433
SVAKA JE porodica drugačija no postoji to nešto u čemu se ne razlikuju, a to slobodno možemo reći i za činjenicu da djeca jednostavno bolje slušaju i više respektiraju samo jednog roditelja. I to je nekako svojstveno svoj djeci, a izbor koga će prije poslušati uglavnom je vezan uz dva razloga – ili slušaju onog s kim provode više vremena ili onog koji je glasniji. A ni jedno ni drugo u njihovoj glavi nema nikakve veze s tim kojeg roditelja smatraju boljim ili kojeg više vole.
Njima je uglavnom i jedan i drugi roditelj jednako važan i jednako ga vole, a ako ste vi partner kojeg djeca ne slušaju, probajte shvatiti da nije do djece već do vas – vi ste osoba koja mora promijeniti taktiku, ako vas baš toliko smeta što se vaše odluke tako često ignoriraju.
Jer djeca biraju ovako:
1. Roditelj sa sličnim temperamentom
Ako je vaše dijete super razigrano više će respektirati i više tražiti društvo onog roditelja koji je i sam tako temperamentniji. Svaka porodica ima svoj yin i yang, a dijete će češće tražiti onog roditelja čiji će temperament njemu više odgovarati. Zato će u mnogim pitanjima svog života više slušati roditelja za koje dijete samo procjeni da je sličniji baš njemu, a djeca to jako dobro osjete.
Da bi poravnali takvu situaciju roditelji kojeg se češće ignorira mora pronaći ravnotežu između svog i djetetovog temperamenta, odnosno razlučiti u kojim se područjima suživota i odgoja ti temperamenti najviše razlikuju te poraditi na tim pitanjima.
2. Roditelj koji bolje objašnjava
Kada vas dijete nešto pita, a vi krenete objašnjavati nadugačko i naširoko nemojte se čuditi što će isto to pitanje odmah postaviti i drugom roditelju. Kada djeca traže da im se nešto objasni, da ih se uputi, oni trebaju jasne, kratke i precizne odgovore. Zato će se tijekom svog života za mnoga važna pitanja možda uvijek obraćati samo jednom roditelju – onom koji će znati biti precizniji i jasniji. A to se odnosi i na onaj dio kada vam se čini da vas djeca baš nikada ne poslušaju.
Roditelj koji voli naširoko objašnjavati i pregovarati neće narediti, već će obrazložiti svoju želju. Jer ovdje je velika razlika:
“Hoćeš li molim te uskoro početi spremati igračke kako bi ti soba bila uredna prije spavanja?”
“Pospremi igračke!”
3. Pravila i posljedice različita su od roditelja do roditelja
Dok su još mali roditelji još uvijek nemaju toliko različitih pravila jer se o svemu dogovaraju. No kako djeca rastu i postaju sve kompliciranija, kao i situacije u kojima se svaki dan nalaze, tako roditelji sve više naginju svojim pravilima – tata svojim, mama svojim. Zato su i pravila i posljedice često različita ako se djece dohvati mama, odnosno tata, a to jako utječe na izbor djeteta kome će se i kada obratiti. Osim toga, roditelji sigurno imaju i različiti prag tolerancije za nestašluke i nedopustive reakcije svog djeteta pa je i to razlog zašto djeca češće naginju na stranu onog roditelja koji je mekši.
Ako u vašoj porodici postoji očita razlika u ovakvom vidu ponašanja – ne djece već vas roditelja, ne bi bilo loše dogovoriti se o nekim jedinstvenim pravilima jer će s vremenom mekši roditelji postati roditelj kojeg se iskorištava, a onaj tvrđi imat će sve manje pravo na odluku jer će ga se sve rjeđe nešto pitati. I da, on će postati onaj “zločesti” roditelj.
4. Roditelj koji manje priča
Niko ne voli siestemsku demagogiju – Mirno sjedi; Ne pričaj dok jedeš; Obuci pidžamu, Jesi li napisao zadaću; Koliko puta ti moram reći… Roditelj koji stalno priča i stalno prigovara djeci će s vremenom biti manje “važan” jer će im sva ta demagogija više ići na živce nego što će ju uvažavati. Samim time onaj roditelj koji će govoriti samo onda kada će to biti stvarno potrebno zadobit će mnogo veće poštivanje od djece.
To naravno ne znači da dijete nećete opominjati no dok će pozitivni razgovori biti brojniji od demagogije, to će vaše dijete znati bolje cijeniti.
5. Roditelj s kojim je dijete jednostavno povezanije
Općenito govoreći dijete će znati prepoznati ko u njegovoj porodici donosi pravila koja djetetu više pašu i tu će osobu više poštivati i biti s njom povezaniji te će samim time pred tim roditeljem uvijek pokušavati biti bolji. To je normalna životna situacija jer kada nekoga jako cijenimo pred njim se uvijek želimo i dokazati. I to nema puno veze s tim koliko dijete s tim roditeljem provodi vremena. Dakle, možda majka jest ta koja provodi puno vremena sa svojom djecom, ali to ne znači da će djeca samim time biti povezanija s njom. Ako ste vi roditelj koji obavlja većinu toga u odgoju, a svu slavu pobere tata kada se vrati kući s posla, probajte promijeniti taktiku i biti malo manje zahtjevni i malo više suosjećajni sa stvarnim dječjim potrebama.
Izvor: Index.hr