Sve više ljudi u svijetu živi u statusu samaca, ne zato što moraju, samci su jer to žele. U Kini cvjeta kultura samaca, od minijaturnih stanova do automobila s jednim, jedinim sjedištem. Svijet “single ljudi” polako upoznaje i turistička struka. Putovati sam na odmor više nije tabu, ali ima svoje izazove i nešto veću cijenu.
Prije 25 godina smijali smo se urnebesnim avanturama Mr. Beana, jednog od kultnih TV likova, koji su obilježili jednu eru. Istovremeno i simpatičan i iritantan, Mr. Bean, kojeg je fenomenalno igrao Rowan Atkinson, putovao je sam na odmor, u svom Miniju i sam se izležavao na plaži. Oni koji bolje analiziraju lik Mr. Beana, shvatit će da je Atkinsonov lik, zapravo, autističan čovjek, neko ko rijetko ima društvo i uglavnom sve životne dobre i loše trenutke dijeli sam sa sobom, uključujući i odmor. Sasvim dovoljan recept za kombinaciju podsmijeha, stigmatizacije i okoline koja se snebiva. Na odmor se ne ide sam, nepisano je društveno pravilo našeg doba. Mr. Bean ide sam na odmor, a vi ste Mr. Bean.
Vrijeme u kojem živimo slomilo je mnoge tabue iz bliske i ne tako bliske prošlosti, od istospolnih brakova, društvene dekriminalizacije lakih droga, kohabitacijskih “brak prije braka” partnerstava još u ranoj tinejdžerskoj dobi, abortusa i činjenice da stariji ne mora biti nužno i pametniji… Ipak, solo putovanja su jedan od posljednjih “tabua” našeg doba, doba koje je prihvatilo mnogo toga što je ranije bilo nezamislivo, no još nije prihvatilo da se putuje sam. Zbog čega je uvriježeno mišljenje da se na odmor mora obavezno ići u paru i odakle dolazi to pravilo, nije poznato. Ljudi ne putuju dugo, turizam je mlada industrija, “stara” tek nešto više od stoljeća, kod nas tek nekoliko decenija. Vrijeme u kojem živimo glorificira pojedinca i snažan individualizam kao društveno prihvatljivi obrazac postojanja, no na pojedinca koji želi putovati sam još gleda s podozrenjem.
– Putujmo zajedno će vam pomoću da pronađete društvo za domaća i inozemna putovanja… Potražite i pronađite ljude da biste putovali zajedno… Putovanje u društvu je mnogo zabavnije nego putovanje samca – poručuju s turističkog portala TripTogether, odnosno “Putujemo zajedno.”
Slično kao što u doba nijemog filma niko nije primjećivao da nema zvuka u kino-sali, kao što u doba crno-bijelih televizora nikome nije nedostajala boja, tako sve donedavno niko nije primjećivao da se isključivo putuje u grupi. Vjerovatno niko o tome nije ni razmišljao.
Solo je skuplje
Tako sve do godine 2016., godine za koju vjerujemo da je svijet već otišao naprijed i da smo stare tabue već ostavili u mračnom podrumu, te slobodno ulazite u najbližu turističku agenciju uvjereni da ništa čudno i nenormalno ne radite. Ljudi žive, rade i voze sami? I putuju sami, zar ne? Ne baš.
– Zovem jednu agenciju uz koju stoji opis „turistička agencija za mlade”, rekoh: hajde, ja sam kao u toj kategoriji, i sigurno imaju varijante aranžmana za nas solo ljude željne avanture i druženja na ljetovanju, valjda nije samo za studentske čopore koje samo interesuje da popiju što više jeftinih koktela iz činija sa 150 slamčica. Pitam gospođu koliko će da me košta to što bih sama platila sobu za dvoje i prijevoz, očekujući neku sitnu doplatu, neki procent, nešto, kad me ona obraduje da se „aranžman za dvije osobe” plaća u fulu. «Ali imate dodatni komoditet, imate cijelu dvokrevetnu sobu za sebe i plus imate dodatno sjedište”, objašnjava mi zaposlena u agenciji – bilo je ne baš ugodno iskustvo blogerice popularnog portala Vice.com.
Dakle, solo putovanje je možda uzbudljivo, neobično i zabavno, ali je skuplje i do često dvostruko, u najboljem slučaju skuplje je za gotovo 70 posto. Solo putnik tako je često prisiljen plaćati dvije avionske karte, dvije večere u hotelu i drugi krevet koji ne koristi. Solo putnici su često na putovanjima kao što su ona na kruzerima označeni posebno, recimo narukvicama koja jasno označavaju vaš status «drugačijih». Solo putnici tako bivaju na neki način obilježeni.
– Postoji nekoliko načina da izađete na kraj s takozvanim «solo-dodatkom». Možete ga izbjeći s tour-operatorima koji vam pronalaze cimere… Pronalazeći vam cimere, oni maksimiziraju vlastiti profit iz svake sobe i čuvaju vas «solo – dodatka». Poenta je u tome da ćete sobu morati dijeliti s neznancem. Ako ste zabrinuti, kontaktirajte svoju turističku agenciju i raspitajte se o procedurama za biranje cimera. Neki spoje ljude slučajnim izborom, dok drugi čine napor da spoje ljude koji imaju nešto zajedničko – savjetuje stranica Independenttraveler.com.
Dakle, za turističku branšu, agencije, hotele i cijeli taj lanac, solo putnik, onaj koji sam putuje u avionu, sam spava u jednokrevetnoj sobi i sam večera, kao da ne postoji. Ako već postoji, oni nije poželjan kao takav.
Solo je opasnije
Zanimljiva i popularna mjesta ne vole samo radoznalci i turisti željni uspomena. Vole ih i opasni tipovi, psihopate, seksualni prijestupnici i teroristi. Posljednjih godina teroristi ciljano biraju mjesta gdje se kreće mnogo turista, kao što su šetališta, poznati spomenici, željeznički kolodvori, hoteli. London, Madrid, Pariz, Istanbul, Mumbai, Sharm el Sheikh, posljednjih su desetak godina meta podmuklih napada. Napadi ne biraju žrtve, no ako do napada dođe, u posebnoj su nevolji strani turisti, posebno oni koji putuju samostalno. Daleko od svog doma, u zemlji čiji jezik jedva govorite, u gradu u kojem nikoga ne poznajete, još ako izgubite dokumente i novac, može biti velika nevolja.
Solo tursiti su laka meta razne prevare, od taksista do džeparoša, ali i za brojne sumnjive tipove i instant-prijatelje koji se usput upoznaju. Solo turistima nikada ne treba manjkati opreza, najvažnija je komunikacija s porodicom kod kuće. Ni to često nije garancija da će se sve dobro završiti. Posljednjeg dana 2005. godine, dok je telefonom majci čestitala Novu godinu na popularnoj tajlandskoj plaži, ubijena je Katherine Horto, 21-godišnja britanska backpakerica. Ubili su je i silovali mornari s obližnjeg broda. Tajland je omiljeno odredište za solo turiste, ali i veoma opasna destinacija, gdje su usamljeni turisti često laka meta.
Solo je zabavnije
Putovati sam i može biti opasno, neizvjesno i skupo, ali i inspirativno, zabavno i jednostavno drugačije. Solo putnik je mnogo pokretniji i «brži» od putnika koji putuje u društvu ili s porodicom. Kao solo putnik slušate smo svoje srce. Ako vam se ide u planine, idete u planine, ako vam se ide na sjever ili na zapad, idete tamo. Ako vam se ne ide nigdje i želite ostati u hotelu, koji vam se neobično svidio, onda to i uradite. Iskustva koja na forumima dijele solo putnici su pozitivna.
– Ja uvijek putujem sama, jer nikad ne mogu pronaći ljude kojima odgovara vrijeme, mjesto, novac i bla bla bla. Alternativa je ili ostati kući i žaliti se ili putovati sam. Ja sam odlučila vidjeti i upoznati svijet i baš me briga jesam li sama ili ne. Proputovala sam cijelu Evropu i sada planiram Novi Zeland. Život je samo jedan i treba iskoristiti vrijeme koje ti je dato i ne dopustiti da ti drugi definiraju kako, kada i gdje ćeš.
– Ja sam putovala solo godinu po Latinskoj Americi: najbolja godina mog života. Možeš upoznati toliko više ljudi nego kada putuješ s nekim, a upoznaš i sebe samu. Apsolutno preporučujem.
Ako je vjerovati onome što na forumima i svojom blogovima pišu svjetski solo putnici, ljudi se s ovih putovanja vraćaju mentalno snažniji, prisebniji, nadahnutiji, bogatiji za brojna životna iskustava, ali i za srodnu dušu. Mnogi na solo putovanja u daleki svijet odlaze da bi upoznali ljubav i mnogi je isto tako pronalaze, obično među pripadnicima iste “vrste” avanturista i solo putnika, koji se međusobno lako pronađu i zbliže. Solo putovanja potpuno su nov, još neistražen fenomen našeg doba, svijet koji tek treba da otkrijemo