Njihove navike mijenaju svijet: Milenijalci – jedna sasvim posebna generacija

Piše: Redakcija

Milenijalci su velika glavobolja za vlade i ministre finansija. Sve velike finansijske krize posljednjih stotinjak godina riješene su na isti način. Vlade bi nagovorile obične ljudi da počnu kupovati automobile i kuće, pokrenula bi se ekonomija, potrošnja bi porasla, novac bi kroz poreze potekao državnim blagajnama, no to nije funkcioniralo ovog puta. Milenijalci ne žele kupiti kuću i ispred nje parkirati auto, oni žele da putuju, upoznaju nove ljude, nove zemlje i kulture, da se dodatno obrazuju i “iskuse nove stvari”. Oni su ekološki osviješteni i vole bicikl, a i znaju da 30.000 KM potrošenih na limenu kutiju s točkovima znači samo dužničko ropstvo, nikako dobar društveni status ili znak prestiža.

Sine, u moje vrijeme…

Milenijalci ne žure da osnuju porodicu i dobiju djecu. Za njih nije problem u 36. godini života živjeti u iznajmljenom stanu s cimerom ili više njih. Ova generacija želi duže ostati u tinejžerskim godinama, ona uživa u statusu “Petar Pan – generacije”, vječitih dječaka ili djevojčica, koji u svojim ranim i srednjim tridesetim još do zore luduju u klubovima, ne osvrćući se na roditeljska “upozorenja” da su oni u njihovim godinama imali i njih i starijeg brata, i stan i posao i 15 godina staža. Milenijalci žive za danas i vole trošiti novac da to danas izgleda što bolje. Sutra je već neki drugi problem, o njemu će se razmišljati prekosutra. Milenijalci rado troše na izlaske, na ručanje “vani”, na gadgete kao što su mobiteli ili tableti, kao i na knjige, časopise i aplikacije za telefone.

Marketing to Millennials placard with urban background

 Oni su najobrazovanija generacija svih vremena

Oni rado čitaju, poznaju strane jezike, znaju razne vještine rada za računarom, znaju sami popraviti auto i sastaviti ormar iz Ikee. Milenijalci su najobrazovanija, najčitanija, a zašto ne i najpametnija generacija koja je ikada hodala Zemljom. Oni su okruženi miijardama informacija i podataka. U svakom trenutku je moguće saznati sve o svačemu, od toga gdje se nalazi Ulan Bator, do toga koji je najbrži voz ili najduži most na svijetu.

Nikada tako mnogo ljudi nije išlo na studije, kao kod generacija rođenih nakon 1980. Kada je riječ o Americi, 61 posto milenijalaca jedan dio života provelo je u studentskim klupama. Prema podacima Bijele kuće, 47 posto Amerikanaca u dobi od 34 godina ima neku univerzitetsku diplomu.

Njihovi domovi izgledaju drugačije

U njihovim dnevnom boravku nema televizora. Mnogi pripadnici mlađih gneracija ne vide potrebu za tim uređajem, TV programe gledaju na računaru ili mobitelu. Nemaju ni fiksni telefonski priključak. To je za njih demode kada već imaju Viber.

Milenijalci vole selidbe, vole mijenjati mjesta boravka i uvijek tražiti bolje. Namještaj od punog drveta i kožne garniture njih ne zanimaju. Kada uređuju stan, trude se biti minimalisti, bez suvišnih ukrasa, bez regala, bez svega bez čega se inače može. Milenijalci vole kada sva njihova važna imovina može stati u nekoliko kofera. Zato su njihove spavaće sobe umjesto kraljevskih kreveta s baldahinom uglavnom spužva na podu, u kuhinji nemaju električnu peć nego niz manjih uređaja kao što je “Multcooker” ili halogena pećenica. Blender je obavezan, samo da se zna.

Milenijalci ne pate od toga da u domu imaju namještaj s potpisom ili kućanske aparate poznatih i skupih brandova. Za aparate znaju da su potrošna roba, a što se tiče namještaja, ne libe se dizajnirati ga i sastaviti sami. Kupuju jeftini materijal, izrežu gdje treba i naprave “stol” koji je samo “stol” i ništa više. Tako naprave i kuhinje, plakar, od paleta naprave namještaj u dnevnom boravku i ormar za obuću.

Oni jedu drugačije

Oni ne vole gazirana pića. Zato prodaja gaziranih sokova u svijetu primjetno opada. Ne vole ni slatkiše. I njihova prodaja opada. Šećer je heroin modernog doba, izvor svih zala i problema sa zdravljem. Milenijalci ne vole fast food. Brza hrana i gazirani sokovi su nezdrava prehrana njihovih roditelja, ne i njihova. Šefovi najvećih svjetskih lanaca brze hrane već desetak godina se hvataju za glavu. Kupci su sve izbirljiviji, oni žele jesti zdravo i samo zdravo ili neće jesti nikako. Godina 2012. Burger King je zablježio pad prodaje od 83 posto, ali su vratili kupce kada su promijenili menije i uvjerili kupce, uglavnom one iz milenijum generacije, da je njihova hrana zdravija i kvalitetnija.

Hrana koju jedu ne mora imati nužno malo kalorija, ali mora biti “svježa, što manje procesuirana i sa što manje umjetnih dodataka”. Jedu češće i jedu manje obroke. Žele jesti hranu pripremljenu na “etički način”, to znači da su radnici koji su je pripremili dobro tretirani od poslodavaca i da su dobro plaćeni.

Kako smo već rekli, milenijalci vole jesti u restoranima i spremani su za to platiti. Preziru fast-food i smatraju takvu hranu smećam pogubnim za zdravlje. Ipak, oni vole brzinu posluživanja u fast-food restoranima. Zašto ne bi fast-food restorani pripremali zdravu, brzu hranu? Zašto brza hrana mora biti nezdrava? Ne mora, naravno, tako je tako nastao novi trend pod nazivim “Fast Casual”, gdje se poslužuje zdrava hrana i to brzinom kao u fast-foodu.

How Millennial Are You? placard isolated on white

Milenijalci su glavobolja poslodavcima

Poslodavaci, naprosto, ne znaju kako da se postave prema ovoj novoj generaciji uposlenika. Milenijalci vole fleksibilnost, i to su svakom smislu. Visina plaće im nije na prvom mjestu, oni cijene mogućnost da se na radnom mjestu kreativno iskažu i dokažu koliko su pametni. Lojalnost kompaniji, nekada izuzetno važan dio poslovnog bontona, kod milenijalaca ne igra više gotovu nikakvu ulogu. Njima je nezamislivo da će cijelog života raditi za istu kompaniju. Milenijalci teško podnose kritike, one ih pogađaju jer su ih roditelji odgojili da su posebni, pametni i jedinstveni. Sam poslodavac mora se prema njima ponašati kao brižan roditelj ili psihoterapuet te mora uvijek imati strpljenja za sve njihove probleme i nevolje mimo ureda. Poslodavci koji ne ispune očekivanja mogu u svom uredu dočekati neobičnog gosta, recimo ljutog tatu. Širom Amerike posljednjih godina je zabilježeno da roditelji mladih uposlenika dolaze kod poslodavaca da vide u čemu je to “problem”.

– Iako je u agenciji radila tek nekoliko mjeseci nakon diplomiranja, mlada dama je ušla u moj ured i rekla mi da njen tata misli kako je ona nedovoljno plaćena… Rekao sam joj da bi njen tata trebao mene nazvati tako da raspravimo tu stvar. Nikada me nije nazvao – kaže jedan poslodavac za portal Digiday.

Milenijalci su odrasli u okolnostima kada se cijeli svijet njima smješka, ugađa i pokušava da ih učini sretnim. Zašto se tako prema njima ne bi ponašali i poslodavci?

– Jedna naša nova uposlenica mi je poslala mail u kojem je tražila dva nova monitora, od kojih je jedan trebao biti veći. Poslao sam joj mail u kojem sam tražio da dođe i provjeri moj monitor od 15 inča, koji je radio savršeno – ispovijeda se jedan manager portalu Bussines Insider.

Milenijalci se često portetiraju kao najgori usposlenici svih vremena. Poslodavci ih opisuju kao sebične, apatične i lijene ljude s uvrnutim navikama, šta god ovo posljednje značilo. Milenijalci bi da rade “po svom”, da sami određuju šta će raditi i kada će dolaziti na posao, da sami određuju ko će biti u njihovom timu i slično. Oni bi da se sve dogovore s poslodavcem. Oni ne žele samo plaću, oni žele da se dogovaraju sa šefom i da im šef bude prijatelj. Poslodavci se na te nove, neobične uposlenike moraju privikavati, što prije, to bolje za njih. Pitanje je samo kako će to postići.

 Oni su prezaduženi

Kada je riječ o Americi, pitanje svih pitanja ove nacije nije ni ISIL, nisu mi južnoamerički karteli droge, ni prava djece meksičkih ilegalnih imigranata. Amerika raspravlja o studentskim dugovima i načinom kako da izađe na kraj s njima. Dug američkih studenata, prema podacima s kraja januara ove godine, iznose 1,2 triliona dolara i raste svake sekunde za 2.726 dolara. Prosječan fakultetski obrazovan američki tridesetogodišnjak ima dug od 35.000 dolara.

Happy beautiful girl drinking ice coffee on the sunset and talking on the phone.

– Umjesto onoga što sam dala za svoje obrazovanje, mogla sam imati hipoteku. Mogla sam imati vlastiti dom. I to bi bilo mnogo vrednije nego što sada, zapravo, nemam ništa… Mene samo jedna rata kredita dijeli od toga da postanem beskućnik – kaže za “Guardian” mlada žena po imenu Sara Brassfield, “vlasnica” studentskog duga od 125.000 dolara, a studije nikada nije okončala.

Ako neko pitanje bude ključno pri izboru za novog američkog predsjednika, bila to Hillary Clinton ili kontroverzni Donald Trump, bit će to njihov potencijalni odgovor na pitanje zastrašujuće visokih studentskih kredita u SAD-u. Cijela Amerika priča o tome, Bijela kuća pokušava naći rješenje, pojedini veliki američki gradovi čak finansijski pomažu svoje prezadužene milenijalce.

Ova generacija i ne zna, izgleda, baš najbolje s novcem ili nam se samo tako čini. Milenijalci rado troše novac na stvari koje im se sviđaju, žele imati istu odjeću i uređaje kao i njihovi vršnjaci i okolina, ali kada milenijaci kupuju “nešto”, oni, zapravo, ne kupuju “stvar”, oni kupuju iskustvo koje posjedovanje te stvari nosi sobom. Oni kupuju zadovoljstvo i lijepo sjećanje i nije im zbog toga žao postati zadužen. Novac milenijalcima nije cilj, on je njima samo sredstvo za postizanje cilja. Recimo, da svijet učine boljim.

 Naprijed štednja – kreditne kartice stop

Iako se na generaciju milenijum gleda poprijeko kada je novac u pitanju, naziva ih se rastrošnim i finansijski nepismenim, situacija je u realnosti nešto drugačija. Istina je, milenijalci vole trošiti, ali je istina i da ova generacija štedi kao niti jedna prije. Najstarije generacije milenijalaca u svom životu su preživjele tri velika finansijska zemljotresa: Krizu iz 1987., teroristički napad od jedanaestog septembra 2001. i početak recesije 2008. Oni znaju da je u slučaju krize gotovina u džepu lijek – recept za spas. Znaju da se posao gubi lako i da se teško ponovo pronalazi. Oni znaju da se krize u kapitalističkom društvu ciklično ponavljaju svakih desetak godina. Oni znaju da moraju štedjeti za crne dane i da će ti “crni dani” doći prije ili kasnije.

Prema svemu dostupnom, milenijalci pažljivije postupaju s finansijama nego njihovi roditelji. Ova generacija ima manje kreditnih kartica nego generacija X ili Babby Boomersi i manje troši putem njih. Milenijalci vole živjeti život bez kredita i nastoje svoje kreditne obaveze smanjiti na što je moguće manju mjeru. Oni ne vole banke, osim kada je štednja u pitanju i nadaju se da će u toku njihovog života klasične banke kao institucije nestati. Mrze bankovne šaltere i bankomate, te nastoje voditi “bank free” život, koristeći nove finansijske usluge kao što je Paypal.

 Oni putuju drugačije
Turistički “resorti” s desecima hotela i zabavnih atrakcija, bilo da su na Kanarima ili u Švicarskim Alpama, sad uglavom zjape prazni. Nove generacije ne žele 15 dana odmora provesti na jednom jedinom mjestu, oni se u jednom gradu teško zadržavaju duže od jednog do tri dana, te putuju dalje, u druge zemlje i mjesta, sakupljajući nova životna iskustva za koja žive. Klasične turističke agencije polako izumiru i njihove usluge koriste još samo starije generacije Baby Boomersa. Milenijalci vole sami organizorati odmor, pronaći potrebne informacije na internetu ili stranici Vooking.com, vole na leđa staviti ogromni ruksak i smještaj naći putem aplikacija Airbnab ili Couchsurfing. Kada stignu u novi grad, kao prijevozno sredstvo će vjerovatno koristiti Uber. “Šta je Uber”, pitaju se stariji.

 Žive još kod mame i tate

Više od 50 posto milenijalaca još živi kod svojih roditelja. Ne samo zbog loše finansijske situacije ili nemogućnosti da sebi kupe kuću, nego zato što ne vide potrebu da negdje idu, kada su njima bliske osobe već tu i mogu jedni drugima pružiti važnu podršku. Za milenijalce porodica je vrlo važna društvena grupa i oni su njoj privrženi, mnogo više nego generacija Baby Boomersa, kada je bilo popularno biti buntovan i “vuk samotanjak”. Za milenijalce očigledno važe neke druge porodične vrijednosti. Milenijalci su timski igrači i znaju da je porodica najvažnija ekipa, da je ona ključ stabilnog društva i sretnog uspješnog pojedinca.

gen y , generation Y, yers, digital native

 Optimistični su

Bilo da su stariji milenijalci, oni koju su odrasli osamdesetih, ili mlađi, oni koji su odrastali devedesetih, odnosno početkom 2000-ih, oni vjeruju da svijet može biti bolje mjesto za život. Doba njihovog odrastanja bilo je vrijeme velikih promjena i protesta, od pokreta nuklaernog oružja, Green Peaca, borbe protiv gladi u Africi, rastuće uloge žena u društvu tokom devedesetih, do velikih anti-globalističkih protesta početkom novog milenija. Oni vjeruju da svijet ima dovoljno hrane za sve, vjeruju da se svi konflikti mogu i moraju mirno riješiti, da sila nije rješenje i da to nikada nije bila. Oni su najoptimističnija generacija svih vremena, iako ih život nije mazio i iako su oni generacija koja je najteže pogođena svjetskom recesijom koja je oduzela mnoge životne prilike, koje se više neće ponoviti. Oni vjeruju u sebe, u svoja znanja i vještine i vjeruju da će ih oni učiniti uspješnim. Vjeruju da u ovom svijetu postoji mjesto za njih. Oni su generacija koja je život posvetila traganju za tim mjestom pod Suncem koje njima pripada.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti