Bivša košarkašica i budući trener mladim košarkaškim nadama Milica Dabović nedavnim priznanjem da ju je sada već bivši partner davio, nanio lakše tjelesne povrede i ogrebotine na desnoj ruci, te uzeo njen novac, zbog čega je cijeli slučaj prijavila policiji, pažnju regionalne javnosti skrenula je na gorući problem zlostavljanja žena na ovim prostorima. Za „Azru” govori zašto je važno prijaviti nasilje, te najavljuje autobiografiju za koju vjeruje da će biti jedna od najprodavanijih knjiga u susjednoj Srbiji.
Razgovarala: Selma Hodo
Studija „Rasprostranjenost i karakteristike nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini”, koja je bila prvo istraživanje rodno zasnovanog nasilja nad ženama u BiH, 2013. godine, pokazala je da je više od polovine žena iz uzorka (47,2 posto u BiH, 47,2 posto u FBiH i 47,3 posto u RS-u), doživjelo bar neki oblik nasilja nakon svoje 15. godine. Nalazi ukazuju na to da je psihičko nasilje najrasprostranjenije, te da iza njega slijedi fizičko nasilje. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje nad ženama vrše njihovi sadašnji ili bivši partneri, jer su oni počinioci u 71,5 posto slučajeva. U cjelini gledano, sfera intimnih partnerskih i porodičnih odnosa daleko je veći izvor opasnosti od nasilja za žene nego što je to šira zajednica. Zemlje okruženja, Srbija i Hrvatska, bilježe sličnu statistiku. Više od 30 žena u Hrvatskoj su svaki dan žrtve fizičkog nasilja koje nad njima počini njihov sadašnji ili bivši suprug, piše „Jutarnji”, dok je u Srbiji tokom 2015. godine prijavljeno 18.746 slučajeva nasilja, a u većini njih riječ je o partnerskom nasilju. Prema statističkim podacima, a one ne poznaju regionalne granice i porazno je u gotovo svakoj republici, nasilje nad ženama ubraja se u najrjeđe prijavljene slučajeve. Vrlo često ćete u neobaveznim razgovorima čuti kako je uzrok raspada nečijeg braka ili veze bilo i fizičko nasilje, no, tek rijetke žene će priznati da su prošle takvo što. Naročito one koje se bave bilo kojim javnim poslom. Sramota i nastojanje da se očuva imidž, jeste glavni motiv zbog kojeg kriju nasilje. No, jedna mlada žena, bivša srbijanska košarkašica i budući trener mladim košarkaškim nadama Milica Dabović, skrenula je pažnju ne samo javnosti u svojoj zemlji, već u cijeloj Regiji, na gorući problem nasilja nad ženama, kad je prije nekoliko dana javno obznanila kako ju je njen tadašnji dečko Šime Šilkić davio, nanio lakše tjelesne povrede i ogrebotine na desnoj ruci, te uzeo njen novac, zbog čega je cijeli slučaj prijavila policiji. Njen sada već bivši partner negira ove navode i tvrdi da se ništa od navedenog nije desilo, već da je Milicu samo gurnuo. Šta se desilo tog kobnog dana, dokazat će se na Sudu.
Milica je najbolja košarkašica reprezentacije Srbije, 2015. godine je s reprezentacijom osvojila zlato na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj, što je ujedno i najveći uspjeh u historiji kada je riječ o srbijanskoj ženskoj košarci, dok je 2016. godine s reprezentacijom osvojila i bronzu na Ljetnim olimpijskim igrama u Brazilu. Budući da je riječ o višestruko nagrađivanoj sportašici, cijeli slučaj je zainteresirao regionalne medije. Za „Azru” Milica objašnjava kad je prepoznala prve znake nasilja, zašto je važno prijaviti nasilje, te najavljuje autobiografiju za koju vjeruje da će biti jedna od najprodavanijih knjiga u susjednoj Srbiji.
Sa Simonom ste bili u vezi dvije godine, planirali brak i potomstvo. U vremenima kada ste bili u vezi izgledali ste zaista kao sretan i skladan par. Šta se to promijenilo u vašem odnosu pa je dovelo do ove situacije?
– Prvo, saznala sam da je njegovo pravo ime Šime, te da je njegov francuski pasoš sa imenom Simon lažan. Drugo, to što smo izgledali kao skladan par, mi smo zaista samo izgledali kao skladan par i to je je ključna riječ. Ja sam se iskreno nadala, da se on nakon nekog vremena zaista može promijeniti, međutim, to se nije desilo, on je postajao sve gori i gori.
Kada je počelo fizičko maltretiranje? Da li Vas je partner ranije psihički maltretirao?
– Fizičko maltretiranje počelo je davno. Vrlo često me je psihički maltretirao i ja sam ga preklinjala da to ne radi.
Rekli ste u jednom intervjuu da ga niste prijavili jer Vas je bilo stid. Kako ste odlučili presjeći i prijaviti ga policiji?
-Trpila sam, vjerovala, i bila oslonac mnogima, međutim, nikada nisam pokazivala koliko mi je teško, jer kao što znate mnogima sam idol, prvenstveno djeci, a ona su moje najveće blago. Cijeli život se borim i vjerujem da mogu da se izborim i s ovim. Shvatila da postoji samo jedno rešenje i da nije bilo drugog načina. Zbog toga sam ga i prijavila.
Plašite li se sada, nakon što ste ga prijavili policiji, njegove reakcije?
– Plašila sam se. Strah je bio moj najveći prijatelj-neprijatelj. Međutim, sada to više nije tako.
Vi ste nedavno za jedan srbijanski časopis radili kampanju protiv nasilja nad ženama. Jeste li ikada pomislili da bi se nešto slično moglo dogoditi i Vama?
– Upravo zato što sam znala šta mi se dešava, u tu kampanju sam ušla svjesno, sa željom i borbom da se stane na put nasilju, jer sam neko ko je trpio mnogo, a sada sam shvatila da nije trebalo tako.
Ko je najviše bio uz Vas kada se sve ovo izdešavalo?
– Moj prijatelj Vuk!
Šta biste poručili ženama koje trpe nasilje od svojih supružnika, partnera? Kojim riječima biste ih ohrabrile da prijave nasilnika?
– Ne čekajte, nasilje prijavite odmah! Mnogo više vrijedimo od njih, a u Sigurnoj kući ima mjesta za sve.
Kako ste napisali u otvorenom pismu za javnost, u svojoj zemlji, kojoj ste donijeli mnoge medalje, doživjeli ste svojvrsnu medijsku golgotu zbog toga što ste tadašnjeg partnera prijavili policiji. Kako ste se osjećali u tom momentu?
– Shvatila sam koliko ljudi misle samo na sebe, a to me godinama boli. Pokušavala sam da promijenim ljude, a oni su toliko loši da ne vrijedi trošiti ni slovo na njih… Ima Boga!
Mediji su pisali i da ste ponovo zaljubljeni. Međutim, i to ste demantirali izjavom da je Vuk samo vaš prijatelj? Postoje li neke naznake da se ovo prijateljstvo može pretvorili u ljubavnu priču?
– Naravno da postoje i hvala na pitanju. Ne kažu džabe poslije kiše dolazi Sunce, napolju je tako sunčan dan, ja pišem stranice moje sveske, a Vuk po već hiljaditi put kaže da me voli beskrajno i da je ponosan na mene. Sve se dešava s razlogom, sretna sam sto sada znam ko mi je prijatelj, a i mnogo sretnija sto sam upoznala čarobne ljude.
Da li ste sada, kada ste se riješili nasilnika, sretniji u životu? Kako provodite dane?
– Konačno sam sretna, mirna, rasterećena, znam svoj cilj i svoj put, uživam u svemu, radim sve što nisam mogla prije i oporavljam dušu, samo me ona boljela…
Košarka je Vaša najveća ljubav. Otvorili ste i košarkaški kamp za djecu na Tari. Koliko Vas rad s djecom ispunjava?
– Košarka je bila moja najveća ljubav. Kamp me ispunjava, a uz djecu se osjećam veličanstveno! Želim da ga dovedem do savršenstva, da usrećim sve koji budu prisutni i koji se odluče da od 4. do 22. augusta budu na Tari-Mitrovac.