Spontani pobačaji u današnje vrijeme nisu rijetkost, i vrlo često njegovi uzroci nisu do kraja poznati. Nakon što doživi spontani pobačaj, svijet gotovo svakog para se mijenja. Sreću zbog gubitka djeteta zamjenjuju tuga i bol. Ponovljeni spontani pobačaj još je teže emocionalno stanje. Žena nerijetko sebi postavlja pitanje šta ga je uzrokovalo i ovog puta, te šta učiniti da ga prevenira.
Piše: Fatima Šehović
Jedan od uzroka je gen koji uzrokuje trombofiliju. Na nju ginekolozi sumnjaju nakon četiri neobjašnjiva spontana pobačaja i tek tada šalju žene da urade test, dok se neke žene mnogo ranije samoinicijativno testiraju.
To je učinila pjevačica Pamela Ramljak, koja ništa tokom svoje druge trudnoće nije željela prepustiti slučaju. Naime, prije dvije i po godine pjevačica je izgubila plod u devetoj sedmici trudnoće. To je bio bolan gubitak od kojeg se dugo oporavljala. A kako kažu, iza kiše dolazi sunce. Tako je bilo i u njenom slučaju. Pamela je ponovo trudna, ona i njen suprug ovih dana iščekuju rođenje svog prvog djeteta, dječaka kojeg će nazvati Antun. Za naš magazin Pamela otkriva kako joj je dijagnosticirana trombofilija koja uzrokuje zgrušavanje krvi, te kako se odlučila podvrgnuti metodi zadržavanja ploda nakon što je saznala da postoji mogućnost i za drugi pobačaj.
Prva tri mjeseca
– Prije desetak godina otkriveno je da postoje četiri gena koja mogu uzrokovati pobačaj i razne komplikacije u trudnoći. Između ostalog, imamo i gen koji može uzrokovati trombofiliju. Slučajno sam saznala za tu informaciju, jer se to trudnicama ne vadi. Trudnice šalju na testiranje nakon što dožive nekoliko pobačaja. Suludo mi je da žene moraju proći kroz to nekoliko puta da bi uopće doznale uzrok. Kada sam saznala to, odlučila sam se testirati. Poprilično je skupa procedura, ali bila sam spremna platiti koliko god, samo da sačuvam plod. Kada su me testirali, taj uzorak se slao negdje vani na analizu, a kada su došli nalazi, vidjela sam da imam mutiran jedan gen koji nije najgori, ali svejedno mi daje 40 posto vjerovatnoće da će se plodu nešto dogoditi. Trombofilija uzrokuje spontane pobačaje najčešće tokom prva tri mjeseca trudnoće, dok u kasnijim mjesecima može uzrokovati da se plod ne razvije dovoljno dobro, da odumre u stomaku, može doći do erupcije posteljice, moguće je i rođenje mrtve bebe, a ukoliko se stvore sitni trombi, može biti opasno i po majku – kaže Pamela i pojašnjava kroz koju vrstu terapije prolazi od tada.
– Terapija je ta da svakog dana dajem sebi injekcije, heparin koji razrjeđuje krv, i evo pet-šest mjeseci otkako sam to saznala, do kraja trudnoće moram sebi davati injekcije, a nakon porođaja još šest sedmica, dok se maternica ne smanji. Znam djevojku koja je imala pet puta pobačaj i šesti put je ovom metodom na svijet donijela zdravog sina – priča Pamela.
Nakon što se odlučila za metodu zadržavanja ploda, svaki dan je odlazila u bolnicu, gdje su joj davali injekcije, a onda je tu obavezu sama preuzela.
– Ispočetka sam mislila da mi suprug daje inekcije, jer je neugodno kada sam sebe bodeš, ali sam shvatila da najbolje sebi dajem, jer mi ostane najmanje fleka. Postala sam pravi maher u tome, pa se često našalim i kažem: „Ako nekome treba dati injekciju, ja sam stručnjak u tome” – kroz smijeh govori Pamela.
S obzirom na to da žene nisu upoznate s ovom metodom, Pamela je odlučila javno progovoriti o svom zdravstvenom problemu. Ona se na vrijeme informirala, poduzela potrebne korake i danas iščekuje rođenje svog sina.
– Drago mi je da je vijest odjeknula, te da će žene saznati za tu mogućnost testiranja, ako od doktora ne mogu dobiti uputnicu, onda neka se testiraju samovoljno. Zaista ne vidim razlog zašto da žene prolaze kroz to nekoliko puta. Mnogo ljudi i ne zna šta je to. Ako tu „malu” stvar možete riješiti terapijom koja i nije lagana, ali se navikneš s vremenom, zašto ne pokušati? Meni je sada to ništa, dam sebi injekciju i idem dalje svojim obavezama. Sama misao o tome da se beba razvija, da se ne mogu stvoriti ugrušci, jer taj lijek to sprječava, daje mi olakšanje i mir u glavi. Ako jednoj mami pomognem, onda sam napravila mnogo i bit ću sretna – kaže Pamela.
Prije dvije godine, kada je imala spontani pobačaj, doživjela je to emotivno teško, a osim toga radili su joj i kiretražu, za šta Pamela tvrdi da joj je to najgore iskustvo u životu.
– Nisam znala da tako boli i da je potreban dug period oporavljanja. Nisam znala kako bih psihički podnijela da se to ponovilo. Znam mnogo žena koje su nakon mnogo pokušaja odustale. Mislim da bi svaka mama pristala sebi davati injekcije samo da dobije ono što želi cijelog života. Ako budem ponovo htjela bebu, a sigurna sam da hoću, opet se od prvog dana moram bosti, ali to ću vrlo rado raditi za jednu curicu – kaže Pamela u nadi da će njen sin jednog dana dobiti sestru.
Heparin, koji sebi daje, razrjeđuje krv te pročišćava kanaliće u posteljici zbog čega beba dobiva više hrane nego što je to slučaj u normalnoj trudnoći. Pamela svoju kilažu nije mnogo povećala. Na 51 kilogram, dobila je samo osam.
Još sam aktivna
– Još sam aktivna trudnica, iako bih trebala mirovati, zbog toga što je beba velika. Ima više od tri kilograma, a s obzirom na to da do termina ima još, mogao bi imati i četiri. Moram pripaziti da ne jedem previše. Ovih dana su mi stigli roditelji iz Hercegovine. Mama mi je skuhala za naredne dvije sedmice. Uživam, izležavam se, gledam TV. Gegam se kao mala patka. Ali nisam razmažena, još perem, kuham i čistim. Još se nisam požalila suprugu. Rekao mi je da sam cool trudnica. Mama i tata me paze, jer me dugo nisu vidjeli. Mislim da je bolje za nas trudnice da budemo aktivnije – kaže Pamela i jedva čeka da bebu uzme u naručje.
– Često mi suprug kaže: „Je l’ vjeruješ da više nećemo biti sami, da ćemo imati u životu nešto čemu ćemo pružiti odgovornost.” Sve je to nekako još nerealno. Jedva čekam, ali znam da je to kraj potpune bezbrižnosti. Mada sam se iživjela, prošla sam mnogo toga u životu, putovala sam i izlazila, tako da nemam te želje kao neke mame koje rode u 20-im. Mnogo sam zrelija i smirenija, tako da ću sigurno i taj osjećaj prenijeti na dijete. Sve moje prijateljice imaju djecu, neku i pričuvam, tako da sam mnogo naučila – kaže Pamela i za kraj našeg razgovora priznaje da ima mali strah od porođaja. Ali, vjerujemo da će Pamela, kada dođe taj trenutak, biti hrabra kao što je i do sada dokazala.
Riječ stručnjaka
Taib Delić, specijalist ginekologije i akušerstva
Jedna od fizioloških pojava u trudnoći je tzv. hiperkoagubilna sredina (pojačano zgrušavanje krvi) i smatra se da je u pitanju prirodna zaštita od prekomjernog krvarenja u trudnoći. Prisustvo nasljednih ili stečenih uzroka tromboembolije dodatno narušava ravnotežu zgrušavanja krvi i može biti uzrok ponavljanih spontanih pobačaja, zastoja u rastu ploda, intrauterine smrti ploda, preeklampsiji i odvajanju posteljice. Naslijeđene trombofilije su povezane s povećanim rizikom od tromboembolije i nepovoljnim ishodima trudnoće. Prema ranijim istraživanjima, gotovo 90 posto svih prvih pobačaja povezano je s genetskim malformacijama ploda, a ponavljani pobačaji se u 55-63 posto slučaja dovode u vezu s poremećajima zgrušavanja krvi.
Zna se da približno 15 posto ukupne zapadne populacije ima poremećaje na genima koji su zaduženi za zgrušavanje krvi i podijeljeni su u nisko i visokorizične nasljedne trombofilije. Prema sadašnjim (novim) preporukama Američkog udruženja opstetričara i ginekologa (ACOG), probir se ne radi rutinski svim ženama nego pacijenticama koje u anamnezi (porodičnoj ili ličnoj) imaju venske tromboze, bez obzira na to da li je trudna ili planira trudnoću, te ženama koje u anamnezi imaju više pobačaja, smrt ploda, zastoj u rastu ploda, odvajanje posteljice. Veliki broj trenutnih podataka zbog različitih vrsta trombofilija i komplikacija koje se javljaju u trudnoći, nehomogenosti populacije, nedostatka kontrolne skupine u istraživanjima, različite definicije bolesti su razlog kontraverznih podataka i uputa koje imamo za skrining i liječenje trombofilije u trudnoći.
Prema današnjim saznanjima nauke i struke, ACOG je objavio preporuke za žene sa nasljednim trombofilijama i podijelio ih u osam različitih skupina, a svaka ima specifičnu i različitu terapiju. Upotreba Heparina i niskomolekularnih heparina smatra se sigurnom, jer lijek ne prolazi kroz posteljicu i ne može djelovati štetno po plod. Iz svega navedenog možemo zaključiti da je riječ o izuzetno kompliciranoj oblasti koja zahtijeva individualizirani pristup svakoj trudnici i individualizirani odabir terapije. U komentaru ACOG-ovog biltena se navodi: „Budući da postoji snažna povezanost između nasljednih trombofilija i venske tromboembolije logična prevencija je pravovremeno otkrivanje postojanja tih mutacija. Međutim, povezanost nasljednih trombofilija i neželjenih ishoda trudnoće je kotraverzna. Iako još nemamo definitivnu potvrdu dobrobiti koju donosi liječenje, kao i da su naša saznanja o trombofilijama još ograničena, ipak je moguća povezanost temeljem današnjih saznanja, koja je dovela je do povećanog testiranja za trombofiliju – pojašnjava Taib Delić, specijalist ginekologije i akušerstva.