Zazvonio je telefon, mama je zvala.
– Umro je doktor Zoran – kaže.
Doktor Zoran je bio jedan od najboljih ljekara koje je Sarajevo imalo. Nedavno je otišao u penziju, no još je pomagao ljudima kroz privatnu praksu. Bio je veliki prijatelj moje porodice i čovjek čiji su savjeti bili zlata vrijedni kada sam svojevremeno shvatio da mi se organizam polako raspada i da to neće završiti na dobro. Bio je jedan od rijetkih ljudi koji nije ponudio samo savjet, nego i konkretnu pomoć i pokrenuo veze kako bih dobio najbolje dijagnoze, izliječio se i ostao živ.
Ovaj veliki čovjek umro je prvog marta ove godine i otišao na neko bolje mjesto. Zašto je umro baš na taj datum, zašto ne dan prije, zašto ne dan poslije. Ne znam zaista. Znam samo da se na zadnji dan februara ili prvi dan marta, uvijek desi nešto što mi se nimalo ne dopada. Bio je to dan kada sam silom prilika mijenjao radno mjesto, bio je to dan kada bih se posvađao s ljudima s kojima sam se na prijateljstvo zakleo do smrti, bio je to dan kada su iz mog života nestajali neki dragi ljudi. Prvog marta 2013. prvi put sam u životu osjetio zdravstvene tegobe i shvatio da postoji nešto što se zove „pritisak”.
Plaše me neki datumi i neke sedmice. Iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, na iste datume se dešavaju ne baš lijepi događaji. Ima tih datuma, 12. februar, 07. mart, 15. april, 28. juni, 20. august, 18. septembar, 24. novembar… Na isti ili skoro isti datum sam prekinuo četiri veze i ostao sam…
Ne smatram se posebnim u bilo kojem obliku ni na bilo koji način, da bih vjerovao da se eto baš meni nešto dešava što se ne dešava drugima… No, realan sam i vjerujem da se na pojedine datume dešava nešto čudno i nešto loše. Volim historiju, uglavnom sam imao petice iz tog predmeta. Historija kaže da je 05. februara 1994. agresor granatom počinio masakr na pijaci Markale. Petog februara 2008. u sarajevskom tramvaju ubijen je nedužni dječak Denis Mrnjavac. Također, 05. februara, ali 2012., Sarajevo i našu zemlju zadesile su neviđene snježne padavine. Istog datuma, 05. februara u Tuzli su počele neviđene demonstracije. Sarajevo je 07. februara 1984. bilo u panici: snijega za Olimpijadu, koja je počinjala dan poslije, nije bilo ni za lijeka. Sedmog februara 2014. počele su velike demonstracije građana BiH. Šest godina ranije, na isti datum 2008., građani su tražili ostavku nesposobnog premijera KS Samira Silajdžića, tada nazvanog Tajo.
Uspoređivao sam datume tragičnih događaja iz našeg nesretnog rata i pronalazio nevjerovatne podudarnosti. Rat u Ruandi krenuo je 07. aprila, samo dan poslije nego rat kod nas. Jedanaesti juli je datum koji u svijetu nije poznat samo kao početak genocida u Srebrenici, nego i po brojnim krvavim bitkama, zločinima, prevratima, okupacijama. Tragedija naroda Čilea počela je 11. jula 1971., a 11. septembra iste godine CIA će organizirati puč i svrgnuti predsjednika Salvadora Allendea. Jedanaestog septembra 2011. CIA će zakazati i New York će postati bojno polje u famoznom ratu protiv terorizma.
A 26. februar 2015. bio je kao naručen za moje kolege iz redakcija crnih hronika. Na ulicama Sarajeva su se pištoljima obračunavali nekadašnji poslovni partneri, gorjele zgrade, pljačkale banke i prodavnice, automobili se sudarali. Istog datuma prije 10 godina, u Sarajevu su se desila četiri ubistva. Također istog datuma, ali 1998., dok sam tramvajem išao u školu, gledao sam kako okolo gore zgrade i na svakih 500 metara leže razlupani automobili. Dok tako motaš film i razmišljaš zašto se lude stvari dešavaju uvijek na isti datum, pa se ponadaš da si od strijela sudbine savršeno zaštićen u vlastitom dnevnom boravku, lagano ti pozli, zatim nestane interneta, računar otkaže poslušnost i pukne metalna kopča na čizmi.
Zato se ne plašim loših ljudi, mraka, opasnih mjesta i babaroga. Plašim se datuma, onih koji se ponavljaju. Za dobro i zlo.