Stanovanje u Bijeloj kući nije besplatno. Rezidencija upošljava stotine uposlenika i mnoge od njih plaća predsjednik lično. Predsjednikova porodica sama plaća svoju hranu, troškove komunalnih usluga i usluge hemijskog čišćenja. Jackie Kennedy je savjetovala radnike u Bijeloj kući da štede što je više moguće.
Ne postoje televizijske vijesti koje najmanje jednom ne spomenu ili ne pokažu građevinu s bijelom fasadom u centru Washingtona. Ovdje ne samo da je koncentirarana ogromna moć koja upravlja dešavanjima u cijelom svijetu, nego je sama zgrada vrlo impresivna, kako po broju prostorija, tako i po fantastičnoj i intrigantnoj prošlosti, kojom odiše ovo mjesto. Dizajnirao ju je Irac James Hoban, a gradnja je trajala osam godina, od 1792. do 1800. godine, nakon čega je još nekoliko puta nadograđivana. Izgrađena je u neoklasicističkom stilu. Cijena izgradnje: 3.279.177 dolara u današnjoj vrijednosti. Bijela kuća je jedina predsjednička rezidencija na svijetu koja je otvorena za posjetitelje, a ulaz je besplatan. U jednom danu je posjeti više od 6.000 ljudi. Površina joj iznosi 5.100 metara kvadratnih, posjeduje 132 sobe, 16 spavaćih soba, 35 kupatila, osam stepeništa, 147 prozora. Prema podacima iz 2014. godine, broj uposlenika je dostizao brojku od 456.
CRVENE ZAVJESE
Priča o Bijeloj kući priča je o ljudima koji su u njoj živjeli tokom dva stoljeća. Na ovom mjestu i pod njenim krovom živjeli su najvažniji i najkontroverzniji ljudi našeg doba.
Njen novi stanovnik Donald Trump voli sve što je grandiozno, impresivno i što sija. Njegov donedavni dom u New Yorku optočen je 24-karatnim zlatom, dijamantima i mermeroma. Trumpu su drage i freske i zlatne skulpture u grčkom stilu, te se ponekad hvalio kako je njegov dom zapravo mali Versailles.
Oni koji Trumpa ne vole, a takvih nije malo, ne samo da su sa zebnjom očekivali kakva će biti njegova međunarodna politika i kako će se odnositi prema manjinama, nego je rasla i zabrinutost zbog toga na šta će ličiti i sama Bijela kuća. Mediji neskloni crvenokosom galamdžiji čak su zbijali šale, prikazujući dvorište Bijele kuće “ukrašeno” kičastim, pozlaćenim statuma. Ipak, još mnogo prije nego što će kročiti u Bijelu kuću, Trump je razmišljao o tome kako je preurediti po svom ukusu, obećavajući da će se suzdržati od pretjeranih intervenacija u interijer ove važne građevine.
– Budem li izabran, možda ponešto promijenim, ali Bijela kuća je posebno mjesto. Nije mjesto koje želite previše mijenjati – rekao je Trump tokom 2015., u jednom intervjuu, u osvit njegove predsjedničke kampanje.
Sve i da to hoće, Trumpovi ne mogu preurediti Bijelu kuću kako oni žele. Zgrada je u vlasništvu Američke agencije za nacionalne parkove, a sve važnije i krupnije građevinske radove mora odobriti posebna komisija za nacionalne spomenike, ali i Kongres. Ipak, svaki predsjednik ili POTUS, ima pravo Bijeloj kući dati svoj pečat, i to su najčešće činile upravo njihove prve dame.
Mjesec prije nego će Trump položiti predsjedničku prisegu, supruga Melanija je kontaktirala dizajnere interijera s kojima se savjetovala o uređenju svog novog porodičnog gnijezda.
Na dan predsjedničke inaugiracije, kada su se Obame morale iseliti iz Bijele kuće, cijela “vojska” dizajnera, stolara, krojača, sobarica, molera i vještih zanatlija svih profila, imala je samo pet sati da preuredi rezidenciju za dolazak novih stanara. S obzirom na to da je izgled najvećeg dijela Bijele kuće gotovo nepoznat javnosti, ostaju samo nagađanja. Za sada se zna da je Trump odmah po dolasku promijenio jednostavne Obamine crvene zavjese i stavio one po svom ukusu, zlatne naravno.
PREDSJEDNIČKE MUŠICE
Trump je u dvorištu zatekao vrhunsko košarkašako igralište, koje je izgradio Barack Obama. Kada je 2009., preuzeo dužnost, tu je zatekao teniski teren, kojeg je izgradio Bush Mlađi. Sport je važan dio svakodnevice u Bijeloj kući, gotovo svi američki predsjednici od početka 20. stoljeća do danas, tokom predsjedničke službe intenzivno su se bavili tenisom i golfom. Gotovo svi prvi ljudi ove moćne zemlje bili su pasionirani golferi. Predsjednik Eisenhower je u hodniku Kuće imao mini golf teren. Naročito je kao dobar igrač bio poznat Bush Stariji. Ako Obama i Trump imaju nešto zajedničko, onda je to ljubav spram golfu. Trump je kao političar potpuna nepoznanica, ali je jedno sigurno; na travnjacima oko Bijele Kuće igrat će golf. Dosadi li mu to, u Bijeloj kući postoji manja kino dvorana, kao i bilijar sala.
Trump je jedan od rijetkih predsjednika koji u Bijelu kuću nije doveo kućnog ljubimca. Jedna od njegovih prvih želja ili naredbi je bila ta da se napolje izbaci sve što podsjeća na Obamina dva psa. Razni američki predsjednici imali su razne kućne ljubimce, neki vrlo, vrlo čudne. Abraham Lincoln držao je guske, Kennedy ponije, William Taft krave, Woodrow Wilson na travnjaku Bijele kuće držao je 48 ovaca, Theodore Roosevelt bio je ljubitelj zmija, dok je Herbert Hoover u Bijeloj kući čuvao dva aligatora. Ni manje ni više.
Živjot u Bijeloj kući je vrlo udoban, vrlo organiziran i vrlo siguran, no i tu se dešavaju pojave kakvih ima u svakoj kući. Ponekad ima problema sa strujom, ponekad se začepe odvodi, a ponekad pritisak vode u kupatilu nije zadovoljavajući. Jedan od najmušićavijih stanovnika, demokrata Lyndon B. Johnson (1963 – 1969), bio je prava noćna mora za kućne majstore. Čim je preuzeo dužnost, počeo se žaliti na slab pristisak vode u kupatilu. Tražio je specijalni tuš s mlaznicama, kao u njegovoj kući.
– Ja i moj asistent smo pravili tuš, predsjednik je to pokušao, i rekao nam da je to “ništa”. Rekao mi je: “Mi u gradu Johnsonu imamo majstora koji to može napraviti, zašto ne bi mogao i ti? Ne želim nikakvu promjenu pritiska dok se tuširam. Dovedite inžinjere, bilo koga, ali ovo da ste napravili dok se vratim iz Teksasa. I samo da znaš, ako sada mogu pokrenuti 10.000 vojnika, mogu pronaći i novog vodoinstalatera – kazao je predsjednik glavnom kućnom majstoru u Bijeloj kući, nakon čega je nesretnik po imenu Howard Bernard “Reds” Arrington dobio nervni slom.
Gospodin Arrington bio je “duša” Bijele kuće između 1946., i 1979., služivši predsjednike od Trumana do Cartera i radeći sve što se od njega tražilo. Aranžirao je cvijeće, vadio zubne proteze iz odvoda, pa čak i dohvaćao golf loptice iz velike i duboke fontane u dvorištu Bijele kuće, i to uz pomoć malog čamca i specijalnog štapa.
– Pogledaj Jackie, neki čovjek u našoj fontani vesla u čamcu i lovi ribu – rekao je jednom John Kennedy, gledajući sa svog prozora u Ovalnom uredu.
Da se danas u dvorištu Bijele kuće pojavi čovjak s čamcem i štapom, bile bi alarmirane najelitnije američke vojne jedinice i lovački avioni, no raniji američki predsjednici imali su puno povjerenje u osoblje svoje rezidencije. Osoblje je, također, imalo povjerenje u predsjednike i njihove porodice. Sve do dolaska porodice Clinton.
– Upoznala sam osoblje koje kaže da Clintonovi nisu vjerovali osoblju. Trebalo im je cijelu godinu da počnu uopće razgovarati s osobljem – kaže novinarka Kate Andersen Brower, autorica knjige “Rezidencija: U privatnom svijetu Bijele kuće”.
Clintonovi ne samo da nisu vjerovali kućnim majstorima, sobaricama, administrativnom osoblju i ljudima iz osiguranja, nego ih je pratila i nevjerovatna paranoja o prisluškivanju. Neprekidno su tražili provjeravanje vodova, sumnjali na postavljene prisluškivače i na kraju izgradili vlastitu telefonsku mrežu u Bijeloj kući, kojom su se samo mogli služiti Bill, Hillary i kćerka Chelsea.
PRANJE SUĐA
Stanovanje u Bijeloj kući nije besplatno. Rezidencija upošljava stotine uposlenika i mnoge od njih plaća predsjednik lično. Predsjednikova porodica sama plaća svoju hranu, troškove komunalnih usluga i usluge hemijskog čišćenja. Jackie Kennedy je savjetovala radnike u Bijeloj kući da štede što je više moguće.
– Nemamo novca koliko piše u novinama – govorila je ona posluzi.
I sama nekadašnja prva dama Laura Bush bila je iznenađena koliko je život u Bijeloj kući skup. Čak i za nekoga ko dolazi iz kuće naftaša – milijardera.
– Tu su bili neki troškovi koje nisam očekivala. Zapanjio me je broj dizajnerskih haljina za koje se očekivalo da ih kupim, kako bih, kao žene prije mene, ispunila ono što se očekuje od jedne prve dame – kaže Laura.
Ona priznaje da je sama pospremala svoju kuhinju u Bijeloj kući, te da je sama prala vlastito suđe. Njena nasljednica, Michele Obama je imala vlastiti vrt koji je pažljivo njegovala, uzgajajući zdravu hranu za svoje kćerke. Vrt je porodici Obama donosio uštedu od nekoliko stotina dolara godišnje. Mnogi su zabrinuti za budućnost ovog vta s obzirom na to da zdrav i čist okoliš Donaldu Trumpu ne znače mnogo. Nekoliko stotina dolara uštede još manje.
Otkako je Bijela kuća dobila svog prvog stanovnika, a to je bilo godine 1800., uređenjem ineterijera su se bavile isključivo supruge predsjednika. Dok su njihovi muževi vodili ratove i borili su s bremenom političke svakodnevice, njihove supruge imale su vremena da se posvete uređenju njihovog porodičnog “gnijezda”. Tokom posljednjih pedesetak godina, tri su žene ostavile najupečatljiviji trag na ovo mjesto. Kada je Jackie Kennedy, godine 1961., ušla u Bijelu kuću, prizor je nije impresionirao. Jedna od njenih prethodnica, supruga predsjednika Trumana, bila je povučena žena koju vlastiti imidž u javnosti nije zanimao, a ni život u Bijeloj kući, gdje joj je nedostajalo privatnosti, nije joj se dopadao. Kada je 1954. godine njen muž izgubio izbore, jedva je dočekala da se vrati u svoj provincijski Missouri. Jackie Kennedy je bila potpuno druga osoba, žena koja je imala, prije svega, i stila i obrazovanje, te dobro poznavala historiju umjetnosti. Jackie je odmah vidjela da je namještaj iz perioda Trumana ili samo jeftina konfekcija ili je tek loša kopija namještaja iz klasičnih vremena. Uz pomoć muža, uspjela je Bijelu kuću proglasiti muzejem, te tako osigurati privatne donacije umjetnina i vrijednih komada namještaja. Nažalost, tragična smrt njenog muža u Dallasu, prekinut će renoviranje Bijele kuće. Jackie se u nju više nikada neće vratiti.
Dvadeset godina nakon što je Jackie počela generalno “čišćenje” Bijele kuće, u nju se doselio Reagan i njegova supruga Nancy, koja je ložila mnogo i truda, ali i novca, zbog čega su je mediji razapinjali, kako bi Bijeloj kući vratili staru slavu i glamur. U potpunosti je uspjela u tome. Iz depoa Bijele kuće uzimala je stari namještaj, restaurirala ga i davala mu mjesto u rezidenciji.
– Ova kuća pripada svim Amerikancima. Želim da ona bude nešto na što će ljudi u ovoj zemlji biti ponosni – kazala je Nancy.
Michele Obama je uspjela dati novi smisao interijeru. Njen smisao za boje, dezene, motive, materijale je besprijekoran.
– Njihov ukus možemo opisati kao eleganatan, jednostavan i chic – piše magazin “Architectural Digest” za period stanovanja porodice Obama.
Kakav će ukus za interijer Bijele kuće pokazati nova domaćica Melania Trump, ostaje da se vidi.
