Beyonce ih obožava. Cheryl se udala u njihovoj haljini. A Angelina? Ona je odlučila baš u njihovoj kreaciji izaći pred britansku kraljicu. Ovo bi bila najkraće i najjednostvanije ispričana priča britanskog modnog branda “Ralph & Russo” o tome kako su od jedne šivaće mašine postali jedna od najskupljih modnih kuća visoke mode našeg vremena.
Tamara i Michael: Osnivači britanskog modnog carstva
Dvadeset i drugi sprat u londonskoj zgradi iz 1960. godine I nije baš ugledan prostor za atelje za stotone haljina koje podsjećaju na one iz princezinog ormara. Ali, s druge strane to je još samo jedna neobičan detalj koji čini modnu priču “Ralph&Russo”.
Godine 2014. postali su prva britanska kompanija visoke mode koja je stekla pravo da svoje kreacije pokaže na modnoj manifestaciji “Paris Couture Week”. Osnivači ove modne kuće, kreativni direktor Tamara Ralph i njen poslovni partner I dečko Michael Russo, nisu neki iskusni stari vukovi u modnom svijetu, nego entuzijastični Australci koji su ovaj, danas veliki bussines, pokrenuli prije 10 godina sa samo jednom šivaćom mašinom I jednim stolom za peglanje. Od tada do danas, na njihovom spisku klijentele za visoku modu nalazi se čak 600 osoba, a u ciframa te kreacije bi iznosile oko pola miliona dolara.
Potencijal Londona
“Ralph&Russo” su, naime, oblačili Angelinu Jolie za njen počasni izlazak pred britansku kraljicu, dizajnirali su kostime za Beyonceinu turneju, Gwyneth Paltrow se proslavila u njihovoj haljini na jedno rame sa velikom ružom koju je nosila na Oscaru, a Cheryl Fernandez-Versini sudbonosno “DA” izgovorila je baš u njihovoj haljini I to crnoj. A kako to Michael voli reći, prije dvije godine “osvojili” su I crveni tepih filmskog festivala u Cannesu.
Prije tri godine par se pojavio u magazinu “Fortune” I to na spisku 40 najuspješnijih poslovnih ljudi mlađih od 40 godina, zajedno uz Marka Zuckerberga I osnivače “Twittera” i “Airbnb”-a. Treba li napominjati da su na ovom spisku jedino Ralph i Russo zapravo bili predstavnici modnog businessa? U tekstu je stajalo da je njihov brand svake godine rastao za 400 posto, te da je procjenu vrijednosti njihove kompanije činio broj do devet cifara. Tako je barem bilo dok britanski bilioner John Caudwell nije kupio sedam procenata ove kompanije. No, kako im je sve to pošlo za rukom?
Modni atelje “Ralph & Russo” prostire se na površini od 129 metara kvadratnih I iz njega je moguće vidjeti baš sve najpoznatije dijelove Londona: Buckinghamsku palaču, Temzu, London Eye I mnogo dalje, ali I šire.
Mogli su izabrati da svoj atelje otvore bilo gdje u svijetu, no nijedno od njih ne želi potcjenjivati moć starog kontinenta kao I potencijal Londona.
Još nešto karakterizira ovak poslovno-bračni par, a to je stara dobra kurtoazija. Oboje imaju urođeni prirodni osjećaj za visoku modu. Michael uz svoju partnericu šeta, zaštitnički držeći ruku na njenim leđima, glavu naginjući ka njoj dok govori. Tamara je stidljiva plavušica s izraženim crtama lica, mnogo manje pričljiva od svog partnera, ali talentiranija za humor.
Atelje je zapravo njen domaći teren. Dok se Russo bez ustručavanja oduševljava svakom novom kreacijom, Tamara je suzdržanija I nije toliko darežljiva u komplimentima. Za kreacije kaže da su “lijepe”, “divne”, ali najčešće ih opisuje kao “prilično lijepe”. Čak i za raskošnu vjenčanicu koju su dizajnirali za posebnog klijenta I u koju je utrošeno 600 metara tila za samo njen donji dio odnosno suknju, Tamara kaže da je to “prilično puno” platna.
U ateljeu je zaposleno više od 100 žena, svaka od njih ekspert u polju u kojem djeluje. Tu su vezilje, krojači, dizajneri, oni koji isprobavaju odjeću, te osobe koje su specijalizirane za rad sa posebnim vrstama materijala poput šifona, pliša ili svile. Došle su iz svih dijelova svijeta. Broj stručnjaka koji čini tim modne kuće “Ralph&Russo”, zaposlenih u ateljeu, nečuven je za Veliku Britaniju. Poređenja radi, najpoznatija kuća visoke mode Chanel u svom ateljeu ima 70 zaposlenih osoba.
– Kada nas klijenti dođu posjetiti, ne mogu vjerovati u kolikom prostoru radimo – ponosno kaže Tamara.
No, veliki prostor i dosta osoblja, s obzirom na narudžbe koje dobijaju svakodnevno, zaista im je potreban. U čitavom ateljeu raspoređene su lutke za probu, koje simbolično nazivaju “tijelima”. Na njima su haljine koj podsjećaju na one krojene za princeze iz bajki. Većina su privatne narudžbe za bogate klijente iz Dubaija, Rusije I Grčke. Neke se završavaju za sljedeće revije visoke mode.
Jedna haljina za jednu zemlju
Ipak, svi odjevni predmeti izgledaju tako da nadilaze maštarije i onih najmaštovitijih. Čak I najobičnija crna plišana haljina, smještena u ateljeu, odiše luksuzom iznad svake klase. U blizini, vezilje prišivaju pravo malo blago na platno poput hiljada Swarovski kristala, malenih bisera, ručno oslikanog I obojenog perja, sitnog lišća…
Za nastanak samo jedne haljine potrebno je najmanje šest sedmica i 30 pari ruku. Tamara prati proces nastajanja svake kreacije, počev od njenog dizajna, preko krojenja, šivenja, prišivanja detalja, a njenom budnom oku ništa ne promiče. Sposobna je primijetiti feler na jednom od 50 ručno prišivenih cvjetića ili biser koji nedostaje među njih 20.000.
– Moji uposlenici ne vole me vidjeti kada im se približavm, jer znaju da ću ih odmah pitati: “Šta je ovo?” – smijući se priča Tamara.
– Visoka moda je ono što se ne vidi isto kao i ono što se vidi. Unutrašnjost haljine jednako je važna kao i njena spoljašnost. Od krojenja, preko tehnike šivenja, pa sve do ručno rađenih dijelova koji se prišivaju. O svakom pojedinčanom dijelu morate misliti kako će se uklopiti u cjelinu – objašnjava Tamara.
Svaki novi klijent koji dođe u atelje dobija svoju lutku, napravljenju po tačnim mjerama te osobe. Lutke raznih veličina I dimenzija poredane su u salonu.
– Imamo oblik svake žene. Neke žene imaju više od jedne lutke u ateljeu, jer su im se dimenizije tijela mijenjale. U jednom uglu smještena je i lutka Gwyneth Paltrow, no Tamari nije dozvoljeno otkrivati detalje haljine kokju je glumica naručila.
Klijenti haljine naručuju iz sezonskih kolekcija, a imaju ih priliku vidjeti na revijama visoke mode koje se održavaju u Parizu dva puta godišnje: u januaru I u julu. Prilikom narudžbe klijent može mijenjati dizajn, ali politika kuće “Ralph&Russo” jeste da samo jednu verziju haljine šalju u jednu zemlju kako bi sačuvali ekskluzivitet.
– Ne može svako priuštiti naše haljine. Ali, ipak dobijamo stotine zahtjeva za haljine sedmično – kaže Tamara.
Tradicionalno, potrebno je najmanje šest sedmica od trenutka narudžbe do dolaska haljine na vaša vrata. Ali, neke mušterije ne mogu čekati toliko dugo. Zato su “Ralph&Russo” svoje haljine odlučili učniti pristupačnijim, pa su otvorili butike. Jedan je smješten u robnoj kući Harrods u Londonu.
Na godišnjem nivou proizvedu oko 600 haljina i uveliko sustužu čuveni Chanel. Veliki procenat ovog broja čine vjenčanice.
– Dizajniramo vjenčanice za puno pripadnica plave krvi koje žive izvan britanskih granica. Čini se da smo najbolji izbor za mladenke koje će postati kraljice ili princeze – procjenjuje Tamara.
Također, skoro svakog dana neki od članova tima ove velike modne kuće nalaze se u drugom dijelu svijeta jer uzimaju mjere klijentima.
– Danas je to Kan, sutra Grčka, prekosutra Katar – kaže Michael.
A, ako ste mislili da se visoka moda ne pravi za djecu, varate se. To je perspektivno I rastuće tržište.
– Naš najmlađi klijent je beba. Dizajniramo joj cvjetnu haljinicu za krštenje. Ova kreacija će biti predivna uspomena jednog dana – priča Michael.
Još jedan od razloga za uspjeh kuće “Ralph&Russo” svakako jeste to što za sjedište svoje kompanije nisu izabrali Pariz, nego London. Čak su i uposlenici modne kuće Chanel počeli dolaziti u trodnevnu posjetu Londonu kako bi na taj način svoju visoku modu približili klijenteli. Grad na Temzi je, naime, postao globalno stjecište superbogataša.
– London ima veoma raznoliku internacionalnu klijentelu. U ovom gradu dešava se dosta društvenih događaja I jedino što mu je nedostajalo jeste jedna kuća visoke mode. Ljudi žele fantaziju, žele ekskluzivitet i ljepotu ručnog rada visoke mode. Ali žele je na taj način da se može uklopiti u njihov životni stil odnosno da im je dostupna – objašnjava Michael.
U filmu Jamesa Bonda
Vozač zaposlen kod Tamare i Michaela vjerovatno je najbrži vozač koji vozi londonskim ulicama. Najviše vermena provodi upravo u gustom londonskom soabraćaju, pokušavajući uposlenike modne kuće odbaciti do aerodroma jer ih klijent čeka na drugom kraju svijeta.
– Klijenti su uvijek u stisci s vremenom. Puno rade i ne žele vrijeme gubiti na biranje haljine ili uzimanje mjera. Za te stvari ostavljaju nam veoma malo vremena. Nerijetko se dešava da iz ateljea imamo samo sat vremena da uhvatimo let. Jednom su čak poslali privatni avion po nas, pokupili su nas i sletjeli smo negdje usred okeana gdje nas je klijent čekao na jahti. Nekada se osjećam kao da sam u filmu Jamesa Bonda – šali se Tamara.
Nekako je oduvijek znala da joj je suđen svijet visoke mode. Njena baka I mama su bile krojačice I šile su damama iz visokih društvenih slojeva u Sydneyju. A kada je Tamara napunila 10 godina počele su joj prenositi svoje znanje I učiti je svemu što su znale.
– Od skiciranja, do krojenja, šivenja, ručnog obrađivanja. Učile su me svim tehnikama. Čak I kada sam postala starija, sve što me zanimalo bilo je crtanje haljina I moda. Kada sam savladala sve tehnike, to je bilo jedino što sam željela raditi. Došla bih kući iz škole, sjela za šivaću mašinu i samo bih šila i šila – prisjeća se Tamara.
Imala je samo 15 godina kada je dobila I prve mušterije, dame iz visokog društva, veoma moćne na poslovnoj I modnoj sidnejskog sceni. Krenula je na modni koledž, ali tek onda kada se s tim složio i njen otac koji je za kćerku imao druge želje: finansije ili bankarstvo.
– Ali, na kraju složio se s mojim izborom. Danas misli da je to najsavršenije zanimanje na svijetu – s osmijehom će Tamara.
Micahela, svoju ljubav i poslovnog partnera, upoznala je prvog dana svog odmora u Londonu 2003. godine. Zaljubili su se jedno u drugo i otpočeli vezu na daljinu. Nakon nešto duže od godinu, Micahel ju je nazvao i rekao kako joj je kupio kartu za London, ali u jednom smjeru.
– Letiš iduće sedmice, rekao mi je. Nije mi preostajalo ništa drugo nego da spakujem kofere I da krenem. Kada sam došla pitala sam ga šta ću sada raditi. Ali Michael je mislo na sve I rekao kako mi je kupio mašinu za šivanje – prisjeća se Tamara njenih londonskih početaka.
Tako je, zapravo, I krenula modna priča “Ralph&Russo”. U početni biznis jedva da su uložili 200 dolara.
– Prodali bismo jednu haljinu I onda bismo za taj novac kupili novo platno ili stol za peglanje. Nismo znali kako se trguje. Dosta smo istraživali I učili u hodu. Ja nisam došao iz industrijske porodice, nije ni Tamara. Bila je iz druge zemlje I nikoga nismo poznavali iz modnog svijeta. Čak nismo znali ni gdje da kupimo platno. Išli smo istraživati u Pariz i u Italiju, imali smo stotine sastanaka – priča Micahel.
Danas, njihovo ime znači prestiž, eleganciju, visoku modu, luksuz…
– Neko bi rekao da smo uspjeli, ali ovo je novi početak. Sada, kada imamo brand I prestiž, posao možemo proširiti na nova polja, možemo dizajnirati asesoare, “nosivu” kolekciju…To će biti naši novi ciljevi. Ali posao morate znati njegovati. Nikada nismo žurili. Važno je da ne idete prebrzo – poručuju Tamara i Michael, par koji je za manje od 10 godina stvorio modni brand visoke mode.
[nggallery id=883]