Poznati pjevač i frontmen grupe „Tropico band”, Aleksandar Cvetković jedan je od omiljenih izvođača u Regionu. Tome svakako doprinose hitovi njegove grupe, ali i izuzetna harizma i energija koju Sale Tropico na svojim nastupima dijeli s publikom. Međutim, osim uspjeha u svijetu muzike, naš sagovornik se ostvario i na porodičnom planu. Pet godina je u skladnom braku s pjevačicom Jovanom Pajić, s kojom ima dvije kćerke. Kako uopće izgleda svakodnevica dvoje umjetnika, supružnika, koji se praktično bave istim poslom, koliko je sujete u njoj, ljubavi, slaganja…, tema je s kojom smo otvorili ovaj razgovor.
– Naša svakodnevica izgleda kao i svakodnevica 90 posto parova. Osim što imamo, možda, malo više obaveza i malo manje vremena za porodične vikende – kaže Aleksandar za “Azru”.
Kako najviše volite da provodite vrijeme sa svojom porodicom?
– Kvalitetno i nasmijano. Najsrećniji smo kada smo na okupu.
Imate dvije kćerke, Helenu i Đinu. Biste li voljeli da imate i sina?
– Spol djeteta mi nikada nije bio bitan. Volim sve što i koga imam, bitno je samo da smo zdravi.
Koliko ste strog otac? Šta je ono što ne dopuštate?
– Nisam strog roditelj. Pravičan sam i cilj mi je da od svoje djece napravim dobre i kvalitetne ljude. Mislim da sam na dobrom putu.
S obzirom na to da je Đina još mala, koliko Heleni treba vremena da šarmira Vas i suprugu i dobije ono što zaista želi?
– Helena nas je, kao i Đina, šarmirala čim se rodila. Posebna je u svakom smislu i apsolutno ne mora da se trudi ni najmanje. Uvijek ima našu podršku i uvijek će je i imati, ukoliko se to ne kosi s našim stavovima i vaspitanjem. Ona i nema neke specijalne prohtjeve, raste kao svako drugo normalno i zdravo dijete.
Često ste na turneji i nastupima, šta je ono što Vam najviše nedostaje od kuće?
– Porodica. Oni su moj pokretač.
Zbog čega svoju suprugu, između svega ostalog, najviše cijenite?
– Zbog svega što je činila i čini za mene i našu porodicu. Zbog toga što je kvalitetan čovjek i saborac na svim poljima.
Kome povjeravate sve svoje tajne?
– Nekih se i ja ne sjećam (smijeh).
Ko je najviše utjecao na Vaš muzički razvoj i sazrijevanje? Na čijoj muzici ste rasli?
– Uglavnom ljudi koji su imali nešto pametno da kažu i od kojih sam mogao nešto da naučim.
Je li u Vašem slučaju ijedno drugo zanimanje imalo šanse ispred muzike?
– Pa u nekom trenutku sam bio isključiv prema sebi i onome čime želim da se bavim u budućnosti. A to je pjevanje.
Unazad deset godina prostor naše Regije iznjedrio je mnoge bendove, ali su rijetki uspjeli opstati. Kako je to Vašem bendu pošlo za rukom? Šta je to što imate, a drugi ne?
– To nekako uvijek ostane na publici. Mi znamo ko smo i šta radimo, a oni su tu da to prihvate ili ne.
U vrijeme „Bijelog dugmeta” i drugih bendova iz tog perioda bilo je normalno da se obožavateljke ponašaju tako da bacaju svoje grudnjake na binu. Kakva su iskustva “Tropico” banda u tom smislu, postoji li neka takva situacija koja Vas je iznenadila?
– Pa i ne baš.
Danas mnogi pate od toga da budu na crvenom tepihu. Šta je za Vas zvijezda i koje su to istinske zvijezde današnjice, ako govorimo o našem Regionu?
– Zvijezda je izmišljena etiketa za ljude koji su jako uspješni u svom poslu ma čime se oni bavili. Kod nas imamo mnogo uspješnih ljudi, kako širom Balkana, tako i Evrope i svijeta.
U muzici je sve više „kiča i šunda” i pjesama koje traju jako kratko? Šta mislite da će se u muzici dešavati u narednih deset godina, u smislu kvaliteta?
– Voli bih da znam odgovor na to pitanje, pomoglo bi mi dosta. Ali smatram da će sve ono što je kvalitetno trajati, a ono što ne valja nestati brzinom kojom je i nastalo. Znate kako kažu „šuplje najprije ispliva”.
Šta slušate privatno?
– Sve što mi u datom trenutku prija.