Prošle su tri godine od održavanja prvog muzičkog takmičenja “X Factor Adria”. Svjetski poznati projekt, koji je nakon Amerike i Engleske stigao i na naše prostore, ostat će upamćen po vrhunskoj produkciji, zanimljivom sastavu žirija, pobjedniku kvalitetnog glasa, ali najviše će se pamtiti po čudu od djeteta; 13-godišnjoj Ilmi Karahmet iz Kiseljaka. Tresla se scena svaki put kad bi ova djevojčica izašla na scenu i pustila svoj raskošni glas. Bila je Celine i Adele u jednom. Jedni bi plakali, drugi aplaudirali, treći bi u čudu pratili nastup.
No, Ilma na kraju nije pobijedila. Od oko 10.000 prijavljenih takmičara, ona je ušla među deset najboljih. Usuđujemo se zaključiti da je Ilma jednostavno bila premlada. Muzika i biznis imaju svoje zakonitosti. Ilma danas ima 16 godina i pohađa drugi razred Tursko-bosanskog koledža u Sarajevu.
Ne osjeća ni gorčinu niti žal. Naprotiv, smatra X Factor važnim segmentom svog muzičkog sazrijevanja. Stekla je priča nam dragocijena iskustva, s nekim takmičarima je i danas u kontaktu, a od članova žirija s vremena na vrijeme se čuje sa svojim mentrom Kikijem Lesendrićem.
Polako se budim
– Imala sam samo 13 dodina kad sam se prijavila na takmičenje. Uz pomoć roditelja, profesora Ake, i sama naravno, uvijek sam se trudila od sebe dati ono najbolje što mogu. Iskreno, ne osjećam tugu, jer od samog početka nisam išla na to da pobijedim. Sjećam se trenutka, sjedim s ocem i kažem mu: “Želim da se prijavim u show”, “Kako ćeš, moraš u školu, ja idem na posao, moramo u tom slučaju obaveze drugačije da uskladimo”, odgovorio mi je. Na kraju je bilo: “Hajde da pokušamo”.
Nisam znala ni hoću li audiciju da prođem. Međutim, prošla sam, sve je super išlo. Da nije bilo takmičenja mnogo ljudi za mene ne bi znalo. Balkan sada zna za mene. Jest da sam se sad povukla, i posvetila obrazovanju, ali polako se budim, opet radim, ne odustajem jer radim ono što volim – kaže Ilma za “Azru”.
S Ilmom smo razgovarali pred njen nastup na nedavno održanom šestom po redu vertikalnom maratonu “Avaz Tower Running”. Bila je jedan od muzičkih gostiju ovog tradicionalnog takmičenja u našoj zemlji. Otpjevala je svoju pjesmu “Sjeti se” i još jednom u živom prenosu na BHT-u publiku podsjetila zašto je ona jedan od najboljih vokala na ex-yu prostoru. Izrasla je u lijepu djevoku, vrlo vodi računa o modi. I boja kose joj je drugačija. Sada je prekrasna crnka.
– Pola godine se farbam u crno. Moji roditelji su prirodno crnokosi; i mama i otac. Ne znam od koga sam povukla da budem smeđa, htjela sam i ranije, ali sve je bilo: “Nemoj još, mlada si…”.
Ne volim se ljudima predstavljati onako kakva u suštini nisam, tako da, kad je moda u pitanju nosim samo ono u čemu se lijepo osjećam. I privatno volim da nosim casual, sportske i ponekad elegantnije kombinacije – priča Ilma i otkriva nam šta od muzike sluša za svoju dušu, te s kim bi s ovih prostora voljela snimiti duet.
– Volim jazz da slušam, pop rock isto, moja prijateljica je prava rokerka. Kad me pitate s kim bih voljela snimiti duet, onda je to Saša Kovačević. Od početka ga pratim. Dok sam mala bila uvijek sam bila zaljubljena u njega (smijeh). Na telefonu imam sve njegove pjesme. Naročito volim one starije. U posljednje vrijeme čini mi se da on pomalo ulazi i u taj folk zvuk, ali ne zamjeram mu to, razumijem da je to atrakcija danas – kaže Karahmet.
New York je grad za svakog
Osim što je talentirana za muziku i što vlada svakim njenim žanrom, Ilma je odlikašica i u školi. Putuje svijetom, govori engleski tečno, a već drugu godinu uči i turski jezik.
– Jako sam posvećena obrazovanju. Čovjek treba težiti ka tome. Vidite, muzika je ono što volim, ne mogu je nazvati hobijem pošto prelazi u neki dio posla, međutim, još sam mlada da kažem 100 posto u ovom trenutku znam šta će biti moj poziv u životu. U suštini još uvijek ne znam. Razgovaram s roditeljima o ovoj temi mnogo; da li da mi muzika bude sporedna stvar, da li da imam svoj vlastiti studio pa da proizvodim muziku i znanje prenosim na druge ljude, ili da se bavim nečim drugim? Naprimjer, možda ću se pronaći u nečemu što bolje radim, zato služi škola i obrazovanje – pojašnjava naša sagovornica.
Sa svojom školom je proputovala mnoge zemlje svijeta. Turska i Amerika je najviše oduševljavaju.
– Tursko-bosanski koledž sam upisala kao stipendista. I kada bih ponovo birala, izabrala bih ovu školu. Ovdje smo kao jedna familija i ono što me posebno veseli je praksa naših profesora da svaku osobu usmjeri ka onome što ona najviše voli i želi u životu. Budući da sam ovdje kao stipendista, putem škole sam išla na mnogobrojne festivale; u Ameriku, Belgiju, Maroko, Rumuniju, Njemačku, Tursku…Jako volim tursku kulturu, u Istanbulu se osjećam tako lijepo, ljudi su opušteni. Isto tako mi se svidio New York. Washington je lijep, međutim, miran grad, više je za starije ljude, dok je New York prava turistička atrakcija. Grad za svakoga.
Uz sve obaveze koje ima Ilma sve ove godine nije odustajala ni od Akademije Pink Panter u Sarajevu. Ovdje ide na časove gitare i ima priča nam, predivno društvo. Kući u Kiseljak odlazi jednom sedmično, a onda sve slobodno vrijeme provodi za svojim roditeljima i mlađim, devetogodišnjim bratom koji kao i ona jako voli muziku. Otkriva nam kako se u budućnosti, nakon što završi srednju školu, planira prijaviti na novo takmičenje, ovoga puta izvan granica Regiona.
– Prijavila bih se na neko takmičenje u inozemstvu. “Voice” mi je naprimjer jako zanimljiv – poručuje na kraju Ilma.
Pola godine se farbam u crno. Moji roditelji su prirodno crnokosi; i mama i otac. Ne znam od koga sam povukla da budem smeđa, htjela sam i ranije, ali sve je bilo: Nemoj još, mlada si…”.