Optimistični, druželjubivi, pozitivni, ali i rasipni, tvrdoglavi i pomalo haotični, ljudi iz generacija rođenih nakon Drugog svjetskog rata, odbijaju odlazak u “penziju”. Imućni su, moćni, samouvjereni i to im se sviđa.
Piše: Kenan Bešlija
Donald Trump je rođen 1946., Vladimir Putin je na svijet došao u oktobru 1952., Angela Merkel otvorila je oči dvije godine kasnije. Recep Tayyip Erdogan rođen je iste godine kada i njemačka kancelarka. Iste te “plodne” 1954., rođen je i francuski predsjednik François Hollande, Christine Lagarde, šefica moćnog MMF-a, rođena je 1956. Odlazeći američki predsjednik Barack Obama rođen je 1961., njegov kontroverzni mađarski kolega Viktor Orban zaplakao je dvije godine kasnije.
Šta svi ovi ljudi imaju zajedničko, osim što su moćni i drže sudbinu i nas i svijeta u svojim rukama? Šta svi oni imaju zajedničko s Madonnom, Bonom Voxom, Billom Gatesom, bračnim parom Clinton, Mickom Jaggerom, Michaelom Jordanom, preminulim Steveom Jobsom, Garryjem Kasparovim, Johnnyjem Deppom, Joseom Mourinhom? Osim što su svi rođeni od sredine četrdesetih do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, svi oni su moćni, bogati i utjecajni i svi pripadaju jednoj, jedinstvenoj generaciji. Oni su generacija nekada poznata kao “Djeca cvijeća”, danas poznati kao “Baby Boomers”.
Generacija vladara
Generacije rođene između 1946. (prema nekim statistikama i generacije rođene nakon 1943. godine) i 1964. godine, danas pripadaju najvažnijim i najprominentnijim pripadnicima ljudskog roda. U tih dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata rođeni su vladari našeg svijeta, političari, biznismeni, TV zvijezde, sportisti po kojima će generacije koje dolaze pamtiti ovo vrijeme u kojem smo mi živjeli. Niti jedna generacija u historiji ljudskog roda nije iznjedrila tako mnogo uspješnih ljudi kao generacija Baby Boomers.
Ova generacija rođena je i odrasla na talasu nevjerovatnog optimizma nakon 1946. godine. Rat je bio završen, nacističko zlo poraženo i bilo je zagarantirano da se više nikada neće vratiti. U vrijeme kada su odrastali pojavio se pojam koji prije i nije bio tako mnogo korišten. Bila su to ljudska prava zagarantirana međunarodnim konvencijama i zakonima. Svaki čovjek je imao pravo na svoj život, privatni mir, svoju sreću i slobodu. Svaki čovjek je imao pravo da živi onako kako smatra da treba da živi, čak i ako to bude na njegovu štetu.
Generacija Baby Boomersa rasla je uz veliki ekonomski prosperitet pedesetih godina prošlog stoljeća, te velika tehnička otkrića kao što je televizija. To je generacija koja je gledala spuštanje čovjeka na Mjesec, uspon popularne kulture, ali i koja je ustala protiv rata u Vijetnamu i borila se protiv rasne diskriminacije u Americi. Oni su odrasli u uvjerenju da se sve može postići, samo ako se to dovoljno želi. Baby Boomersi su, uz sve njegove mane, nepopravljivi optimisti. To je nekada dobro, nekada nije dobro, u što će se svijet uvjeriti 2008. godine.
Ako je i jedna generacija u historiji ljudskog roda uživala u doba odrastanja, onda je to ova generacija. Bilo je dobro biti mlad tih šezdestih. Ne samo da je bilo novca i posla, nego su i neke društvene norme bile mnogo labavije nego danas. Baby Boomersi su imali vrlo liberalne stavove prema pojavama kao što su narkotici, alkohol i seks. O opasnostima koje uživanje u ovom “Zabranjenom voću” donosi, saznat će se dvadesetak godina kasnije, kada čovječanstvo sazna za strašnu riječ AIDS.
– Nikada u historiji nije mladost idealizirana kao u tom momentu – kaže publicistkinja Claire Raines.
Moto tadašnjih mladih bio je pomalo zastrašujući za današnje pojmove i glasio je otprilike: “Živi brzo, umri mlad i budi lijep leš”. Mnogi idoli tadašnjih mladih završili su upravo kao brojevi u mrtvačnicama, od Jima Morrisona do Jimija Hendrixa i njegove životne pratilje Janis Joplin. Sjećanja njihovih prijatelja kažu da je droge bilo na svakom kutku njihovog stana. Drogu su koristili i najpopularniji dječaci tog vremena „The Beatlesi”.
– Nagurali bismo “čaja” u lulu, pušili to i pisali pjesme – opisao je jedne prilike Paul McCartney kreativni proces s preminulim Johnom Lennonom.
“Bube” su jednom bili gosti i kod engleske kraljice. Članovi banda su kasnije priznali da su se u WC-u Buckinghamske palače malo “popravili” šmrčući drogu. Droga tog vremena bila je LSD, koja je prema mnogima “krivac” za većinu dobrih pjesama koje su „Beatlesi” ostavili za muzičku vječnost. McCartney priznaje da nisu koristili heroin. Osim ponekad.
– Nisam znao da sam to uzeo. Nešto mi je dopalo šaka i ja sam to pušio. Ništa mi od toga nije bilo – rekao je jednom slavni muzičar.
Tadašnja mladost ili je vjerovala da će živjeti vječno ili joj je bilo svejedno hoće li i ikada doživjeti starost.
– Moja generacija je u prošlom stoljeću tako usavršila “umjetnost življenja” i ostajanja živim da smo zaboravili kako se umire. Prečesto to učimo na najteži način. Kada Baby Boomers generacija uđe u penzionersko doba, njegove životne lekcije bit će žestoke – rekao je jednom engleski pisac Terry Pratchett (1948 – 2015), inače vrlo blizak ekipi iz Monty Pythona.
O Baby Boomersim se mnogo zna, mnogo govori i mnogo piše, no malo se govoro o “korijenima” te generacije, a oni sežu, ne samo u doba strahota Drugog svjetskog rata, nego i mnogo dalje, u doba “Velike recesije” nakon 1929., i tokom “olovnih” tridesetih godina. Roditelji Baby Boomersa odrastali su u vrijeme kriza, nestabilnosti, gladi i neimaštine. Svojoj djeci su željeli ponuditi drugačije, ljepše djetinjstvo, onakvo kakvo oni nisu imali.
– Baby Boomersi imaju veliki dug poštovanja prema svojom roditeljima i roditeljima svojih roditelja. Nismo im do sada dali mnogo respekta, jer su stvorili jednu novu generaciju – smatra Steven Spielberg.
Boomersi su šezdesetih godina vjerovali da je njihova životna misija stvoriti ljepši, ugodniji svijet. Mi danas upravo živimo u svijetu koji je kreirala ova generacija i koja njime upravlja. Vodeći političari, bankari i TV ličnosti današnjice su Baby Boomersi. No, svijet koji su oni stvorili, nije idealan. Daleko je od toga. Mlađe generacije, posebno baksuzni Milenijalsi, upiru prstom u Boomerse i traže u njima krivce za sve probleme današnjice, optužujući ih za rastrošnost, sebičnost i fokusiranost na kratkoročne ciljeve i instant zadovoljstva.
Greške u odgoju
Milenijalsi, generacija rođena nakon 1981., sušta je suprotnost generacijama Baby Boomersa. Upamtili su dvije teške ekonomske krize, onu iz 1987., i krizu iz 2008. Kada su Milenijalsi trebali na scenu stupiti u velikom stilu, kriza je urušila tržišta, otpuhala poslove i izbila novac iz ruku generacije koja je trebala doći. Milenijalsi su danas istovremeno najbrojnija, najobrazovanija i najsiromašnija generacija u historiji modernog doba. Sigurno, stabilno i dobro plaćeno radno mjesto je sada samo san.Od 2005., do danas skoro svako radno mjesto je “na određeno”.
– Muškarci koji su odrasli u srednjoj klasi najčeše zarađuju manje nego njihovi očevi – kažu podaci uglednog institita Pew iz Washingtona.
Zašto svijet kakvim su težili Baby Boomersi nije postao bolji i kada je ova generacija došla na vlast? Možda zbog same te generacije i “sistemske greške” u njihovom odgoju. Mnogi članovi Boomersa nikada nisu do kraja odrasli, ostali su vječna, velika djeca. Sebična djeca koja vole skupe igračke.
– Bez čuđenja, generacija mojih roditelja učinila je sve da bi život svoje djece učinila lakšim. Da li je to bio dobar potez? Sumnjam. Nije nama to donijelo mnogo dobra. Ponekad sam zapanjen kako neki Boomersi odbijaju da odrastu u svojim zrelim godinama – tvrdi pisac Terry Teachout (60).
Godina 2008., bila je krunski dokaz šta je ovo u praksi značilo. Baby Boomersi su morali naučiti svoju najtežu lekciju. Svijet je tu “školu” skupo platio.
Baby Boomersi su odrastali u vrijeme kada je stabilan posao bio ono što se podrazumijeva. Izgubiti posao nije bila velika stvar, lako bi se našao novi. Vjerovali su da će se svi dugovi jednog dana vratiti nekako sami od sebe. Možda se najznačajniji i najopasniji pronalazak desio baš u njihovo vrijeme. U septembru 1958., izumljena je kreditna kartica, “zlo” po mnogima opasno kao i heroin. Boomersi su se pokazali kao loši kućni ekonomisti, loše upravljaju kućnim budžetima i ne znaju pravilno koristiti kreditne kartice. Dok Milenijalsi štede koliko god mogu, Boomersi rado “peglaju” kartice. Dug će se nekako nekada vratiti.
Za Baby Boomerse, vlastita kuća je bila apsolutni životni cilj i nešto što se moralo posjedovati. Bila je to investicija koja nije mogla propasti. Bar su tako mislili. Američki građevinski boom s početka novog milenija bio je uglavnom baziran na investicijama pripadnika Baby Boomers generacije. Ono što je trebalo biti životna investicija, pretvorilo se u ekonomsku kataklizmu. Kupovina kuće bila je loša investicija, prvi put u novijoj historiji.
Ko je kriv jer su milioni kuća širom Amerike ostajali prazni? Možda Milenijalsi? Možda. Milenijalsi ne kupuju kuće. Oni ih radije iznajmljuju, jer nemaju novca za kupovinu i rado se sele zbog novih izazova i poslova.
Baby Boomersi su odrasli u jednom nevjerovatnom hedonističkom dobu, kada je uživanje u tjelesnim čarima i zadovoljstvima bilo svrha ljudskog postojanja. Sebični kakvi već jesu, Baby Boomerski vole da okolini pokažu šta to imaju. Statusni simbol ove generacije bio je i ostao automobil. Rođeni u vrijeme kada su automobili i gorivo bili “sitnica”, Boomeersy vole da voze i uživaju u držanju volana.
Ipak, proizvođače luksuznih i sportskih automobila pomalo hvata zebnja. Najveći broj kupaca skupih vozila dolazi iz generacije Boomersa. Milenijalsima auto malo znači, a i kada kupuju auto, biraju manje, štedljivije i ekološki prihvatljive modele. Milenijasima nikako ne izgleda logično potrošiti 50.000 KM na limenu kutiju koja će za nekoliko godina postati bezvrijedna. Oni radije putuju javnim prijevozom ili biciklom.
Statistike pokazuju da mlađe generacije i nisu tako “napaljene” kako se to mislilo. Milenijalsi se često zgražaju kada do njih dođu informacije i detalji iz burne mladosti njihovih roditelja. Prije pojave AIDS -a partneri su se često mijenjali i seks je bio zadovoljsvo koje se podrazumijevalo, poput ostalih zadovoljstava u kojima je uživala Baby Boomers generacija. Sviđalo im se to ili ne, generaciji Baby Boomes bile su mnogo promiskuitetnije nego generacije poslije njih. Današnji Boomersi čude se svom potomstvu koje petkom ostaje kući i ne traži društvo ili provod.
Baby Boomersi su jedinstvena generacija u ljudskoj historiji, sa svojim manama i prednostima. Prilagodljivi, druželjubivi, optimistični, pozitivni, fokusirani na ciljeve i svoj vlastiti napredak, ali i ponekad optimistični više nego što treba, sebični i rasipni, Boomersi su generacija koja odbija da siđe s pozornice. Milenijalsi će na svoj momenat morati sačekati možda još nekoliko decenija.