Milan Đurić je ponovo na terenu. Nova sezona u dresu italijanskog kluba “Cesena” za njega je počela ove sedmice. No, utisci s vjenčanja s Biancom, koje je upriličeno 3. jula u prekrasnoj vili nadomak Pesara, još su svježi. Podijelio ih je s nama
Za Milana Đurića, fudbalera italijanske „Cesene”, ova godina je počela šampionski. Prvo se prometnuo u pravu zvijezdu naše fudbalske reprezentacije, kada je u finalu Kirin kupa dao dva gola u utakmici koju je Bosna igrala protiv Japana i pobijedila, a potom je ozakonio i svoju desetogodišnju vezu s Italijankom Biancom, s kojom ima trogodišnju kćerku Alice.
Fotografije vjenčanja, koje je upriličeno 3. jula ove godine u Italiji, Milan je ustupio našem magazinu.
Bosansko kolo
– Svadbi je prisustvovalo približno 200 zvanica. Iz Bosne je došla sva moja familija, s mamine i očeve strane, babe, dede, bilo ih je 25. U Bosni sam iznajmio jedan autobus da ih doveze do Italije, a ovdje ih je čekao hotel, koji sam zakupio za njih kako bi se lijepo smjestili. Bake i dede su zaplakali na ovaj dan, od sreće. Njima je ovo bio važan trenutak, i toliko su bili sretni što su bili tu uz nas. I mene su obradovali jako. Bilo je malo nervoze, razmišljao sam dokle su, kad će stići, a kad sam ih vidio i kad sam ušao u crkvu, sav pritisak je nestao – priča za „Azru” Milan.
Svadba je organizirana u prekrasnoj vili nadomak Pesara, ali prije građanskog vjenčanja upriličeno je crkveno vjenčanje.
– Supruga je bila prelijepa tog dana, i njena vjenčanica je bila prelijepa također. Ne znam ko je dizajner koji je kreirao vjenčanicu, ona to zna (smijeh). Ja sam bio u Dolce & Gabbana odijelu, koje sam kupio u jednom storeu, ovdje u Pesaru – priča veselo naš reprezentativac.
Samom organizacijom vjenčanja zbog svojih brojnih obaveza mladenci se nisu bavili, već su angažirali planerku vjenčanja. Za muziku je bio zadužen DJ Luka. Da dobro radi posao s muzikom, Milan se uvjerio ranije na svadbi svog prijatelja, koji je, također, angažirao Luku.
– Moja mama mu je dala spisak nekoliko naših pjesama, a budući da je na svadbi bilo i njihovo društvo iz Hrvatske, Bosne, Srbije, koje radi ovdje, u jednom momentu se i kolo igralo – kaže kroz smijeh Milan.
Vjenčanje je počelo oko pola pet poslijepodne, da bi se slavlje završilo u četiri sata ujutro. Starinskih, tradicionalnih običaja se nisu držali. Bianca nije prva stala Milanu na nogu, što je neizostavni ritual svih balkanskih svadbi. Mladenci su svoj prvi ples otplesali uz pjesmu iz filma „Notting Hill”.
– Prije četiri, pet godina smo bili u Londonu, i kad god smo imali slobodne vikende išli smo u London, sviđa nam se taj grad i tu nam je uvijek lijepo. Ušli smo u jedan kafić i čuli pjesmu iz ovog filma, od tada je ona ostala naša pjesma i uvijek kad na televiziji gledamo film, čujemo je i podsjetimo se na to vrijeme kad smo je prvi put čuli – kaže Đurić.
Osim što su u Londonu pronašli svoju ljubavnu pjesmu, Milan i 27-godišnja Bianca, koja je nedavno završila Pravni fakultet, pretprošlog Božića su se i vjerili i odlučili svoju dugogodišnju ljubav krunisati brakom.
Medeni mjesec
– Posljednjeg dana našeg boravka smo otišli u restoran i tako, pitao sam je hoće li biti moja žena, da li želi da se vjenča sa mnom, odgovorila je „da”, i nakon godinu i po smo se vjenčali – kaže Milan i odgovara da nije postojao neki poseban razlog zbog kojeg su toliko dugo čekali s vjenčanjem.
– Iskreno, ne znam, bili smo mladi, nismo imali vremena ni da sve organizujemo. Mislim da sada imamo dovoljno godina da na ovaj način zaokružimo našu priču. Htjeli smo da ovo završimo i da sve bude ok i kako treba. Nas troje živimo u Italiji u Pesaru, već smo živjeli zajedno, imamo stan i ostali smo tu i nakon vjenčanja. Sada za nas počinje novi život, malo je drugačije, u braku smo, kako da vam kažem, kod nas je od početka bilo sve kako treba.
Dobili smo kćerkicu, sve je funkcioniralo dobro, samo je vjenčanje falilo, ali sada je sve na svom mjestu, sada smo sretni i zadovoljni – govori Milan i otkriva da na medeni mjesec neće odmah ići, budući da su njemu ove sedmice počele pripreme s „Cesenom”, a kad budu išli, najvjerovatnije će, otkriva nam, biti neko mjesto u Polineziji.