Svi mi svakodnevno vodimo manje ili veće unutrašnje ratove. Iz bitaka s našim ličnim demonima izlazimo izubijanog samopouzdanja i samopoštivanja ili orošeni pobjedom u pomalo prevelikoj odjeći, kako je došla Samira na naš dogovoreni susret.
Samira je oduvijek bila asocijacija na veliki osmijeh, nekako poseban i smirujući glas radijskog novinara po kojem ćemo pamtiti jedno vrijeme, kao što su generacije prije nas pamtile po Rinku Goluboviću. A da… tu su i drugačije i lijepe torbe, zanimljivi nakit i racionalnost i prizemljenost nimalo imanentna ljudima s našeg podneblja, a posebno ne ženama.
Prije nekoliko godina elegantno je ukazala da svi mi koji se direktno i indirektno bavimo javnim radom, svoje mišljenje treba da iznosimo i time otvaramo prostor za dijalog – tu temeljnu aktivnost demokratskih društva. Pionirka argumentovane kritike na društvenim mrežama kod nas je tako ostala asocijacija na brojne teme, pa čak i njeni najbliži prijatelji nikad o fokusu nisu imali njene kilograme, koji su se godinama gomilali.
Finiš naljeto
Izgubila je 40 kilograma za šest mjeseci uz pomoć protekal dijete. Ipak, to nije kraj. Ostao je još višak od 20-30 kilograma, i to bi trebalo nestati do ljeta. Njene prijateljice iz “Kaftan” studija već su vizualizirale haljinu u kojoj bi se Samira trebala prošetati tokom ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. Stisnutih palčeva svi čekamo taj trenutak. Ali, krenimo redom. Kakva je to čarobna dijeta koja je polučila tako sjajne rezultate.
– Njen zvanični naziv jeste protekal keto terapija. Riječ je o programu liječenja gojaznosti koji je karakterističan po tome što je gubitak kilograma praćen poboljšanjem općeg zdravstvenog stanja. Namijenjen je, prije svega, osobama koje se bore protiv ekstremnog viška kilograma 30, 40, 50, ali i osobama koje teže mršaju uz pomoć običnih dijeta. Program provode isključivo edukovani ljekari. U prvom dijelu aktivne faze konzumira se 5 gotovih proteinskih obroka, uz dodatak svježih salata i povrća. Obroci su u vidu supa, omleta, pirea, kaša, šejkova, sokova, museva, pudinga, palačinki, čokoladica i kolača, plus suplementi, koji su bitni da bi se očuvalo zdravlje. Tome dodajmo još dva-tri litra vode, koja se dnevno moraju popiti – objašnjava nam Samira.
Nakon izgubljenih 40 kilograma ona sada prelazi u fazu u kojoj će dva gotova proteinska obroka dnevno zamijeniti mesom, ribom, morskim plodovima i jajima te minimalnim unosom ugljikohidrata.
– Ta faza je novi izazov i na neki način još jedan ispit moje volje i želje da dođem do konačnog cilja- kaže ona.
Iako sad sve to može izgledati jednostavno, to u suštini nije bilo tako. Bilo je i nervoze i suza i plača, ali Samira je uvijek nalazila načina da premosti svoje krize.
– Jesam li bila gladna? Suštinski nisam jer kada ste duže vremena u ketozi, niste gladni. Za šest mjeseci nisam prekršila pravila dijete, odnosno povremeno je dozvoljeno ako ste baš gladni, da uzmete konzervu ribe “Rio Mare” ili komadić bifteka sa salatom. Ponekad kad osjetim da bih možda mogla zgriješiti, ako je to utorak, onda bih sama sebi rekla, hajde izdrži još do nedjelje, a onda ćeš pojesti odličnu “Rio Mare” ribu sa salatom i bit će ok.
Nije postojala genetska predispozicija za gojaznost, ali Samira nikad nije bila mršava. I kao djevojčica je bila bucmastija, ali ne i debela. Ipak, u posljednjih 10 godina taj mali višak kilograma postajao je sve ozbiljniji i ona je postala ekstremno gojazna osoba.
– Iskreno, imala sam loše životne navike. Nisam se bavila nikakvim sportom, jela sam jednom dnevno, i to obilno. Nikad nisam naučila da pojedem jedan red čokolade, ja bih pojela cijelu čokoladu. Nikad nisam naučila da razdvajam meso, kruh, rižu… ja bih jela sve to zajedno. Osim toga, čini mi se da sam stresne situacije rješavala jelom.
Mala crna haljina
Ipak, kada je doktorica Aida Sefić Al Tawil prvi put izvadila njene nalaze, bila je iznenađena. Oni nisu oslikavali osobu koja ima toliko kilograma viška.
– Nisam imala holesterol, trigliceride i šećer. Pitala me šta sam ja to jela. Cijela istina je da ja nikad nisam jela čipseve, grickalice, coca-cola bi u moju kuću ušla jednom u pola godine, ali sam svu ostalu, konkretniju hranu jela u velikim količinama, jednom dnevno, i to navečer, što je moja velika greška. Moje zdravstveno stanje je bilo iznenađujuće dobro za jednu ekstremno gojaznu osobu.
I ranije je pokušavala s dijetama, naravno.
– Bila sam kraljica neuspješnih dijeta. To je izgledalo tako da bih ja krenula na neku dijetu u ponedjeljak, naravno, koji drugi dan se počinju takvi poduhvati. Pa ako bi to bila neka dobra dijeta, potrajala bi do subote. U subotu bih rekla suprugu da sam gladna i nervozna, da me svašta nešto iznerviralo i da želim nešto jesti. Suprug bi već pomalo razočarano rekao: “Hajmo…”!
Dugo vremena njena gojaznost je nije činila nesretnom. U posljednje vrijeme je, ipak, shvatila da je njeni kilogrami sprečavaju da ispuni neke svoje privatne želje. Za velike odluke trebaju veliki motivi.
– Presudile su dvije stvari. U jednom trenutku sam, naprosto, shvatila da sam ogromna, fizički izobličena. Došlo mi je svijesti da se više ne mogu skrivati iza ludog nakita, iza super tašni koje mi se sviđaju, tog osmijeha koji svi vole. Shvatila sam da sam, ipak, žena koja sa svojih 37 godina želi bez problema ući u slatku crnu haljinu. Osim toga, želim da postanem mama – gotovo nam stidljivo priznaje.
Shvatila je da joj otkucava biološki sat i zapitala se, šta ako za nekoliko godina, kad taj sat otkuca, shvati da nije dobila dijete samo zato što je bila neodgovorna prema sebi, a samim tim i prema svom mužu.
– E to me uplašilo. Odlučila sam da sutra moram otići potražiti pomoć. Taj put nisam čekala ponedjeljak.
Kad razmišljamo o šest mjeseci specijaliziranih obroka, redovnih kontrola, različitih suplemenata, nameće se pitanje koliko to sve košta. Je li skupo?
– Košta hrana, koštaju ljekarski pregledi… sve to košta, naravno, ali iz iskustva govorim: korpa hrane koju sam jela unutar, naprimjer, mjesec dana koštala je jednako kao ti obroci u istom intervalu. Svi mi, kad želimo uraditi nešto za sebe, bila to dijeta, plastična operacija ili nešto slično, stalno razmišljamo kako to puno košta. Ali, kad se neke stvari preračunaju, onda slika biva drugačija. Sve moje prijateljice su hlače plaćale 60 KM a ja sam svoje 120 KM, jer je moj broj teže naći. Moje prijateljice su kupovale jakne nasniženjima za 30 KM, a ja nisam uspijevala naći jeftiniju od 200 KM.
Životni projekt
Na ovo gledam kao na moj životni projekt, a u životne projekte se ulaže. Ako smo spremni uložiti u stan 100.000 KM, što ja ne bih čak i manje u svoje zdravlje i budućnost.
Garderobu, koja je sada i nekoliko brojeva manja, uglavnom baca iz ormara. Neke poklanja, a neke ću sačuvati za uspomenu i opomenu.
– Kad sam imala trenutke u kojima kriziram, razmišljam šta bih pojela, zašto mi sve ovo treba, onda bih uzela neku veliku stvar iz ormara, otišla do kontejnera, bacila je te prošetala do tržnog centra u kojem bih probala nešto što mi nikada nije moglo, sviđao mi se odraz u ogledalu i poslije toga više nisam bila gladna.
Problem s kojim se susreću osobe koje su uspjele skinuti veliki broj kilograma jeste višak kože.
– Primjećujem da će mi trebati usluge plastičnog hirurga na nekim dijelovima tijela. Ruke ću morati raditi definitivno. Ne bježim od toga, ali se nisam još o tome informirala, jer cijeli ovaj moj poduhvat još nije završen. Imam tu misiju da budem lijepa sebi i ići ću do kraja – odlučna je Samira.
I nije li ova cijela priča odgovor na pitanje s početka teksta? Nisu li sva naša nezadovoljstva produkt poraza koje sami sebi nanesemo. I tako šire i dublje jedan mirko svijet postaje makro realnost. Kada bi se svi više trudili, žrtvovali mala površna zadovoljstva, vjerovatno bi i ova naša zemlja bila ljepše mjesto za život.
Već sam motivisala druge žene
– Već sam dobila blizu 200 poruka. Neke sam već motivisala i one su izgubile svojih prvih 20 kilograma. Debljina je ovisnost i svaka od nas treba sebi priznati da se nije udebljala od vode. Jedemo puno i to je problem. Jedemo kad nas ne gledaju, kasnije se opravdavamo da je to od vode. Moramo biti iskrene prema sebi, što nisam ni ja bila donedavno. Nekada sam mislila da sam samo ja velika i debela žena, ali očito da nije tako.
Trebali su mi autoriteti i prijatelji
– Doktorica Aida Sefić Al Tawil i cijeli njen tim u poliklinici u ovom procesu nisu bili samo ljekari i medicinsko osoblje, već najbolji motivatori i neko ko se radovao svakom kilogramu koji sam izgubila. Ona je za mene također bila autoritet, a to mi je trebalo. Stalno sam razmišljala kako da ne iznevjerim tu divnu ženu na svom sljedećem pregledu.
Uz supruga Darka, koji je stvarno bio moja najveća podrška od samog početka, svaki moj korak najviše su pratili i podržavali moji prijatelji Emela Burdžović i Jaan Alić. Oni su bili i najveći kritičari kad, naprimjer, nekoliko dana ne uradim ništa od fizičkih vježbi. I eto, nadam se da ću uskoro u malu crnu haljinu i kožnu jaknu broj 40, koju je vizualizirala Amela (Čengić op.a) kada sam krenula s “projektom”.
Čitajte “Prekardašijan”
– Prekardašijan je blog koji će za koji dan biti online na www.prekardasijan.ba. Nastao je iz moje potrebe da sa ženama koje imaju sličan problem podijelim svoje iskustvo, pokažem svaki trenutak koji je vodio od ekstremno gojazne osobe do žene koja je već nakon šest mjeseci puno sretnija u svojoj koži. Blog će biti i jedan novi vid motivacije za sve moje naredne korake i konačni cilj.