Nakon 13 godina Aldin Arnautović je ponovo u timu Hayat TV-a. Od januara ove godine, obnaša funkciju direktora Informativnog programa ove TV kuće. Aldinovo dugogodišnje novinarsko i uredničko iskustvo kako u domaćim, tako i u inozemnim medijima, bit će bez sumnje dobar pečat svega onoga što u narednim mjesecima budemo imali priliku gledati u informativno-političkom programu najgledanije domaće televizije. Novi koncept i vizuelni identitet gledatelji su imali priliku vidjeti 06. aprila u Vijestima u 7.
– Tri mjeseca smo se spremali i naporno radili za taj trenutak. Imamo dobru ekipu, atmosferu, sjajne kapacitete i velike ambicije. Želimo napraviti informativni program koji je u potpunosti posvećen gledaocima. Nešto, što im u postojećoj TV lepezi u BiH nedostaje. Program koji se bavi suštinskim stvarima u životima ljudi u BiH. Program koji portretira istinski vrijedne ljude i pojave.
Ovdje izdvajam i ekipu sportske redakcije, koja će, vjerujem, dati značajan doprinos kvalitetu novih vijesti, kako ih zovemo.
Kuća je već napravila jedan veliki korak ka poboljšanju svoje tehničke kvalitete prelaskom na punu HD rezoluciju na svih pet kanala. Razvoj informativnog programa logičan je korak u daljem razvoju naše kuće i vjerujem da je vrijeme da se u medijskom prostoru pojavi drugačiji pogled na informativni program od ovoga što smo navikli gledati u BiH, i što je, nažalost, odbilo mnoge gledatelje koji su prestali vjerovati u TV vijesti.
Želimo otvoriti i otvorenim držati kanal komunikacije kojem lako mogu pristupiti svi ljudi, a političke i druge elite taj prostor moraju zaslužiti konkretnim i kvalitetnim radom za dobrobit ljudi i društva – kaže Arnautović za “Azru”.
Novinarstvo može imati nekoliko definicija, može biti posredništvo između javnosti i proizvođača vijesti, između ostalog može biti i biznis, ovisno o tome je li medij na kojem se radi komercijalan ili ne… Kojim se Vi uređivačkim principima rukovodite?
– Novinarstvo je posao s jako malo pravila, mudro je rekao jedan kolega poodavno. U potpunosti sam saglasan s takvom ocjenom. Osnova našeg posla, u biti, jesu odgovori na šest pitanja – 5Ws+H – ko, šta, kada, gdje, zašto i kako?
Televizijsko novinarstvo osim ove sadržajne definicije podliježe i pravilima i standardima koje nalaže priroda tog medija, a što se prvenstveno odnosi na takozvani “televizijski jezik”.
Informativna redakcija TV Hayat od januara radi na poboljšanju ovih dviju komponenata u TV vijestima i to je nešto što se ni u budućnosti neće mijenjati. Svoju društvenu ulogu shvatamo jako odgovorno i insistiramo na profesionalnim novinarskim principima, formama i normama.
Ukrako rečeno, želimo biti informativno koristan program, program koji otvara i prati važne stvari za naše gledatelje, a da istovremeno razvijamo svoj TV izraz koji odgovara profesionalno-ispravnom, modernom i kvalitetnom informativnom programu. Ambicija nam je da budemo program koji ljudi gledaju, kome vjeruju i za koji znaju da su mu u fokusu teme važne za ljude od kojih mi živimo, a to su cijenjeni gledatelji i gledateljke.
Ovo je Vaš drugi susret s Hayatom. Zbog čega ste se vratili u stari tim?
– Na Hayatu sam radio prije 15 godina, od 2000 do 2002. godine. U to vrijeme počeo sam kao novinar u informativnoj redakciji, a završio kao jedan od urednika i voditelja Vijesti u 7, koje su čini mi se nastajale i uzlet svog informativnog kredibiliteta doživljavale upravo u tom periodu. Poslije me život odveo na neke druge strane, da bi se krug, evo poslije 13 godina ponovo zatvorio.
Ideja o mom angažmanu potječe od mog šefa, generalnog direktora TV Hayat, Elvira Švrakića. Na početku, bio sam iznenađen pozivom, a nakon više razgovora s njim osjetio sam pozitivne i profesionalne vibracije, što je u principu odredilo moju odluku da prihvatim ovaj izazov. Počeo sam raditi s Novom godinom i mogu reći da sam se brzo i lako navikao na novu-staru sredinu.
Televizijom i radijem se profesionalno bavite skoro dvadeset godina. Profesionalno ste se dokazivali kroz različite forme, i kroz različite domaće i strane TV i radijske kuće. Jedan ste od BBC Media trainera za Bosnu i Hercegovinu. Treba spomenuti i posao producenta, novinar Glasa Amerike… Čemu su Vas naročito naučile skoro dvije decenije televizijskog novinarstva?
– Profesionalno gledajući, mene određuju i sretnim čine tri profesionalna interesovanja. Uživam radeći u informativnom programu, a kako postajem stariji sve se više uvjeravam u staru krilaticu da od informativnog programa, ako ga zavolite, više nikada ne možete “pobjeći”.
Moja druga strast je produkcija dokumentarnih filmova, a imao sam sreće u životu da i u tom polju provedem nekoliko godina svog života.
Treći posao koji me ispunjava jeste prenošenje praktičnih znanja na mlađe kolege, što kao dodatnu aktivnost uz vijesti i dokumentaristiku radim kroz brojne programe treninga i novinarskih obuka u kojima kao medijski trener učestvujem.
Tračnice mog života, dakle, križale su se na ova tri kolosijeka i usuđujem se reći da pripadam grupi sretnika koji za život zarađuju radeći ono što zaista vole i u čemu beskrajno uživaju.
Kakav profil ljudi u struci najmanje uvažavate?
– Ne postoji pozicija u medijima koju ja ne uvažavam. Posebno kada govorimo o televizijskom izrazu. Smatram da je dobar rad rezultat timskog pristupa, krativnosti i dogovora u procesu produkcije te zbog prirode posla svako od nas u lancu nosi svoj dio odgovornosti za kvalitet posla. Mislim da svako ko se trudi i radi, bez obzira na profil i poziciju, treba i mora imati profesionalno poštovanje. To su, prema mom mišljenju, odlike zdrave profesionalne sredine.
Šta zahtijevate od svojih saradnika?
– Redakcija informativnog programa TV Hayat odnedavno funkcionira po principu super-deska. Napravili smo sistem, on predviđa ljude i njihove odgovornosti, i u principu, jedino što se zahtijeva je odgovoran odnos prema poslu.
Imam sreće da igram u timu odgovornih profesionalaca i profesionalki, što se odnosi na kolege iz redakcije kojoj pripadam, ali i kolege iz drugih redakcija. Duboko vjerujem u ono što radimo i vjerujem da će kvalitet i trud prepoznati i gledaoci.
Čitala sam neke Vaše izjave u vezi s novinarskom struke, vrlo ste otvoreno kritizirali i rad Javnog servisa, načina na koji se prilazi novinarskoj struci, legitimitetu i dignitetu televizije, kome najviše možete zahvaliti na spremnosti da stvari imenujete pravim imenom? Hrabro je to, naročito danas kada se sa sigurnošću zna da je utopija vjerovati da postoji apsolutno neovisan medij od utjecaja, zvao se on političi ili ekonomski?
– Zahvaljujem Vam za kompliment o hrabrosti. Ja bih, ipak, upotrijebio drugu riječ za koju smatram da sublimira sve što novinarstvo jeste, a to je odgovornost.
Duboko vjerujem u važnost informativne uloge TV kuća u društvima poput našeg, a to je i razlog mojih “sudara” sa sistemima u kojima se ta uloga ne poštuje dovoljno.
Smatram da TV kuće trebaju i moraju da postoje radi gledalaca, a ne radi političara ili nekih drugih moćnika. Svako ko sebi da za pravo da informiranje koristi za druge, skrivene, ciljeve, prema mom mišljenju, neprijatelj je profesije, svih nas i zaslužuje prezir. Za mene, društveno odgovorno novinarstvo još nije postalo utopija. Ne odustajem od te borbe.
Kako najbolje punite baterije od posla, šta Vas odmara: ljudi, slobodna nedjelja, porodica?
– Centar mog privatnog života je moj desetogodišnji sin. Njegov svijet je mjesto gdje najviše uživam i gdje, za mene, vanjski svijet prestaje da postoji. Odrastamo zajedno, reklo bi se, i trudim se da budem ispravan otac u vremenu kada to i nije baš lako. Živim okružen ljubavlju i podrškom, s grupom provjerenih prijatelja oko sebe.
Inače sam adrenalin junkie, okušao se u padobranstvu i sakupio 20 skokova iz aviona prije nego što se desila tragedija na aerodromu u Banjoj Luci, u kojoj je živote izgubilo pet prijatelja padobranaca. Trenutno, adrenalin dobijam trenirajući kick-box.
NIJE PRIMJERENO DA GOVORIM O RAZLOZIMA ODLASKA S AL JAZEERE
Jedna od televizija na kojoj ste radili bila je i Al Jazeera Balkans. Zbog čega ste otišli iz ove kuće?
– Na AJB sam zaokružio godinu rada. Bio sam u prvoj ekipi od 20 ljudi koja je angažirana i koja je prošla brojne kontrole i testove. O detaljima i razlozima odlaska, godinu poslije, ne bih na ovom mjestu, jer ne mislim da je primjereno. Mislim da je dovoljno reći da se osobno ne smatram dijelom tog svijeta te da kao slobodna osoba prakticiram svoje pravo da biram gdje ću raditi. A velika plata nije jedini parameter prema kome odlučujem o poslu.