Uistinu je teško nabrajati sva postignuća koja su iza ove vrsne doktorice i majke dvadesetomjesečnog dječaka. Ona i dalje radi na tri kontinenta, njeni pacijenti je čekaju u New Yorku, Kuvajtu, ali i Sarajevu, gdje u kontinuitetu radi posljednja četiri mjeseca. Njen boravak i rad u rodnom gradu smo iskoristili za intervju, u kojem smo osim o poslu, razgovarali i o manje poznatim detaljima iz njenog privatnog života
Uđete li na internet stranicu www.parodontolog.ba naći ćete sve potrebne i korisne informacije o parodontalnoj bolesti. Sve one su rezultat znanja i radnog iskustva Sarajke, mr. dr. sci. Mersihe Avdić-Saračević koje je stjecala, prvo kao studentica na prestižnom Harvardu, a potom i radeći na tri različita kontinenta. Stručnjakinja svjetskog glasa iz oblasti parodontologije i implantologije, zvanje doktora stomatologije na prestižnom Univerzitetu Harvard u Bostonu stekla je 2005. godine. Nakon studija stomatologije nastavlja stručnu edukaciju iz oblasti parodontologije i implantologije te stiče titulu specijaliste parodontologa i implantologa te magistra medicinskih nauka na Harvard Univerzitetu 2008. godine.
Godinu nakon toga postala je diplomat Američke akademije parodontologa, što je najveća i najprestižnija titula koju specjalist može dobiti u SAD-u. Uistinu je teško nabrajati sva postignuća ove vrsne doktorice i majke dvadesetomjesečnog dječaka. Ona i dalje radi na tri kontinenta, njeni pacijenti je čekaju u New Yorku, Kuvajtu, ali i Sarajevu, gdje u kontinuitetu radi posljednja četiri mjeseca. Njen boravak i rad u rodnom gradu smo iskoristili za intervju, u kojem smo, osim o poslu, razgovarali i o manje poznatim detaljima iz njenog privatnog života. Nije naš razgovor dugo odmakao, kad smo se uvjerili u staru izreku; što je čovjek uspješniji i veći u svom poslu, to je s njim lakše i ugodnije razgovarati.
Kako ste uopće izabrali parodontologiju?
– Moja mama je stomatolog. Dugo je bila profesorica na Stomatološkom fakultetu, šef katedre baš iz oblasti parodontologije, tako da sam ja odrasla sa stomatologijom, i sa svim tim informacijama. Moja velika inspiracija u životu je bila i majka. Ali, ne u smislu da me je forsirala da idem tim putem, nego mi je taj put došao nekako prirodno.
Kako ste iz Sarajeva otišli u Amariku i naposlijetku postali studentica čuvenog Harvarda?
– Iz Sarajeva sam otišla 1995. godine, bila sam u srednjoj školi. Tada se nije znalo da će te godine biti kraj rata. U Americi sam imala rodbinu, otišla sam u jednu američku porodicu, završila srednju školu, a potom počela sa studiranjem. Način studiranja u Americi je malo drugačiji, prvo se mora završiti koledž, koji je zapravo fakulet, i ako neko želi studirati medicinu ili stomatologiju, naprimjer, mora završiti, oni to zovu pre-medical study, to je zapravo četverogodišnji fakultet iz neke prirodne oblasti; ili hemiju, biologiju, fiziku, ili biohemiju. Na Hunter Collegeu u New Yorku sam završila biohemiju i dobila zvanje inžinjer biohemije. Nakon te četiri godine, pošto sam bila najbolji student, primljena sam na Harvard, na Stomatološki fakultet.
Koliko teško se upisati na Harvard?
– Jako teško. Da ne spominjem novac. Na Stomatološkom fakultetu oni primaju 35 ljudi godišnje, a aplicira nekoliko hiljada ljudi. Da biste aplicirali, prvo morate imati dobre ocjene na koledžu, zatim radite prijemni ispit, a naposlijetku prolazite i intervju. Vi aplicirate na nekoliko univerziteta, jer ne znate koji će vas primiti. Tako sam i ja aplicirala na Columbia University, University of Pennsylvania, Boston College, Harvard… Svi su me primili. Ali, budući da sam primljena na Harvard, sve drugo je palo u vodu. Preselila sam se u Boston i tamo provela četiri godine. Nakon toga trebala sam odlučiti da li da idem na specijalizaciju ili da radim. U Americi ljudi vrlo često specijaliziraju mladi, ne moraš čekati 50 godina za to, već dok si u najboljoj snazi dobiješ priliku za to. Dakle, možeš odmah da specijaliziraš ako to želiš. Nastavila sam specijalizaciju iz oblasti parodontologije i implantologije, također na Harvardu. Nakon sedam godina života u Bostonu, uslijedio je rad u struci na relaciji New York – Boston, a po dolasku u Sarajevu i na relaciji Sarajevo – New York. Ovdje sam upoznala supruga, dobili smo poudu da idemo u Kuvajt. Bilo je to sasvim novo otkriće, novi svijet.
Kako Vam je bilo raditi u Kuvajtu? Kakav odnos tamošnje stanovništvo ima prema zdravlju?
– Njihova kultura je potpuno drugačija. Njih interesuje samo estetika, znači plastična hirurgija ili, u stomatologiji, estetske intervencije, kojima se postiže takozvani “Hollywood smile”. O zdravlju vrlo malo vode računa, a imaju strašan problem, veliki broj tamošnje populacije su dijabetičari, vrlo se pretili. Većina njih koji imaju dijabetes imaju i parodontalnu bolest. Imala sam mnogo posla tamo, i danas imam angažmane u Kuvajtu, tamo idem s vremena na vrijeme. Moji pacijenti me čekaju.
Vratimo se na domaći teren. Koliko naši ljudi vode računa o oralnoj higijeni, šta Vaše iskustvo kaže?
– Status društva se, zapravo, ogleda na oralnom zdravlju. Ono što sam imala priliku vidjeti jeste da postoje dvije grupe ljudi, jednu čine oni, meni je to zaista žao reći, ali je tako, koji zaista ne vode računa o oralnoj higijeni, i druga, što je za mene još problematičnije, čine ljudi koji imaju dobru oralnu higijenu, imaju svijest o stomatologiji, redovno odlaze kod stomatologa, a imaju ovaj problem.
Nekidan sam imala pacijenticu, obrazovana žena, svom stomatologu ide redovno, tri do četiri puta godišnje odlazi na čišćenje i skidanje kamenca i tako dalje, ali ima parodontozu koja je jako uznapredovala. Njen stomatolog nikada nije ni obratio pažnju niti joj je ikada rekao da ima tu vrstu problema. Sad smo u fazi vađenja velikog broja zuba, jer je već kasno. S pozicije struke ovo je alarmantno i za mene šokantno. Ima mnogo stomatologa koji su stručni u polju liječenja zuba, koji su stručni da izvade nerv, poprave zub, naprimjer, da stave navlaku, ali ovaj dio se potpuno ignoriše, rade se ogromni stomatološki radovi, a nikad niko ne pogleda zubno meso. Na kraju se javljaju strašni problemi. Vrlo često se dešava da pacijenti sami prepoznaju svoje simptome bez obzira na to što im stomatolozi kažu da to nije ništa. Takvih je sve više.
Kakve su statistike kad je riječ o oboljelima od parodontalne bolesti u BiH?
– Ne znam tačno statistike u našoj zemlji, ali studija Centra za kontrolu bolesti (CDC) pokazuje da 50 posto odraslih u Americi, starijih od 30 godina imaju neki oblik parodontalne bolesti. I u ostalim dijelovima svijeta, demografija bi trebala biti slična.
Parodontalna bolest (parodontoza) je rasprostranjenija i više nego što mislimo.
Mnogi imaju parodontalnu bolest a da i nisu svjesni toga. Najveći razlog je to što je ova bolest u ranim fazama bez simptoma. Bolest može dugi niz godina da napreduje, a da pacijent to ne primijeti. Sama činjenica da vaši zubi i desni ne bole, ne znači da su vam usta zdrava i da nema nikakvih oralnih problema. Mnogo je mitova, koje treba razbiti. Kada vam, naprimjer, kažu da krvarenje desni nije problem, nije tačno, jer krvarenje desni i upaljene desni mogu biti jedan od simptoma parodontalne bolesti. Ona se ne treba ignorirati, jer može biti riziko-faktor za mnoga sistemska oboljenja (dijabetes mellitus, kardiovaskularne bolesti, reumatoidni artritis, komplikacije u trudnoći itd.). Nadalje: parodontalna bolest će svakako dovesti do ispadanja zuba i ne može se liječiti, činjenica je da se može uspješno liječiti ako je dijagnosticirana na vrijeme. Rana detekcija i adekvatan tretman su neophodni.
Kad se javljaju simptomi?
– Uglavnom se počnu javljati kad je bolest već uznapredovala. Vidljivi simptomi su: upaljene, otečene desni, krvarenje desni, loš zadah iz usta, pomjeranje zuba, prostori između zuba, promjena zagriza (kako zubi gornje i donje vilice dolaze u kontakt), povlačenje zubnog mesa, klimavost i ispadanje zuba (ovo je krajnji stadij bolesti). Prognoza zuba i tretman ovise o stadiju bolesti i vremenu kad je bolest dijagnosticirana. Genetika je ovdje jako bitna. Vrlo često se dešava da, ako su roditelji imali problem, da ga imaju i djeca, možda se jedna generacija preskoči, pa unučad imaju problem, ali ta genetika je jako bitna. Zato se preporučuje da i pacijenti koji nemaju simptome, ali imaju nekog u bližoj porodici ko pati od parodontalne bolesti, trebaju posjetiti specijalistu parodontologa.
Uvriježeno je mišljenje da parodontoza pogađa starije ljude, međutim, praksa pokazuje drugačije, s njom se suočavaju i mladi ljudi.
– Parodontalna bolest (bolest desni) je hronična progresivna bolest koja zahvata zubno meso i ostale potporne strukture zuba, te u terminalnom stadiju dovodi do klimavosti i ispadanja zuba! Parodontalna bolest je oboljenje o kojem se malo govori, malo zna i, nažalost, mnogo pogrešnih informacija i mitova kruži o toj bolesti. Jednako su ugroženi svi. Ova bolest se javlja u svim životnim populacijama, može se javiti i kod izrazito mladih ljudi, čak i kod tinejdžera, postoji forma ili oblik parodontalne bolesti koja se zove agresivni parodontitis, on baš pogađa mlade ljude i takva bolest, kao što joj i naziv kaže, jeste agresivna, tu dolazi brže do resorpcije ili gubitka kosti, klimavosti, ispadanja zuba, tako da je jako btino da mladi ljudi obrate pažnju i dođu na pregled. Tretmani koje najčešće koristim su parodontalne mikrohirurške intervencije. Često se dešava da pacijenti dođu jer imaju estetski problem, a to je da se zubno meso povuklo, da jedan zub izgleda duži nego što bi trebao biti. Nije tačno da se u ovim situacijama ne može ništa učiniti. Postoji intervencija koja se u Americi radi već 30 godina. To je transplantat zubnog mesa s nepca. Prvi put je urađena davne 1985. godine. Radi se o vrlo laganoj i nježnoj intervenciji, koja je vrlo uspješna. Po Američkom protokolu, ova intervencija je ‘zlatni standard’ za tretman gingivalnih recesija već duže od 30 godina.
Kad niste na poslu, šta Vas najviše zaokuplja?
– Sad, kako imam dječaka od 20 mjeseci, on me najviše zaokuplja. I trčanje za njim (smijeh). Jako uživam u putovanjima.
Ima li neka zemlja koja Vas je naročito iznenadila svojim načinom života?
– Od svih tih arapskih zemalja, a sve sam ih obišla, Oman mi je najljepši bio. Nije bogat kao sve ove druge zemlje, Emirati to je sve sjaj, plastično, vještačko, to sve divno izgleda, ali… taj Oman, ljudi su jako fini, ljubazni, kulturni, priroda im je izrazito lijepa. U Omanu sam vrlo kratko bila, četiri dana, ali me baš fascinirao. Petra u Jordanu je fascinantno mjesto za posjetiti i vidjeti.
Dr. Asim Kurjak je, također, naš vrhunski stručnjak koji je imao priliku raditi u tom dijelu svijeta i njegove usluge nerijetko su tražile i kraljevske porodice. Jeste li Vi kao vrsna stručnjakinja iz svoje oblasti imali pacijente takvog statusa?
– U Kuvajtu ima nekoliko porodica koje su bogate i koje vladaju. Lično nisam liječila njihovog emira, ali imala sam pacijente iz kraljevske porodice (napisati naziv porodice).
