Priča o marihuani nije ni približno nova niti njeni počeci pripadaju našem vremenu, recimo “ludim” šezdesetim i hippi pokretu koji je popularizirao uživanje ove biljke. Marihuana se uzgajala mnogo prije jabuke, krompira, šljive, kukuruza i mnogo prije nego što je čovjek ukrotio i kultivirao konja ili govedo. Prvi smotuljci marihuane pronađeni su u pijesku pustinje Gobi i datiraju od približno 3.500 godina pr.n.e. Domovina kanabisa, kako je drugo ime za ovu biljku, nije Srednja Amerika, niti Karibi, nego centralna Azija i prostor između Mongolije i Afganistana. Prema nakim izvorima, marihuana je stara čak 12.000 godina i prvi put je korištena na istoku Kine.
Marihuana i njeni derivati su bili dobro poznati kroz historiju, te se njen karakteristični miris dima mogao osjetiti i na dvorovima faraona i na dvorovima vladara Starog Istoka. Koristila se u Indiji, staroj Kini, na Tajvanu, a njeno sjeme pronađeno je i u drevnoj Turskoj, pa čak i Škotskoj. Koristili su je Ivana Orleanska, Kolumbo, Shakespeare, engleske kraljica Elizabeta i Viktorija. Kanabis je stoljećima korišten dvoru turskih sultana, kao i u cijeloj njihovoj imperiji.
U tom periodu je korišten i u Bosni, te Mula Mustafa Bašeskija spominje i “asasine”, ljude koji uživaju u hašišu, jednom od derivata kanabisa. U tom periodu u Sarajevu su postojale i posebne radnje gdje se uživala droga. Uživatelji su ležali na kaučima, okruženi šarenim tapetama ili siluetama žena, te su tako halucinirali. Zvuči čudno, ali tadašnja vlast je bila vrlo tolerantna prema ovom “devijantnom ponašanju”, smatrajući ga manje štetnim od uživanju u alkoholu, posebno vinu.
-Zabranjeno je jesti i buniku i hašiš, a to su listovi konoplje i opijum, ali je zabrana blaža od one za upotrebu vina – pisao je u 18. stoljeću bošnjački pisac, filozof i naučnik Muhamed Pruščak.
Priča 12.000 godina stara
Kada je riječ o Turskoj i uživanju u marihuani, treba spomenuti još jedan bizaran događaj. Bizaran iz današnje, a ne iz perspektive godine i mjesta gdje je i kada odigran. Naime , za potrebe velike Svjetske izložbe, koja je 1876. održavana u Washingtonu, turski sultan Abdul Hamid je prijateljskoj Americi poklonio velike količine marihuane. Historija je zabilježila da je turski paviljon na ovom događaju bio ubjedljivo najposjećeniji. “Slava” nove, opojne biljke se brzo proširila po američkoj istočnoj obali, gdje su svi veći gradovi dobili svoj “turski” salon za uživanje u dimu marihuane.
Da je, recimo, turski predsjednik danas poslao američkom predsjedniku pun brod marihuane, izbio bi diplomatski skandal, pa možda i rat, a posada broda kao i svi povezani s njegovim transportom dobili bi višedecenijske kazne zatvora. Ipak, te davne 1876. posjedovanje i pušenje marihuna nije bilo djelo zbog kojeg bi se u Americi završilo u zatvoru. Zakoni koji će braniti upotrebu marihuane na snagu će stuputi tek mnogo decenija kasnije, između 1906. i 1937. godine.
Prvi američki zakoni koji su na bilo koji način bili u vezi s korištenjem opojnih materija, bit će donijeti 1906., kada je formirana čuvena i kontroverzna Agencija za hranu i lijekove. Prva američka savezna država koja je zabranila marihuanu bila je Kalifonija, koja je to učinila 1913. Slijedili su je Utah u 1915. , Texas u 1919. , Louisiana, koja je zabranu uvela 1924., te New York, koji je to uveo 1927. godine. Godinu nakon toga će i Britanija uvesti zakonsku zabranu uživanja marihuane. Ipak, 1930. će biti presudna kada je riječ o marihuani. Te godini na čelo FDA doći će čovjek po imenu Harry J. Anslinger. On će objaviti “rat marihuani”, te čak i narediti snimanje filma naziva “Reeferovo ludilo”. U tom filmu jedna žena koja puši marihuanu se smije kao luda, dok jedan napušeni muškarac treću osobu pretuče nasmrti.
Kako je marihuana postala zločin?
Ipak, korištenje marihuane će postati kažnjivo tek 1937., kada je predsjednik Roosevelt uveo Zakon o porezu na marihuanu. Ovu biljku je, prema Zakonu, bilo moguće kupiti ili prodati, ali “samo” ako je na pakovanju bila porezna markica od jednog dolara. Radilo se, zapravo, o nevjerovatno lukavom, možda u historiji neviđenom triku. Naime, američka vlada niti bilo koja njena institucija nisu nikada štampale niti jednu takvu markicu niti su to imale namjeru. Kako nije bilo markica, svako pakovanje marihuane je bilo ilegalno i zakonski kažnjivo, te nije trebalo dugo vremena da strogi, ali lukavi zakon pronađe svog prvog prekršitelja. Roosevelt je zakon potpisao drugog oktobra 1937., a samo tri dana nakon toga, policija je upala u jedan hotel u Denveru i uhapsila dvojicu muškaraca.
Jedan se zvao Samuel R. Caldwell i prodavao je marihuanu čovjeku po imenu Moses Baca. Caldwell, pedesetosmogodišnji nezaposleni radnik će postati prvi čovjek u historiji SAD -a, a vjerovatno i svijeta, koji je osuđen na neku kaznu zbog korištenja marihuana. Sudija je bio vrlo strog, osudio je ovog prvog dilera na četiri godine teškog fizičkog rada i 1000 dolara kazne. To je bio ogroman novac u to vrijeme i za njega se mogla kupiti malo manja kuća i veliki, novi auto. Moses Baca, drugi nesretnik, uhvaćen u prvoj raciji na marihuanu, osuđen je na 17 mjeseci zatvora. Sudija je na suđenju rekao i to da je marihuana najgora od svih narkotika i da on neće imati milosti zbog toga. Tako je i bilo, obojica muškaraca su u potpunosti odslužili svoje kazne.
Treba se postaviti pitanje odakle odjednom tako oštar, nepomirljiv stav prema biljci koja je smatrana razbibrigom i sredstvom za zabavu ili ljekovitim sredstvom, posebno dobrim za ublažavanje bolova? Marihuana se do tada mogla kupiti u apotekama. Zbog čega su južne i jugozapadne američke oblasti prve uvele zabrane korištenja ove materije? Zašto to nisu učinile istočne i sjeveroistočne, gdje se kanabis nakon 1876. udomaćio i bio dio svakodnevne zabave? Razlog je poprilično šovinističke prirode. Naime, američki jug i jugozapada će od 1900. doživjeti ekspanziju meksičkih imigranata – radnika. Ti Meksikanci će donijeti i marihuanu, koju će pušiti na poljima i pored puteva. Lokalno bijelo stanovništvo je vjerovalo da ta čudnovata biljka daje Meksikancima natprirodnu snagu i od njih pravi ubice. Tako su 1913. neki mještani u El Pasu, u Texasu došli u sukob s jednim “ludim” Meksikancem, koji je očigledno bio pod utjecajem ” trave- ubice”, kako su lokalni bijelci opisali tu biljku. Gradski oci grada El Pasa su brzo reagirali te zabranili i marihuanu, ali i Meksikance.
Marihuana i njene štetne pojave
Marihuana i njeni snažni hemijski spojevi koji djeluju kao snažni nervni opijati, nisu potpuno bezazleni i bezaposani, kako to zagovornici dekriminalizacije ove droge tvrde. No, ni njeni najveći protivnici nisu jasno, detaljno i decidno objasnili u čemu je to štetnu djejstvo marihuane. Istina, dugotrajano i intenzivno korištenje marihuane može utjecati na promjenu ličnosti, može čovjeka učiniti zaboravnim, lažljivim, nemarnim i fizički malaksalim, ali to stanje nije mnogo drugačije od stanja prosječnog, patološkog alkoholičara.
-Posljedice traju i nakon što je marihuana razgrađena u tijelu i manifestiraju se teškoćama u pamćenju i smanjenom sposobnosti učenja te poremećajem sna. Dugotrajne posljedice (usljed kumulativnog djelovanja ili hronične zloupotrebe) jesu ovisnost, hronični kašalj i bronhitis, povećan rizik od razvoja psihoze kod osjetljivih osoba, povećan rizik od razvoja anksioznosti, depresije i amotivacijskog sindroma. Često i redovito uzimanje marihuane dovodi do zanemarivanja obaveza u školi i kod kuće, slabljenja uspjeha u školi, zanemarivanja izgleda. Kod takvih korisnika mogu se javiti i tzv. “rupe u pamćenju”.
Osoba se ne može sjetiti šta se jučer dogodilo, šta je upravo htjela reći i sl. Marihuana utječe i na druge organe: srce, reproduktivne organe, krvni pritisak, a vezuje se uz povećan rizik razvoja karcinoma glasnica i usta. Rizik srčanog infarkta kod odraslih uvećava se za četiri puta unutar prvog sata nakon konzumiranja marihuane. Marihuana kod žena povećava a kod muškaraca smanjuje količinu testosterona (muškog spolnog hormona), što može imati negativni utjecaj na spolno sazrijevanje i plodnost. U trudnoći marihuana može značajno oštetiti rast i razvoj (posebno neurološki razvoj i razvoj mozga) još nerođenog djeteta. Statistike i dalje pokazuju kako je većina liječenih ovisnika prvo počela s marihuanom – tvrdi se na internet stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Napušeni svijet – mirniji i zdraviji svijet?
Mnogo više dokaza za svoj stav nudi druga strana, ona koja se zalaže za dekriminalizaciju marihuane i njeno vraćanje tamo gdje je bila prije stotinu godina, na police apoteka. Njihovi se stavovi kreću od toga da se marihuana koristi već hiljadama godina i da je zabranjena manje od jednog stoljeća, te da je kriminalizirana bez ikakvog realnog naučnog dokaza. Da je stavljena van zakona samo zbog politike prohibicije (potpuna zabrana alkohola u SAD-u tokom druge i treće decenije dvadesetog stoljeća) i ubiranja političkoh poena, te ksenofobije prema Meksikancima i biljkama koje su nosili sa sobom.
Neke od teza koje zastupaju zagovornici slobodne upotrebe marihuane su:
1.Niko od marihuane nikada nije umro
I najveći protivnici upotrebe ove biljke ne mogu pobiti ovu tezu. Od upotrebe marihuane niko nikada nije preminuo, niti se, izgleda, može predozirati prekomjernom upotrebom njenih sastojaka. Prema matematici koju ljubitelji marihuane iznose, da bi se čovjek predozirao, bilo bi potrebno da u toku pola sata ispuši 680 kilograma trave.
2.Marihuana ne izaziva ovisnost
I marihuana je droga, te može izazvati ovisnost, ali u znatno manjem obimu nego što to čine konvencionalne i zakonom dopuštene droge – u prvom redu, alkohol i nikotin. Dok pedeset posto onih koji piju ili puše može postati ovisno o svom poroku, manje od deset posto onih koji koriste marihuanu postaje ovisno. Tačno devet posto odraslih postaje ovisno o marihuani.
3.Marihuana je lijek
Zaista, marihuana je milenijima na prostoru od Kine do Male Azije korištena kao lijek, i to na razne načine. Oni koji je promoviraju tvrde da ima blagotvorno djelovanje na astmu, neke oblike raka, da pomaže u regeneraciji moždanih ćelija, ima povoljan učinak u otklanjanju posljedica hemoterapije, pomaže u borbi protiv nesanice, te otvara apetit i pomaže u borbi protiv artritisa. Navodno, pomaže i protiv galukoma, depresije, Alzheimerove bolesti, epilepsije i multipleskleroze. Marihuana nije možda čudesna sama po sebi, nego što u sebi sadrži ogromne količine Omega šest masnih kiselina, koje pomažu u revitalizaciji organizma i njegovih važnih funkcija.
4.Svijet će uz marihuanu biti opušteniji, mirniji i tolerantniji
Marihuana ne potiče nasilje, ona opušta, smiruje i razvija prijateljski, liberalan stav prema drugim ljudima, tvrde njeni zagovornici.
Legalizacija kao pitanje vremena
Na užas i sablazan ostatka Evrope, Holandija je 1971. godine legalizirala proizvodnju i upotrebu lakih droga, prije svega marihuane. Cilj je bio smanjiti utjecaj narko-kartela, povećati porezne prihode državi i smanjiti broj ovisnika o teškom drogama, prije svega o heroinu. Država je uvela stroge zakone i kontrole kako se i gdje droga može proizvoditi, prodavati i konzumirati. Čuveni coffee shopovi, mjesta u kojima možete kupiti i konzumirati drogu, danas su zaštitni znak i glavna turistička ponuda Amsterdama.
Ipak, čak ni u liberalnoj Holandiji nije sve išlo glatko kada je riječ o legalizaciji droge. Konzervativci su više puta pokušavali izdjejstvovati zabranu rada Coffee Shoppova, no bezuspješno. Ipak, kanabis je zabranjeno koristiti i prodavati u ulicama oko škola. Zabranjena je i prodaja kanabisa koji sadrži više od 15 posto THC-a, najaktivnije psiho-supstance u listovima marihuane, one koja marihuanu čini marihuanom. Od prije nekoliko godina ulaz u coffee shopove je zabranjen i stranim turistima.
Ipak, holandski liberalni pogled na marihuanu je evropski, ali i svjetski presedan koji neprekidno intrigira i postavlja nova pitanja i daje tek poneki odgovor. Jedan od takvih odgovora je i dekriminalizacije marihuane u mnogim evropskim zemljama. Dekriminalizacija ne znači slobodnu trgovinu narkoticima niti njeno slobodno uživanje na javnom mjestu.
Ona znači mogućnost posjedovanja manjih količina marihuane za ličnu ili zdravstvenu upotrebu. To je slučaj u Španiji, Belgiji, Portugalu, Italiji, Sloveniji, Rusiji, Austriji, Danskoj. U većini evropskih zemalja danas je moguće kupiti takozvanu medicinsku marihuanu, koja se upotrebljava za ublažavanje bolova ili liječenje astme. Takva marihuana od septembra će se moći nabaviti u apotekama u Hrvatskoj.
-Komisija Ministarstva zdravlja za analizu i preporuku primjene indijske konoplje/kanabionoida u medicinske svrhe jednoglasno je preporučila promjenu zakonske regulative, kako bi se omogućila primjena medicinske marihuane u Hrvatskoj. Predlaže se dopuna Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i izmještanje kanabisa iz prve skupine droga prema konvenciji iz 1971. godine, čime bi se omogućilo izdavanje medicinske marihuane na recept. Imajući u vidu novije znanstvene i medicinske spoznaje, te činjenicu da bolesnici u Hrvatskoj kupuju kanabis na crnom tržištu, nužno je regulirati njegov uzgoj, preradu, promet i propisivanje u medicinske svrhe. Važeći zakon to ne dopušta, što je dovelo do neodržive situacije da teški bolesnici završavaju na sudu pod prijetnjom zatvorskih kazni«, kaže se u zaključku koji je Komisija Ministarstva zdravlja donijela na jednoj od sjednica – piše riječki “Novi list”.
Ipak, ono što će biti novina u hrvatskoj od iduće jeseni u Americi je odavno realnost. Zanimljivo, Kalifornija koja je prva uvela zakone protiv marihuane, prva je uvela korištenje ove biljke u medicinske svrhe. Isto tako, Colorado, država koja je prva uvela krivično gonjenje ljubitelja marihuane, 2013. je postala prva američka “Holandija”, mjesto gdje se kanabis može legalno proizvoditi, prodavati i uzgajati, naravno uz određena ograničenja.
Nakon Colorada i država Washington je, također, legalizirala marihuanu, a poštovatelji marihuane očekuju da bi stopama Colorada mogle krenuti i druge savezne države. Sve oči su uprte u predsjednika Obamu, koje se, očito, s tim i ne žuri.
-Pušenje marihuane nije opasnije od alkohola, ali je loš primjer svakako… Ipak, njeno legaliziranje neće riješiti sve one ostale probleme u našem društvu – rekao je Obama prije godinu, nazvaši legaliziranje marihuuane u pojedinim dijelovima Amerike “eksperimentom”.
–
Tako marihuana ostaje otvoreno pitanje i dilema o kojoj nema apsolutne saglasnosti. Za jedne je ona lijek koji umiruće spašava od nesnosnih bolova, za druge prvoklasana zabava, za treće tek zlo koje kvari mladež i tjera čovjeka na grijeh. U BiH ona je još “opojna zeljasta materija koja asocira na marihuanu”… i vodi u zatvor.
Ludih šesnaest i jedan joint
-Nije mi bilo baš “nešto”, kada sam prvi put probao travu. Pušio sam je na filter, kao cigaretu. Drugi put je već bilo bolje, imao sam i halucinacije. Imao sam tada 16 ili 17 godina i probao sam marihuanu iz čiste znatiželje. Pušim je i danas, kada se sakupi društvo. Da danas imam 16 ili 17 godina, kao te 1996., ne znam da li bih je probao ponovo, bar ne bih probao iz znatiželje. Što se teči dešavanja u Hrvatskoj, to pratim i podržavam. Znam šta je medicinska marihuana i koliko ona može pomoći u liječenju, naročito ulje indijske konoplje, koje pomaže u liječenju raka. Od marihuane niko nije umro, niko nije skrenuo s pameti i niko nije uradio ništa loše – tvrdi D.D. (35), privatni poduzetnik iz Sarajeva.
Trava kao dio odrastanja
-Zanimljivo je bilo u svakom slučaju. Čudan osjećaj opijenosti, napadi smijeha i mozak koji radi 1000 puta brže. Ipak, mislim da su malobrojni oni koji u svojoj tinejdžerskoj ili adolescentskoj dobi nisu probali pušiti, tako da na to gledam kao na dio odrastanja. Ne kajem se, što bih? Trava me nije odvela drugim, jačim drogama, nisam se obrukala, nije me sutra boljela glava, kako to inače biva od vina – kaže S.DŽ. (40), poznata sarajevska umjetnica.
Države u kojima je trava dozvoljena ili se tolerira
Estonija, Brazil, Sjeverna Koreja, Kanada, Australija, Kosta Rica, Indija, Argentina, Meksiko, Švicarska, Holandija…
Države u kojima je trava smrtno zabranjena
Afganistan, Borneo, Bruneji, Kina, Iran, Irak, Laos, Malezija, Nigerija, Pakistan, Singapur, Somalija, Sudan, Vijetnam, Jemen…
Kraljica Viktorija i marihuana
Kraljica Viktorija je bila jedan od najmoćnijih i najdugovječnijih britanskih vladara, ali je, ipak, bila „samo žena”. No, nije se mirila s činjenicom da biti žena znači i trpjeti užasni bol svakog mjeseca. Godine 1823. ljekar joj je prepisao tinkturu kanabisa kako bi ublažila menstrualne bolove, a marihuanu je koristila i za ublažavenje menstrualnih bolova. Popularna britanska kultura često prikazuje Viktoriju kako sjedi na tronu i puši joint, no ona je mrzila i dim i pušenje, te cigarete potpuno zabranila u svom dvoru.
Američki predsjednici koji su voljeli travu
Bill Clinton je priznao da je tokom studentskih dana pušio travu, no tvrdi da je nikada nije udahnuo u pluća i da nije pretjerano uživao u tome. S druge strane, Barack Obama je mnogo mlađi od Clintona, ali je i on rado uživao u povlačenju zabranjenog dima. Dok je odrstao u Honoluluu na Havajima, u svojoj je generaciji bio poznat po tome da marihuanu zna pušiti na razne načine.
-Kako je već svima dobro poznato, pušio sam travu kao dijete. Danas to vidim kao lošu naviku, ali tvrdim da to nije mnogo drugačije od cigareta koje sam pušao kao odrasla osoba, koristeći pri tome veliku lulu – izjavio je nedavno Obama.