Nakon što se vratio s turneje u Americi, gdje je proveo mjesec i po, naš popularni pjevač odlučio je svoje brojne fanove obradovati novim singlom. Pjesma naziva “Pa-pa” je, kaže Denial, bržeg ritma i prvi je uradak njegovog muzičkog studija “Denial production”.
– Veoma sam zadovoljan pjesmom. Moji saradnici i ja smo uložili mnogo truda, a na pjesmu su radili priznati autori iz Srbije: Dragan Brajović Braja i frontmen grupe “Tropico” Sale Cvetković.
Je li pjesma balada ili je bržeg ritma?
– Pjesma je ovog puta bržeg ritma, jer mojoj publici i fanovima je potrebno mrdanje. Zauvijek ću ostati vjeran svome zvuku, ali volim različite muzičke stilove, pa tako i snimam.
Prošle su četiri godine od ZMBT-a? Kako biste ih opisali i po čemu pamtite to vrijeme?
– Davno je to bilo, jer toliko toga se izdešavalo u mojoj karijeri, a još sam na početku. Vrijeme provedeno u tom showu opisao bih kao uvod u nešto veliko, a da bih to veliko ostvario, potrebno je više nego pobjeda na jednom muzičkom showu u BiH ili bilo gdje drugdje.
Koliko ste od tada sazreli kao umjetnik, koliko kao osoba?
– Kao umjetnik mnogo, jer sam početkom januara otvorio i svoj studio. Trenutno smo moj najvjerniji muzičar Edin Čehić Čeha posvećeni tome i mnogo toga smo naučili za sve ovo vrijeme, a u studiju ćemo to svoje iskustvo unovčiti. A kao osoba? Mogu samo reći na osnovu komentara prijatelja koji kažu da sam prebrzo odrastao.
Danas je teško opstati na estradi, kako Vama to polazi za rukom?
– Teško je opstati onome ko ne želi da radi i ko ne želi da ulaže u sebe. Ali, ako vjeruješ u sebe i ulažeš dovoljno, teško ćeš pasti u zaborav.
A koliko Vi ulažete u sebe, u svoju muziku?
– Mnogo, kako materijalno, tako i psihički. Muzika je kreativan posao i psihički se mnogo trošiš. Potrebno je mnogo ideja, a to je ono što je danas najviše na cijeni. Moram reći da je ovo veoma skup sport.
Družite li se s istim ljudima s kojima ste se družili dok niste postali popularni?
– Zašto ne bih? Rekao bih da su se više moji prijatelji promijenili otkad sam ja postao javna ličnost, nego ja.
Ko Vam je s estrade najbolji prijatelj?
– Izdvojio bih Alena Ademovića, koji je kazao da mu najviše prija moje društvo. Mi se zaista družimo kada je on u Sarajevu, a i kada sam ja u Beogradu. Tokom naše zajedničke turneje u Švedskoj, bio mu je rođendan. Nismo imali vremena da izađemo iz hotela i nisam znao šta da mu poklonim. Onda sam mu na kartonu koji se stavlja vrata kada ne želite da vas iko ometa, napisao rođendanske želje. Kasnije mi je rekao da i dan-danas čuva taj poklon, jer nikada ne bi očekivao takvo nešto. To je dokaz da nije potreban novac da budete prijatelj s nekim.
Kome u životu možete reći baš sve tajne?
– Nikome.
Kada ste posljednji put plakali i zašto?
– Često zaplačem zbog nepravde koja se nanosi ovome svijetu, ljudima, nepravde koju nanose bogati koji kupuju naše živote. Zadnji put sam plakao kada sam saznao da će beba moga prijatelja cijeli život imati problem s kožom zbog jedne vakcine koju je morala dobiti. Okrutan svijet.
Najdragocjeniji životni savjet?
– Dobro se dobrim vraća.
Kad se umorite od svega, u čemu pronalazite svoj mir?
– Duboko u sebi, pomoću gitare i lijepe pjesme.