Dragana Džajić: Volim kao dijete – jako i stidljivo

406

Mediji u Srbiji prozvali su je „lijepa Džajina kći“. O njoj je pisano i kad za to nije bilo povoda. Svaka njena nova fotografija na društvenim mrežama izaziva veliku pažnju javnosti. Dragana Džajić odlučila se povući iz medijskog svijeta u kojem je bila od tinejdžerskih dana i posvetiti se obrazovanju i ozbiljnim poslovnim poduhvatima. Kćerka Dragana Džajića, proslavljene fudbalske legende, za naš magazin otkriva kakav život vodi u Monacu, šta se dešava s njenom manekenskom karijerom i kako je bilo odrastati u slavnoj porodici

Vrlo mlada naučila je da mora prihvatiti teret slave prezimena koje nosi. Dragana je svjesno i sigurno koračala modnim pistama i suočavala se sa salvom komentara javnosti. Priznaje kako nije uvijek bilo lako, ali da je s vremenom naučila ne pridavati značaj nebitnim stvarima. U želji da svoj život obogati nekim drugim vrijednostima Dragana je odlučila preseliti se u Monaco, gdje je završila master studije u oblasti hotelijerstva, a potom se zaposlila u kompaniji Zepter International.

Šta je bio ključni razlog za napuštanje Srbije i koliko dugo ste već u Monacu?

-Prije četiri godine sam odlučila nastaviti raditi na sebi i usavršavati se u Monacu, jer je tamo Fakultet za luksuzni menadžment u hotelijerstvu jedan od najboljih u Evropi. Inače, osim francuskog, koji mi je kao maternji jezik, odlično govorim engleski i španski, a počela sam polako učiti i italijanski. Smatram da svako ko ima mogućnosti otići na usavršavanje to treba i uraditi. Upoznala sam druge kulture, mnogo pozitivnih ljudi, ali i veoma vrijedne osobe od kojih sam imala mnogo toga naučiti.

Oni skloni predrasudama, obično djevojkama iz svijeta modelinga, osporavaju obrazovanje i inteligenciju. Koliko Vam je školovanje pomoglo kad je riječ o samopouzdanju?

-Obrazovanje je možda najbitnija stvar koju čovjek sebi može pružiti danas. Iskreno, nikad nisam imala manjak samopouzdanja. Obrazovanje je sasvim sigurno doprinijelo da se uvijek osjećam sigurno s kim god da komuniciram, jer su moji roditelji mnogo uložili u to. Veoma sam im zahvalna, jer sam danas svjesna koliko su bili u pravu kada su pričali o školovanju. Meni i mojoj sestri željeli su najbolje.

Trenutno ste zaposleni u mega kompaniji Zepter International. Kako je došlo do saradnje i koja su Vaša poslovna zaduženja?

-Nakon završetka Master studija u Monacu studenti su u obavezi da imaju šestomjesečnu praksu. Otišla sam do kompanije Zepter sa svojim CV­em i ubrzo su mi potvrdili staž. Oduvijek sam poštovala kompaniju Zepter, a još sam je više zavoljela kada sam se upoznala s načinom rada i samom organizacijom kompanije koja je savršena. Mnogo je zaposlenih i svi su kao jedno, s velikom željom da firma napreduje. Radim u marketingu kompanije, kao i u prodajnom sektoru, gdje se trudimo da predstavimo i prodamo Zepter proizvode koji su visokog kvaliteta.

Od koga najviše učite o poslu i šta nam možete reći o kompaniji za koju radite?

-Zepter International je multi brend, multinacionalna kompanija koja proizvodi, prodaje i distribuira ekskluzivne, visokokvalitetne proizvode. Kompanija Zepter je prisutna na pet kontinenata, u više od 60 zemalja svijeta. Sama informacija da je u proteklih 25 godina više od 80.000 000 ljudi kupilo i bilo zadovoljno proizvodima je fascinirajuća. Moja mentorica, Lepa Radunović, mnogo mi je pomogla i zauvijek ću joj biti zahvalna. Moram napomenuti da su moji nadređeni, gospodin i gospođa Zepter divni ljudi i mnogo puta su mi izašli u susret.

Koliko je teško jednoj mladoj ženi o kojoj se, nažalost, obično prvo sudi na osnovu fizičkog izgleda, izboriti se za ozbiljno mjesto u poslovnom svijetu?

-Teško je samo ukoliko želite sarađivati s osobama koje sude na osnovu fizičkog izgleda. Sreća pa nikad nisam imala želju da imam bilo kakvu komunikaciju s takvom vrstom ljudi, već samo s uspješnim i zadovoljnim ljudima koji u meni vide mladu djevojku predanu svom poslu. Zvuči grubo, ali je tako. Nikada nisam dozvoljavala da na mene utječu ljudi koji su nezadovoljni sobom ili koji nisu dorasli. Smatram da vas takve osobe mogu samo sputavati.

Plašite li se poslovnih izazova ili hrabro koračate u bussines svijetu sa željom za napredovanje?

-Naravno da strah postoji, pogotovo što sam osoba koja teško prihvata poraze, a oni su sastavni dio ne posla već i života. Otac me učio da strahu ne treba pridavati značaj. Treba ga s vremenom prevazilaziti. Obazrivi uvijek moramo biti, ali ne i plašljivi.

Kako izgleda Vaša poslovna svakodnevica, a kako vrijeme nakon posla? Imate li hobije i na koji način se najbolje opuštate?

-Ujutru sam od devet sati već na poslu. Kancelarija je blizu mog stana tako da na posao odlazim pješke. Moja mentorka me svaki dan uči novim stvarima i pomaže mi da savladam sve što mi je potrebno kako bih uspješno obavila zadatke. Nakon obaveza, oko 17 sati, vraćam se kući i pravim sebi večeru. Potom se čujem s roditeljima, a onda, ili izađem prošetati ili odem na trening. Dan mi je ispunjen i ponekad mi treba odmor, ali zasad mi je lijepo ovako. Volim muziku i često pustim radio u stanu pa tek onda završavam obaveze koje imam. Išla sam na balet i u muzičku školu. Sviram klavir tako da je muzika jedna od mojih prvih ljubavi.

Osim uspješno završenog obrazovanja i poslovnih postignuća, imate vremena i za Vašu prvu ljubav – modu.

-Volim modu! Fotografisanje je nešto što me ispunjava. Ne bojim se ni kamera ni reflektora. Kao mala sam se takmičila u baletu. Glumila sam i u predstavama kako bih razbila strah od scene. Trenutno radim na jednom projektu koji je u vezi s modom, ali sam na početku pa ne bih pričala o tome dok ne vidim može li se realizovati kako sam zamislila.

Šta Vam je najljepše u Monacu?

-Monaco je jedno predivno, sunčano mjesto. Ono što najviše volim jeste što je jako čisto i mirno. Nikad nisam čula da ljudi nervozno sviraju na semaforu. Svi su srdačni i druželjubivi, ali ne gube granicu i znaju šta treba da pitaju a šta ne. Imaju svoj život i bave se njime. S modnog aspekta i žene i muškarci su odjeveni bez greške. Imaju mnogo stila.

Poznate svakodnevno srećem jer su oni ovdje redovni gosti ili stanovnici. Potpuno spontano možete sresti Leonarda DiCapria, Cristiana Ronalda, Karla Lagerfelda, Kim Kardashian, Madonnu… Tome se ovdje ne pridaje neka posebna pažnja, a i ti ljudi se ponašaju normalno i obično.

Nedostaje li Vam porodica i koliko često se viđate s njima? Kako najradije provodite trenutke kada ste skupa?

-Jako mi nedostaje porodica. Svaki dan se čujemo putem Skypea. Nažalost, ne dolazim često u Srbiju pa se trudim svakodnevno biti s njima u kontaktu. U posljednje vrijeme me češće posjećuju pa me to mnogo raduje. Od svoje starije sestre često tražim savjete.

Kako ste odgajani? Pod strogim ili popustljivim roditeljskim pravilima?

-Imala sam lijepo i ispunjeno djetinjstvo. Kao mala sam imala puno obaveza ali i mnogo prijatelja s kojima sam obožavala da se igram. Moji roditelji nisu bili strogi, jer nisu imali razloga. Sestra i ja smo bile poslušna djeca.

Često znate spomenuti da Vam je očeva slava u nekim situacijama više odmogla nego pomogla… Šta je najvrednije što ste naučili od oca?

-Mediji su mnogo puta pogrešno prenosili moje izjave. Uvijek sam govorila kako je djeci poznatih roditelja teže, jer su stalno pod lupom javnosti i čini mi se kao da njima greške nisu dozvoljene. Mediji vole preuveličavati kada je riječ o nama. Uvijek su prsti upereni u nas, a postoji mnogo druge djece čiji roditelji nisu javne ličnosti, a rade mnogo lošije stvari. Ljudi su skloni predrasudama, tako da imate osjećaj da se stalno trebate dodatno dokazivati. To jako opterećuje.

Rado ističete da ste još dijete u duši. Gdje to dijete najviše dolazi do izražaja? U kakvim životnim situacijama?

-Jesam, ja sam jedno veliko dijete. To mi se obilo o glavu mnogo puta jer sam se često lomila zbog mnogih stvari. Neodlučna sam često i to nije dobro. A i volim kao dijete. Volim jako i stidljivo.