Evo, sad smo u prilici da ovaj razgovor i photo session radimo u mojoj bašti u kojoj sam provela djetinjstvo. Ovo je kuća od moje rahmetli nane i neka moja oaza koja me veže za sve. Volim Visoko, koje ima posebnu energiju i mnogo volim ljude iz ovog grada. I namjerno sam vas dovela ovdje da budem svoja na svom, u mojoj bašti gdje sam odrastala i kupala se, padala s raznih voćki i krala hortenzije nani koje je uzgajala godinama – kaže za naš magazin poznata tv voditeljica, sretna što, poput nje, ljetne dane u porodičnoj kući u Visokom i velikoj bašti vole provoditi i njeni nasljednici, 12-godišnji Andrej i devetogodišnja Tara
Foto: Vanja Lisac
Lijepa urednica i voditeljica emisije “S Tanjom na ti”, koju svake sedmice gledamo na televiziji PINK BH, s posebnim emocijama raduje se svakom ljetu. Najveći dio vremena provodi u porodičnoj kući u Visokom, gdje je raširenih ruku i s velikim osmijehom na licu, uz domaći sok od višnje i lubenicu, dočekala i ekipu našeg magazina. Kako kaže, to je njena mala oaza i treba joj tek nešto duže od 20 minuta da bi iz Sarajeva stigla u malo zeleno carstvo, gdje najbolje nadoknadi izgubljenu energiju i eliminira nakupljeni stres.
Tu najveći dio ljeta provedu i njena mama i djeca. Dvanaestogodišnji Andrej i devetogodišnja Tara. U prostranoj bašti je i bazen, najveća Andrejeva i Tarina radost. No, posebnu čar daju joj hortenzije, koje je još prije 50 godina u Visoko iz Sarajeva donijela Tanjina nana. Svaki dio bašte priča svoju priču, a Tanju za ovaj grad vežu najljepša sjećanja iz djetinjstva. Sretna je što i njena djeca imaju priliku da baš ovdje stvaraju svoje prve uspomene.
Ljetni godišnji odmor još nije iskoristila. U augustu je čeka pauza od snimanja, a potom slijede pripreme za petu sezonu emisije “S Tanjom na ti”.
Kako ljudi regiraju na emisiju nakon njene četiri sezone? Čini se da je postala prepoznatljiv brand u Regionu?
– Najviše me čini sretnom što sam kroz svoju emisiju uspjela pokrenuti neki novi trend, a to je da se otvorenije priča o muško-ženskim odnosima. Treba razbijati tabue i govoriti o temama koje su bile pokrivene velom tajne. Ljudi uglavnom reagiraju pozitivno na moju emisiju. Ima i negativnih komentara i primam ih normalno. Svaki komentar je dobrodošao. Zamjeraju mi, naprimjer, što non-stop prekidam goste i što više pričam nego moji gosti…(smijeh). Pa se, eto, potrudim da u narednoj emisiji manje govorim. Ali, ko god je u ovom poslu, zna kako je teško sa sagovorincima koji ne znaju baš da se izraze onako kako bi trebalo, pa ti moraš doprinijeti tome.
Koliko u svom poslu morate biti psiholog?
– Pa, mislim da jesam psiholog. Svi mi kažu kako krećem s nekim laganim temama, a na kraju izvučem sve što sam htjela od gosta, pa kažu i ono što prvobitno nisu namjeravali. Većina ih kaže ono što nije željela, iako, moram priznati, da sam u posljednjoj sezoni bila prilično blaga, jer sam ja to tako htjela. Pripremam promjene za petu sezonu, gdje jedan dio u emisiji uopće neće biti lagan. Bit će oštriji, ali o tom potom. Uglavnom iz ljudi izvučem ono što želim i dobijem odgovor koji želim. Kao voditelj radim na tom principu da od gostiju tražim da govore o onome što bih ja kao gledatelj voljela čuti i vidjeti.
Kakva ljeta volite?
– Volim seoska ljeta. Evo, sad smo u prilici da ovaj razgovor i photo session radimo u mojoj bašti u kojoj sam provela djetinjstvo. Ovo je kuća od moje rahmetli nane i neka moja oaza koja me veže za sve. Ja volim Visoko, koje ima posebnu energiju i mnogo volim ljude iz ovog grada. I namjerno sam vas dovela ovdje da budem svoja na svom, u mojoj bašti, gdje sam odrastala i kupala se, padala s raznih voćki i krala hortenzije nani koje je uzgajala godinama.
Baš nedavno sam saznala da su ove hortenzije stare skoro sto godina, jer su prije 50 godina donesene u Visoko, i to s Vratnika. A prije toga su 50 godina postojale na Vratniku. Tako da su ovo sarajevske hortenzije, koje su donesene u Visoko. Kao što je, između ostalog, došla moja nana kada se udala za dedu Visočanina. Uglavnom, volim ruralna ljeta, kada u neposrednoj blizini imam travu, vodu, rijeku, neki rafting i kada takvo okruženje mogu pružiti svojoj djeci, da sve bude što prirodnije. Svi mi volimo uplatiti novac u neki all inclusive hotel, gdje ne moraš misliti o tome šta će dijete tog dana jesti, ali lijepo je kada djeca, ovako bosa, protrčkaraju travom i da, na kraju, uopće znaju šta je trava. Volim djecu odgajati onako kako sam i sama rasla.
Koliko ste sretni što Andrej i Tara odrastaju baš onako kako ste Vi odrastali? Koliko tokom godine oni ovdje provedu vremena?
– Trudim se da što više vremena provedu ovdje, koliko god mogu. U Visokom postoje fantastični teniski tereni, gdje trenira i naš najbolji teniser Damir Džumhur. Uključimo sportove, igramo tenis, vozimo bicikl, šetamo mnogo, penjemo se na piramidu, vidimo domaće životinje, jer djeca danas, nažalost, ne znaju šta su domaće životinje. A u blizini su fantastični plastenici, gdje idemo brati ekološki uzgojen paradajz. Mnogo sam sretna zbog toga. U Sarajevu živimo na nekoj granici između Gorice i Koševskog Brda i mnogo sam sretna kada čujem jeku djece koja se igraju na ulici. I ja želim da se moje dijete igra lopte, trči po mahali, kao što sam i ja činila kada sam bila mala. A ne da budu poput vojnika, zatvorenih u igraonici ili školi.
Andrej će uskoro proslaviti 12. rođendan i tako zakoračiti u tinejdžersku fazu. Koliko ste spremni za njegov pubertet?
– Upravo danas je izjavio kako je opet raskinuo s nekom curom, šta god značile te veze. Kaže da je patio 15 minuta, a onda je otišao kupiti kifle i sve je prošlo…(smijeh). Faza koja je interesantna. Ja sam u to vrijeme odrastanja imala sestru, oko mene su bile žene i više sam bila u nekoj vrsti matrijarhata. Ne znam kako dječaci reaguju u pubertetu i teško mi je zbog toga. Ali nekako se borimo, bude svađa, odbijanja zadataka, lupanja vratima, zabranim mu nešto, on mi kaže da me ne voli, pa mi sutra kaže da me voli najviše na svijetu i svaki dan učimo nešto novo.
Je li lakše s Tarom?
– Zasad jeste, ali šta će biti kad ona uđe u pubertet, ne znam. Zasad je dobra, ima devet godina i vladamo još jedna s drugom. Volimo da se mazimo, a ona još želi da bude moja beba. Ja pokušavam da je odviknem od toga, da treba da bude mala dama, da skupi noge kada sjedne, a ne da joj je sve svejedno. Drugačija je od Andreja. On je opet, ne mogu reći cyber dečko, ali neko ko se novoj tehnologiji posvećuje na poseban način, nimalo površno. Već onako dubiozno ulazi u sve. Šta god ga interesuje, on to dobro prouči i izanalizira. Drago mi je što živi u vremenu kada ima pokretnu biblioteku u rukama. Engleski govori fantastično. A Tara je prirodnjak, voli da grli drveće, voli životinje, ona tepa bubamarama, kupi energiju od cvijeća, tako da su njih dvoje odlična kombinacija.
Vaša porodica zapravo je najbolji primjer jedne moderne porodice, gdje odlično funkcionirate svi zajedno s obzirom na to da Tara i Andrej imaju različite očeve… Zar takvo nešto može da postoji na Balkanu?
– Tu svaka strana treba uložiti nekog napora. Da li sam ja uložila neki napor, da li su njihovi očevi meni prešutjeli nešto u nekom periodu…? Mislim da ima svega pomalo. Trudimo se da naša djeca, i u momentu kad imamo nekih nesuglasica, to ne osjete. Život je jedan, želim da to moja djeca znaju i da žive sa svoja oba oca u ljubavi. Zasad to uspijevamo partnerski sve iznijeti.
Oni koji Vas poznaju hvale Vas kao dobru mamu. Ali baviti se aktivno novinarstvom znači stalno putovati, biti na terenu, navečer kasno ići na evente… Koliko se to kosi s majčinstvom?
– To sam sve uspjela zahvaljujući svojoj mami i sestri. Obje su novinarke i to je jedna dobitna kombinacija. Moja mama je penzionisani novinar nekadašnjih “Večernjih novina” i savršeno razumije moj posao i poziv. Nikad mi nije rekla: “A, gdje ćeš sad?”. Čak i kad ja ne bih mogla negdje otići, govorila bi mi da se bavim javnim poslom i da se moram pojaviti na tom nekom događaju, htjela ja to ili ne. Tu je i moja sestra i oduvijek smo čuvale leđa jedna drugoj.
Ne damo da dlaka fali s glave nijednoj. I kad je najgore i najteže, stanemo jedna uz drugu i stoički sve izdržimo. Tarin tata često uskače da čuva oboje djece. Zatim je tu moja Milica, kćerka moje sestre i moje prvo nerođeno dijete. Očistila je prvu godinu u junskom roku i tetka je najviše ponosna na nju. Ona bi uvijek bila tu kada nam je trebao babysitter i dolazila bi bez pogovora i bez riječi da čuva Andreja i Taru. Njih troje žive u relaciji kao da su brat i sestre. Oni nisu rođaci, nego brat i sestre. Međusobno se podržavamo i uvijek čuvamo jedni drugima leđa.