Zahvaljujući Zinaidi, koja je u Njemačku otišla uoči rata, te tamo ostala živjeti i raditi, mnogi naši sugrađani tamo su pronašli posao i sebi osigurali budućnost. Njen posao danas jeste regrutiranje radne snage iz BiH (medicinski radnici i njega), a na godišnjem nivou uspije osigurati do 70 radnih mjesta. Ovo je njena priča
Foto: Admir Kuburović Tesla
Uz ime rođene Bišćanke Zinaide Kadić mogu stajati različite funkcije poput posrednice pri zapošljavanju ili ovlaštenog saradnika za integraciju medicinskog osoblja iz BiH u Njemačkoj. No, važnija od same funkcije jeste činjenica da je Zinaida tokom posljednjih šest-sedam godina u Njemačkoj zaposlila blizu 600 naših sugrađana u sektoru medicinske njege. Bila je prva osoba koja je uspjela završiti radne dozvole Bosancima i Hercegovcima u Njemačkoj još u vrijeme kada nismo imali potpisan međunarodni sporazum s tom zemljom.
Proučavanje zakona
Ona sama svoju priču u Njemačkoj počinje 1992. godine, kada je došla na odmor. Nažalost, u Hrvatskoj je već buktao rat, a kako se Bihać nalazio na graničnom području, Zinaida se nije mogla vratiti kući. S dva kofera u ruci i diplomom srednje hemijsko-tehničke škole krenula je od vrata do vrata, tražeći posao i uporedo učeći jezik.
– Moj prvi posao bio je u jednom staračkom domu u blizini Münchena, zatim sam prešla na jednu kliniku, upoznala budućeg supruga, udala se i postala mama. Ali, znala sam da mogu više, pa sam upisala Ekonomski fakultet. Po završetku sam odmah dobila posao u firmi gdje sam već radila kao medicinska sestra da radim kao marketing manager. Ta kompanija je, zapravo, držala staračke domove i hotele. Devet narednih godina provela sam radeći kao marketing manager, i to mi je bila najbolja škola menadžerstva – prisjeća se Zinaida, otkrivajući da je potom prešla raditi u Bremen za kliniku “AHA”, koja će potom otvoriti kompaniju “Convivo” (kompanija staračkih domova).
– Jedne prilike sjedila sam s vlasnikom kompanije i žalio mi se kako nigdje ne može da nađe kvalitetnu radnu snagu za njegu staraca. Davao je mnogo novca za oglase u novinama, ali uzalud. Rekla sam mu da ono što njemu treba ima u Bosni, ali da je problem te ljude dovesti u Njemačku, jer tada između Njemačke i BiH nije bio potpisan sporazum o uvozu radne snage. Nije odustajao i dao mi odriješene ruke, a ja sam počela proučavati njemačke zakone. Ne znam koliko dugo je to trajalo, ali nisam odustajala. Kod mene odustajanja nema. Pručavala sam zakone i po sporazumima koje je u to vrijeme BiH imala s Njemačkom, djelovalo je kao nemoguća misija.
A onda je, čitajući, naišla na Zakon u vezi s trećim zemljama, u koje se i mi ubrajamo. U Zakonu je stajalo da, ako poslodavac u Njemačkoj ne može pronaći radnu snagu u svojoj zemlji, niti u zemljama EU, onda je može potražiti u trećim zemljama. To je bilo to.
– Otišli smo do senatora grada i sve mu priložili, te tražili odobrenje da dovedemo radnike iz trećih zemalja. Sve sam mu prezentirala i objasnila da u BiH živi mnogo ljudi, koji nama trebaju i koji već imaju nostrificirane diplome i znaju jezik, jer su kao izbjeglice boravili u Njemačkoj. Dobili smo odobrenje za 30 viza i to samo za Bremen, samo za našu firmu – kaže za naš magazin Zinaida, koja u to vrijeme (2011. godina, op.a.) nije bila ni svjesna značaja onoga što je uradila.
U roku od tri mjeseca, uz raspisani konkurs, prikupljene dokumente, završene vize, objezbijeđen smještaj i posao, Zinaida je u Bremen dovela 25 prvih medicinara iz BiH. Dobili su savršene uvjete za rad, ali i za život. Nesvjesno, postavila je veoma visoke kriterije koje će kasnije slijediti i sama njemačka vlada, prilikom potpisivanja sporazuma s našom zemljom i uvođenja olakšica za naše radnike koji tamo traže posao.
Mala karika
– Godine 2013., sporazum je stupio na snagu. U početku se odnosio samo na medicinsko osoblje (opći i pedijatrijski smjer) i ljekare. A danas su Nijemci sami donijeli olakšice u svoje zakone, jer im nisu potrebni samo medicinari nego i drugi kadar. Otvorili su vrata da ko god zna njemački i želi raditi, može sebi naći posao. Znači, svako ko nađe poslodavca u Njemačkoj i potpiše radni ugovor, može da dođe i da radi – objašnjava Zinaida, koja se još bavi regrutiranjem radne snage iz naše zemlje. Veoma je važno napomenuti da Zinaida već donosi završene radne ugovore.
– Nedavno sam potpisala ugovor s veoma velikom kompanijom “Die Johanniter”, koji su zastupljeni u cijeloj Njemačkoj. Imaju više od 103 kuće, klinike, staračke domove, više od 13.000 zaposlenih. Ovo je prvi put da dolazim zbog njih i zaista mogu tvrditi da je ovo pravi trenutak za medicinare i ljekare koji traže sigurnog poslodavca. A oni koje sam već regrutirala, otvaraju vrata svojim kolegama za hiljade radnih mjesta – pojašnjava Zinaida, koja, uprkos činjenici da je mnogima osigurala budućnost, na svoju misiju pomaganja drugima i dalje gleda veoma skromno.
– Ti ljudi ne trebaju osjećati nikakvu obavezu prema meni. Moje je da im odškrinem vrata, a njihovo da prođu kroz njih i naprave nešto. Ja sam samo mala karika u svemu. Uspjeh se ne mjeri prema onome što ste uradili nego prema onome što je ostalo iza vas. Ja se nadam da ću jednog dana ljudima ostati u pozitivnom sjećanju, da će biti zadovoljni. Otišla sam u Njemačku s dva kofera i znam šta znači krenuti od nule ili ispod nule. Znam šta znači biti u inozemstvu i ići od vrata do vrata, čekati na odobrenje vize, kad imate sto pitanja, a nemate nijedan odgovor. To je bio moj pokretač. Ako sam se ja mučila u nečemu u životu i to sam prošla, onda to mogu koristiti kako bih drugima pomogla. Da njima početak bude lakši – kaže na kraju našeg razgovora Zinaida.
Kako se prijaviti za posao
Zinaida od 2012. godine posluje samostalno, a zbog regrutiranja kandidata u BiH dolazi barem jednaput mjesečno.
– U posljednje vrijeme najviše s ljudima komuniciram putem FB-a, tako da je messenger najbolji način da mi se jave. Dnevno imam od 30 do 40 upita na mail. Često mi se javljaju naši ljudi koji su već otišli raditi u Njemačku putem raznih agencija ili su sami tražili poslodavca. Zovu me zbog nekih osnovnih pitanja kao, naprimjer, ako im poslodavac nije omogućio da polože B2 (nivo poznavanja jezika), a to im treba za nostrifikaciju diplome, koja je povezana s produženjem vize. Svakome pomažem koliko mogu – kaže Zinaida, dodajući da je bolje ukoliko se u Bosni pripreme osnovne stvari za dolazak, poput poznavanja njemačkog (nivo B2), te to traži od svojih kandidata.