konzervativci su  više  puta pokušavali izdjejstvovati zabranu rada Coffee Shoppova, no bezuspješno. Ipak, kanabis  je zabranjeno  koristiti i prodavati u ulicama oko škola.  Zabranjena je  i prodaja kanabisa koji  sadrži  više  od  15 posto  THC-a, najaktivnije  psiho-supstance u listovima marihuane, one koja marihuanu čini marihuanom.  Od prije nekoliko  godina ulaz u coffee shopove je zabranjen i stranim turistima.

Ipak, holandski liberalni pogled na marihuanu je evropski, ali i svjetski presedan koji neprekidno  intrigira  i postavlja nova  pitanja  i  daje tek poneki odgovor. Jedan od  takvih odgovora je i dekriminalizacije  marihuane  u mnogim evropskim  zemljama. Dekriminalizacija ne znači  slobodnu  trgovinu narkoticima niti njeno  slobodno  uživanje na javnom mjestu.

Ona znači mogućnost posjedovanja manjih količina marihuane za ličnu ili zdravstvenu upotrebu. To je slučaj u Španiji, Belgiji, Portugalu, Italiji, Sloveniji, Rusiji, Austriji, Danskoj. U većini evropskih zemalja danas je moguće kupiti takozvanu medicinsku marihuanu, koja se upotrebljava  za ublažavanje bolova ili liječenje astme. Takva marihuana od  septembra će se moći nabaviti u apotekama  u Hrvatskoj.

-Komisija Ministarstva zdravlja za analizu i preporuku primjene indijske konoplje/kanabionoida u medicinske svrhe jednoglasno je preporučila promjenu zakonske regulative, kako bi se omogućila primjena medicinske marihuane u Hrvatskoj. Predlaže se dopuna Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i izmještanje kanabisa iz prve skupine droga prema konvenciji iz 1971. godine, čime bi se omogućilo izdavanje medicinske marihuane na recept. Imajući u vidu novije znanstvene i medicinske spoznaje, te činjenicu da bolesnici u Hrvatskoj kupuju kanabis na crnom tržištu, nužno je regulirati njegov uzgoj, preradu, promet i propisivanje u medicinske svrhe. Važeći zakon to ne dopušta, što je dovelo do neodržive situacije da teški bolesnici završavaju na sudu pod prijetnjom zatvorskih kazni«, kaže se u zaključku koji je Komisija  Ministarstva zdravlja donijela na jednoj od sjednica –  piše riječki “Novi  list”.

Ipak, ono  što će  biti novina u hrvatskoj od  iduće jeseni  u  Americi je odavno  realnost. Zanimljivo, Kalifornija koja je prva uvela zakone protiv marihuane, prva je uvela korištenje ove biljke u medicinske svrhe.  Isto tako,  Colorado,  država koja je prva uvela krivično gonjenje ljubitelja marihuane, 2013. je postala  prva američka “Holandija”, mjesto  gdje se kanabis  može legalno proizvoditi, prodavati i uzgajati, naravno uz određena ograničenja.

Nakon Colorada i država Washington je, također, legalizirala marihuanu, a poštovatelji marihuane očekuju  da bi stopama  Colorada mogle krenuti i  druge savezne države. Sve oči  su uprte u predsjednika Obamu, koje se, očito,  s tim i ne žuri.

-Pušenje marihuane nije opasnije od  alkohola, ali je loš primjer svakako… Ipak, njeno legaliziranje neće riješiti  sve one ostale probleme u našem društvu –  rekao je Obama prije godinu,  nazvaši legaliziranje marihuuane u pojedinim dijelovima  Amerike “eksperimentom”.

Tako marihuana  ostaje otvoreno pitanje i dilema  o kojoj nema apsolutne saglasnosti.  Za  jedne je ona  lijek koji umiruće spašava od  nesnosnih bolova,  za druge prvoklasana  zabava, za treće  tek zlo koje kvari mladež i tjera čovjeka na grijeh. U BiH ona je još “opojna zeljasta materija koja asocira na marihuanu”… i vodi u  zatvor.

Ludih šesnaest i  jedan joint

-Nije mi bilo baš  “nešto”, kada sam prvi put probao travu. Pušio sam je na filter, kao cigaretu. Drugi  put je već  bilo bolje, imao sam i halucinacije. Imao sam tada 16 ili  17 godina  i probao sam marihuanu iz čiste znatiželje. Pušim je i danas, kada se sakupi društvo.  Da danas  imam 16 ili 17 godina, kao te 1996., ne znam da li bih je probao ponovo, bar  ne bih probao iz znatiželje. Što se  teči dešavanja u Hrvatskoj, to pratim i podržavam. Znam  šta je medicinska marihuana i koliko ona može pomoći u liječenju, naročito ulje indijske  konoplje, koje pomaže u liječenju raka. Od marihuane niko nije umro, niko nije skrenuo s pameti i niko nije uradio ništa loše – tvrdi D.D. (35), privatni poduzetnik iz Sarajeva.

Trava kao dio odrastanja

-Zanimljivo je bilo u svakom slučaju. Čudan osjećaj opijenosti, napadi smijeha i mozak koji radi 1000 puta brže. Ipak, mislim da su malobrojni oni koji u svojoj tinejdžerskoj ili adolescentskoj dobi nisu probali pušiti, tako da na to gledam kao na dio odrastanja. Ne kajem se, što bih? Trava me nije odvela drugim, jačim drogama, nisam se obrukala, nije me sutra boljela glava, kako to inače biva od vina – kaže S.DŽ. (40), poznata sarajevska umjetnica.

Države u kojima je  trava dozvoljena  ili se tolerira

Estonija, Brazil, Sjeverna Koreja, Kanada, Australija, Kosta Rica, Indija, Argentina, Meksiko, Švicarska, Holandija…

Države u kojima  je trava smrtno  zabranjena

Afganistan, Borneo, Bruneji, Kina, Iran, Irak, Laos, Malezija, Nigerija, Pakistan, Singapur, Somalija, Sudan, Vijetnam, Jemen…

Kraljica Viktorija i marihuana

Kraljica Viktorija je bila jedan od  najmoćnijih i najdugovječnijih britanskih vladara, ali je, ipak,  bila „samo žena”. No, nije se mirila s činjenicom  da biti žena znači i trpjeti užasni bol svakog mjeseca. Godine 1823.  ljekar joj je prepisao tinkturu kanabisa kako bi ublažila menstrualne bolove, a marihuanu je koristila i za ublažavenje menstrualnih bolova. Popularna britanska kultura često prikazuje  Viktoriju kako sjedi na tronu i puši joint, no ona je mrzila i dim i pušenje, te cigarete potpuno zabranila u svom dvoru.

Američki predsjednici koji su voljeli travu

Bill Clinton je priznao da je tokom studentskih dana pušio travu, no tvrdi  da je nikada nije  udahnuo u pluća i da nije pretjerano uživao u tome. S  druge strane, Barack Obama je mnogo mlađi od Clintona, ali je i on rado uživao u povlačenju zabranjenog dima. Dok je odrstao  u Honoluluu  na Havajima, u svojoj je generaciji bio poznat po tome da marihuanu zna pušiti na razne načine.

-Kako je već svima dobro poznato, pušio sam travu kao dijete. Danas to vidim kao lošu naviku,  ali  tvrdim da to nije mnogo drugačije od cigareta koje sam pušao kao odrasla osoba, koristeći pri tome veliku lulu –  izjavio je nedavno Obama.