Gotovo nijedna novinarska projekcija filmova na 21. Sarajevo Film Festivalu nije bila posjećena kao ona kada se prikazivao turski igrani film “Mustang”. Novinari, filmski radnici i umjetnici gromoglasnim aplauzom nagradili su priču o pet sestara tinejdžerskog uzrasta koje u malom turskom selu, na obali Crnog mora, odrastaju bez roditelja. Odgajaju ih nana i amidža, a situacija se iskomplikuje kada djevojčice, nakon škole, odlaze s dječacima na kupanje. U konzervativnom selu, gdje je moral na prvom mjestu, a djevičanstvo se plaća životom, dodirivanje s dječacima strogo je zabranjeno. Njihov život tada postaje “Alcatraz”. Bivaju potpuno odsječene od ostatka svijeta, zarobljene u kući s visokim ogradama i bez bilo kakve mogućnosti izlaska. Svakodnevno ih uče kako kuhati i spremati jela, šiti, vesti, a zatim ih jednu po jednu udaju.
Ovaj film je, zapravo, priča o demonizaciji ženske seksualnosti i nemoći žene, te donosi uzbudljivu priču o mogućnosti bunta. Film je u Cannesu u okviru programa “Quinzaine des realisateurs” osvojio nagradu “Europa Cinema” za najbolji evropski film. A druga nagrada uslijedila je već u Sarajevu. Film “Mustang” dobio je “Srce Sarajeva” za najbolji igrani film, a njegove junakinje proglašene su najboljim glumicama. Iza ove izuzetno zanimljive i poučne priče, koja ukazuje na anomalije u turskom društvu, skriva se 37-godišnja rediteljka Deniz Gamze Erguven. Osim što je režirala film, Deniz je napisala i scenarij. Ovo je ujedno njen prvi igrani film.
– “Mustang” jeste moj prvi igrani film, ali ovo nije moj prvi scenarij, nego drugi. Prošle sedmice smo obilježili godišnjicu od prve sedmice snimanja Mustanga, i to je bilo veoma emtivno za mene i glumce. U ovo vrijeme prošle godine, snimali smo film.
Šta Vas je inspiriralo da napravite ovu priču, neki istinkt događaj ili…? Koliko su scene koje smo gledali u filmu i danas stvarne?
– Ono što sam željela pokazati ovom pričom jeste položaj žene u turskom društvu, kako je to, zapravo, biti žena u Turskoj. Mnoge situacije koje ste vidjeli u filmu su zaista stvarne, kao, naprimjer, kada djevojke sjede na ramenima dječaka i kupaju se u moru, ili kada jednu od sestara odvode u bolnicu nakon njene prve bračne noći, da bi provjerili je li zaista nevina, jer nije krvarila tokom odnosa. Prva situacija je nešto što sam doživjela u svojoj porodici, druga situacija je priča koju sam čula u Turskoj. Obje situacije su na neki način povezane. U filmu sam željela imati jake žene, koje se znaju s tim nositi i na taj način sam željela predstaviti žene u Turskoj.
Je li bilo teško uraditi podjelu uloga, naći pet djevojaka koje će glumiti sestre?
– Jeste, proces selekcije trajao je dugo. Dvije od njih već su imale iskustvo glumeći u filmu. Nekoliko mjeseci smo tražili djevojke, ali finalni izbor je bio odličan. Čekali smo da se povežu i ta magija koja je nastala među mladim glumicama bila je dokaz da su one pravi i jedini izbor.
Film nosi veoma simboličan naziv “Mustang”. Je li to bio njegov naziv od samog početka ili…?
– Naziv filma je došao nakon prve scene, bio je to duh filma. Lala, glavna junakinja, bila je kao divlja životinja, to je najbolji opis za njenu neukrotivu narav, za njenu divlju i bujnu kosu. Zapravo, kosa djevojaka bila je inspiracija za sam naziv filma. Sve imaju dugu i bujnu kosu i kada bi prolazile kroz selo, svi bi se okretali za njima. Podsjećale su na slobodne mustange. A upravo takav je i njihov temperament. Činjenica je da me rodica inspirirala za naziv filma.
Kakve reakcije ste dosad dobili za film, posebno nas zanimaju kritike u Turskoj?
– Film je realiziran u Francuskoj u kooprodukciji s Belgijom. Djevojke i priča koju pričaju u filmu uglavnom izazivaju empatiju, saosjećanje. A reakcije koje dopiru do mene su podijeljene, ljudima se ili veoma dopao ili im se uopće nije dopao. Ipak, možda sam dobila samo jedan procent negativnih reakcija, ostalo je pozitivno.
Distribucija u Turskoj još nije počela?
– Distribucija u Turskoj počinje polovinom oktobra i veoma sam uzbuđena zbog toga.
Je li ovo Vaše dosadašnje najbolje ostvarenje?
– Do sada jeste, jer, prije svega, ovo je moj prvi igrani film. Da, mogla bih reći da jeste moje najveće ostvarenje.
Šta očekujete od publike u Turskoj?
– Žene koje su ga pogledale, veoma su mu naklonjene, osjetljive su na ovu tematiku. Film propituje nešto što je dio naše kulture i tradicije, društva, ali isto tako jasno ukazuje na problem u turskom društvu. Trebamo razviti svijet o ovom problemu i nadam se da će ovaj film na svoj način to i učiniti. Tursku historiju filma i umjetnosti “gradili” su uglavnom muškarci, gotovo nikada ništa nije predstavljeno očima žene i u tom smislu očekujem podršku u svojoj zemlji.
Dobili ste “Srce Sarajeva” za najbolji film. Je li, nakon Festivala u Cannesu, bilo realno očekivati ovu nagradu?
– Kulturološki smo veoma slični, tako da sam očekivala da publika ovdje prepozna ovu priču. I moja nana je iz Sarajeva, mamina majka davno se doselila iz BiH u Tursku. Bila sam i prije u Sarajevu, dok sam bila tinejdžerka. Sada sam u Sarajevu prvi put zvanično, na Filmskom Festivalu, ali ovaj grad mi nije nepoznat. Prije 10-ak godina smo autom putovali kroz BiH. Ovaj grad mi puno znači i zato smo i došli da se predstavimo. Osjećam se kao kod kuće, čak i komuniciram na turskom.
Otkrijte nam radite li na nekom novom filmu?
– U procesu sam pisanja novog scenarija. Radim film čija tematika ovog puta nije nasilje u porodici. Radnja će biti smještena u Istanbulu i iskreno se nadam da sa snimanjem počinjem iduće godine.
Glavne junakinje
Iako glavne uloge u filmu tumači pet djevojaka, na Sarajevo Film Festival došle su dvije: Gunes Nezihe Sensoy, koja glumi najmlađu i najodvažniju Lalu, te Elit Isacn, koja igra njenu stariju sestru. Jedino njih dvije se uspijevaju spasiti udaje za nepoznate muškrace i pobjeći u Istanbul. Simpatične djevojčice, kojima se smiješi blistava glumačka budućnost, govorile su o svom iskustvu snimanja “Mustanga”.
– Bilo je divno i zabavno raditi film, postale smo prijateljice. Prije toga sam radila s muškim rediteljima i sad je bilo pravo zadovoljstvo raditi sa ženom. Dok smo snimali film, Deniz je bila u drugom stanju, tako da je, zapravo, i njena beba snimala ovaj film. Bilo je to predivno iskustvo – kaže s osmijehom Elit.
Njena mlađa kolegica kazala je kako su im priče o njihovim vršnjakinjama koje se udaju ugovorenim brakovima bile poznate i prije snimanja filma.
– Slušale smo o sličnim situacijama u vijestima, čitale smo u novinama. Znamo da su to stvarne situacije, nije sve samo fikcija. Znamo da se to dešava u stvarnom životu. Mi, srećom, živimo sasvim drugim načinom života – kaže Gunes, koja je u Sarajevu za sebe i svoje četiri kolegice primila “Srce Sarajeva” za najbolje ženske uloge, odnosno najbolje glumice.