Suzanne Mubarak: Kleopatra nosi Pradu

Piše: Redakcija

Svijet dobro zna za Hosnija Mubaraka, nekadašnjeg egipatskog diktatora, čovjeka koji je volio moć i sve što je skupo, od raskošnih rezidencija do odijela koja koštaju i po 10.000 dolara. No, decenijama je u sjeni ovog moćnika postojala i druga moćna figura, njegova supruga Suzanne. Porodica Mubarak je svojevremeno pretvorila Egipat u svoj privatni feud, gdje se ništa nije moglo uraditi bez njihovog odobrenja i odgovarajućeg postotka za članove “Porodice”. Istina je izašla na svjetlo dana tek kada je Hosni završio u zatvoru. Kako je biti žena koja može kupiti pola Planete, zna samo Suzanne Mubarak koja je decenijama Egiptom upravljala iz duboke i mračne sjene, uživajući u faraonskoj raskoši, dok je njen narod hranu tražio u smeću.

Egipatski predsjednik Anwar Sadat tog šestog oktobra 1981. godine baš nije imao sreće. Na velikoj vojnoj paradi posvećenoj pobjedi nad Izraelcima u ratu iz 1973., u njega su pucali oni kojima je salutirao, njegovi vlastiti vojnici, nezadovoljni njegovom vladom i mirom s Izraelom. Sadat je svoju vladavinu završio onako kako je počeo, silom, onako kako je kao mlad oficir s grupom istomišljenika, godine 1950., u vojnom udaru svrgnuo kralja Farouka, te na vlast doveo Gamala Nassera. Godinama će Sadat u egipatskoj javnosti biti nazivan “Nasserovom crnom pudlicom”, no kada, 1970., i sam Anwar Sadat postane prvi čovjek svoje zemlje, i on će pronaći svoju poslušnu “pudlicu”. Poslušnik će se zvati Hosni Mubarak, oficir i pilot egipatske vojske.

Hosni Mubarak je od 1975. bio zvanično potpredsjednik Egipta, upravljajući državom kada je njegov šef bio na odmorima. Mubarak je, također, uzaludno pokušavao uvjeriti druge arapske vladare da urade ono što je uradio Anwar Sadat, da prihvate mir s Izraelom. Ni mnogi Egipćani nisu željeli takav mir, koji su smatrali nepravednim, te nije bilo teško skovati zavjeru. Tog baksuznog šestog oktobra 1981., jedan je poručnik u Sadata ispalio cijeli okvir metaka iz puške, ubivši ga na mjestu, zajedno s brojnim zvanicama, vojnim atašeima i ambasadorima, prisutnim na vojnoj paradi u Kairu.

 Savršen PR

Hosni Mubarak je u momentu atentata sjedio do svog šefa i imao je veliku sreću te je samo lakše povrijeđen. Imao je sreće i tada i sedam dana poslije, kada je izabran za predsjednika države. Jedan neambiciozni oficir, sve do ubistva Sadata gotovo beznačajna birokratska figura, karijerist porijeklom iz provincije, postat će prvi čovjek najvažnije arapske države. Izabran je kao privremeno rješenje, no u vlasti će ostati 30 godina. Svoju će poziciju “masno” unovčiti, te će njegova vladavina biti upamćena po gušenju medijskih sloboda, nevjerovatnoj korupciji i bijedi običnih građana Egipta, i istovremenom ličnom bogaćenju. Ipak, Mubarak je u državnim egipatskim medijima predstavljan kao “otac nacije” koji se trudio da svaki, pa i najsiromašniji Egipćanin ima kuću, odjeću, hranu, medicinsku njegu i pristup obrazovanju.

Te PR aktivnosti, prije potrebne zbog imidža predsjednika, kako u svijetu, tako i kod kuće, vodila je njegova supruga, Suzanne Saleh Thabet Mubarak. Tako je, godine 1989., Suzanne Mubarak dobila najveću nagradu UNICEF-a za njene napore za “preživljavanje djece, zaštitu i razvoj”. Iste godine dobila je međunarodnu nagradu za njen “izvanredni rad i podršku djeci s invaliditetom”. Dobila je, 1994., i najveću nagradu Svjetske zdravstvene organizacije za poboljšanje odnosa žena i djece u Egiptu, te integraciju zdravlja u razvojni proces. Dobila je bezbroj nagrada za mir, širenje tolerancije među ljudima, širenje pismenosti i zalaganje za prava žena i porodice. U Egiptu je otvorila brojne škole, sirotišta, biblioteke i bolnice. Dvije i po decenije je bila najpopularnija javna osoba u Egiptu. Sve do jednom.

– Moj muž je zdrav i novinare koji pišu takve neistine trebalo bi uhapsiti – izjavila je u ljeto 2008., u jednom od svojih rijetkih TV intervjua.

Povod za ovu izjavu bio je novinar jednog egipatskog tabloida koji je objavio informaciju da je predsjednik Hosni Mubarak bolestan. Ibrahim Eissa, urednik novina „Al-Dustour”, zbog svog članka dobio je čak šest mjeseci zatvora, pod optužbom za rušenje ugleda države. Država Egipat, to su bili Hosni Mubarak i njegova porodica, prije svega, supruga Suzanne.

Ta 2008. godina je bila posebno teška za ionako siromašne građane Egipta. Cijene žitarica, prije svega riže, koja ja glavna namirnica u ovoj zemlji, skočile su u nebo. Što je Egipat više tonuo u beznađe i siromaštvo, rasla je korupcije, te moć i bogatstvo porodice Mubarak. Bilo je jasno da je Suzanne mnogo više od nacionalne “majke” i glavnog državnog dobrotvora. Ona je bila de facto “kraljica”, osoba koja je imala apsolutnu vlast nad životima i imovinom svojih podanika.

– Ona nije bila dio režima. Ona je bila režim lično – rekla je jedna feministica 2012. za „Newsweek”.

U proljeće 2011., Egipćani su ustali i izašli na ulice. Počelo je Arapsko proljeće.

– Kairo je gorio. Prva dama je bila vrlo, vrlo smirena. Ona nije vjerovala da kriza dolazi. Nije znala dubinu problema. Nije mogla ni slutiti da porodica Mubarak odlazi s vlasti – kaže njena nekadašnja prijateljica Farkhonda Hassan, koja je u prvim danima egipatske revolucije sa Suzanne Mubarak često razgovarala putem telefona.

Oni koji su joj bili bliski, opisivali su je tada arogantnom i osobom koja nema dodira s realnošću. Inače, u vrijeme njihove vlasti, njeni svakodnevni rituali bili su u suštini kraljevski. Ulice Kaira kojima se kretao njen konvoj su čišćene, zidovi farbani, cesta popravljana, a iz njenog potencijalnog vidokruga uklanjani pijanci, beskućnici i svi koji izgledaju siromašno. Prolaznici su dobijali novac kako bi se smijali i mahali “prvoj dami”. U ulicama kojima se često kretala sađeno je cvijeće i zelena trava pored puta. Siromašni Kairo za nju nije postojao. Kairo, do prije nekoliko decenija najljepši i najnapredniji grad i Afrike i Bliskog Istoka, bio je te 2011., školski primjer ljudske bijede i propadanja jedne nacije.

– Kako je Hosni Mubarak stario, rastao je utjecaj i kontrola njegove supruge, u pravcu koji nije bio dobar. SAD su vodile brojne razgovore s Mubarakom, ohrabrujući ga da formira demokratsku vladu. Bilo nam je jasno da osoba koja se tome protivi nije sam Hosni, nego Suzanne – rekao je tada jedan visoki funkcioner iz Bijele kuće.

Prijatelji porodice Mubarak tvrdili su da Hosni i Suzanne nisu imali pojma šta se oko njih dešava, te kako žive obični ljudi u zemlji kojom su upravljali.

* Oni su vjerovali da će se Egipat bez njih urušiti sam od sebe – kaže Hassan.
Odlazak u zatvor

Ipak, 2011., sve se srušilo i to njima na glavu. Gospodin i gospođa Mubarak, završili su u zatvoru, a građani Egipta imali su prvi put priliku vidjeti kako su živjeli njihovi vladari.

– Dok petina Egipćana živi s manje od dva dolara na dan, Mubarak vrijedi između 40 i 70 milijardi dolara, tvrdi CNN. Dok njegovo bogatstvo raste u švicarskim bankama, Mubarak živi u veličanstvenoj Abdeen palači, koju je web stranica egipatske vlade opisivala kao jedno od najboljih mjesta na svijetu, uključujući ugođaj, slikarije i veliki broj satova u salonima i krilima zgrade, od kojih su mnogi dekorirani čistim zlatom – pisao je ugledni „Wire” prije šest godina.
Abdeen palaču su nazivali Versaillesom Sahare, aludirajući na raskoš i bogatstvo pod njenim krovom. Sve to zlato, kristalni lusteri i veličanstvene odaje služilo je samo Hosniju Mubaraku i njegovoj porodici. U samom Kairu, porodica Mubarak je imala četiri palače pored dvoraca širom Egipta, a u odmaralištu Sharm el Sheikh imali su čak pet vila. “Washington Post” je 2011., iznio hrabar podatak da bi Hosni Mubarak i njegova supruga, zajedno s djecom mogli biti najbogatiji ljudi svih vremena, s bogatstvom većim od 700 milijardi dolara.
– Jedan je svjedok napravio dokument koji tvrdi da je Mubarak 1982., u švicarsku banku UBS prebacio 19 tona platine, vrijedne 15 millijardi dolara. Dokument pokazuje 19-cifreni broj, ali glasnogovornica UBS je dokument nazvala “obmanom”. Egipatske grupe za ljudska prava imaju dokumente koji pokazuju dionice vrijedne 620 milijardi dolara koje glase na Mubarakovo ime, izdate od Barclays International Bank – pisao je WP.

mubarak3

Postoje indicije da je svojevremeno Hosni Mubarak u američki državni trezor, navodno, prebacio 75 tona egipatskog državnog zlata, i tamo ga deponirao pod svojim imenom. Dionice, milijarde u gotovini, umjetnička djela neprocjenjive vrijednosti, palače, kuće za odmor, skupi automobili, zlato i dragulji, sve je to bilo na raspolaganju porodici Mubarak.
– Ja živim od 800 dolara mjesečne predsjedničke plaće – rekao je jednom muž Suzanne Mubarak.
Navno, niko mu nije povjerovao, kao što ne vjeruju obični, osiromašeni građani Egipta da je bogatstvo nekadašnje prve dame “samo” 3,4 miliona dolara. Suzanne i njen muž, koji će uskoro napuniti 90 godina, imaju bogatstvo od najmanje 70 milijardi dolara. Gdje je ono skrivano, pokazat će vrijeme.

Balerina koja se zaljubila u pilota

Suzanne Saleh Thabet se tog 28. februra 1941. nije rodila u siromašnoj porodici, ali ni u pretjeranom luksuzu. Njen otac bio je egipatski pedijatar, a majka medicinska sestra iz Walesa, u Britaniji. Još dok je bila sasvim mala, Suzanne i njena porodica sele se iz grada Minya, u elitno predgrađe 250 kilometara udaljenog Kaira. Tu u ekskluzivnom kvartu Heliopolis, tinejdžerica Suzanne će trenirati plivanje i balet.

– Volim da čitam detektivske priče. Kada porastem, želim biti stjuardesa – rekla je Suzanne u intervjuu iz 1956., za egipatski časopis namijenjen uspješnim i perspektivnim tinejdžerima.

Djevojčici koja je, izgleda, silno voljela avione, uskoro će se ispuniti san, istina na nešto drugačiji način. Na igranci u jednom vojnom klubu, tada 16-godišnja Suzanne će upoznati 14 godina starijeg pilota po imenu Hosni Mubarak. Vjenčat će se godinu kasnije, te dobiti dva sina, Alaa i Gamala. Srednju školu će završiti tek s 27, a fakultet s 36 godina. Ipak, ona se danas ponosi i titulom doktora nauka, koju je stekla 1982. godine.

Tokom prvih godina vladavine svog muža, ona je dobro igrala ulogu dežurnog državnog dobrotvora, no ispod te maske krila se žena koja je voljela luksuz i moć. Da je tako, uvjerio se i čovjek po imenu Amr Khedr, školovani oficir egipatske vojske i vojni arhitekt zadužen za brojne projekte. Kada je jednom, tokom 2000. godine pozvan u ured predsjednika Mubaraka, sreći Amra Khedra nije bilo kraja. Mislio je da će dobiti čin ili odlikovanje ili priliku da radi na velikom vojnom projektu. Shvatio je da njegov novi posao nema nikakve veze s vojskom. Za utjehu je dobio objašnjenje da je ušao u “predsjednikov uži krug”.

– Radio sam svaki posao koji bi mi naredili predsjednik Mubarak, njegova supruga Suzanne, njihovi sinovi i njihove supruge – rekao je Amr Khedr na suđenju bivšem egipatskom predsjedniku.

Ovaj oficir narednih je 10 godina bio lični sluga porodice Mubarak, kupujući za njih kućanske aparate, brinući se o instalacijama u njihovima odajama, popravljajući namještaj, dizajnirajući interijer njihovih domova, te čak kupujući im namirnice. Njegov je posao bio da sluša naredbe i ispunjava želje članova predsjedničke porodice, prije svega gospođe Suzanne i njenih dviju snaha. Njihove su želje bile megalomanske, u tolikoj mjeri, da troškovi renoviranja i gradnje kuća porodice Mubarak, uvijek plaćani iz državog budžeta, nisu mogli biti gurani “pod tepih”.

Najčešći način da se ukrade novac za potrebe porodice Mubarak bili su tornjevi egipatskog telekoma i novac za njihovo održavanje. Pretpostavlja se da se Mubarakovi tako ukrali na stotine miliona dolara za svoje potrebe. Tako je Suzanne Mubarak jednom poželjela ured u najluksuznijem tržnom centru u Kairu. Dobila ga je, uz najluksuzniji namještaj koji se mogao nabaviti. Sve su platili porezni obveznici. Palača Heliopolis, biser arhitekture 20. stoljeća i to svjetskog ranga, decenijama egipatski nacionalni spomenik, godine 2002., pod mutnim okolnostima prešla je u vlasništvo Suzanne Mubarak. U toj istoj palači ona živi i danas i egipatske vlasti nisu našle način da je istjeraju napolje.

– Ovdje ću živjeti dok mi država ne pronađe drugi smještaj, onako kako mi i pripada – rekla je ona jedne prilike.

Gospođa Mubarak danas se ne treba previše brinuti za svoje stambeno ili pravosudno pitanje. Na vlasti u Egiptu su generali bliski njenom mužu i njegovoj nekadašnjoj vladi. Jedna po jedna, optužnice padaju ili se povlače. Prema presudama egipatskog suda, Hosni Mubarak nije kriv ni za ubistva demonstranata tokom 2011., ni za brojne korupcijske skandale, te je sredinom marta ove godine sud naredio da on bude pušten iz pritvora.

– Molim Boga da predsjednik Mubarak poživi tako dugo da doživi oslobađajuću presudu za sve optužbe i laži koje su mu nanesene. Egipat će biti ljepši nego ikada prije – izjavila je ona za jedan kuvajtski list.

Suzanne Mubarak, očito, i dalje živi u svom svijetu, daleko od svakodnevice svojih sugrađana.

mubarak1

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti