Dvadesetjednogodišnja Sarajka Nejra Musić, prije četiri godine izborila se s teškom bolesti, rakom limfnih žlijezda. Od trenutka kada je saznala da je ta bolest dio nje, stojički je to podnijela i prihvatila je s jednim jedinim ciljem, a to je da ne dozvoli da je rak pobijedi. Uspjela je u svojoj misiji. Danas je Nejra zdrava studentica, sestra mladog bh. reditelja Kenana Musića, kćerka koja je imala svu podršku ovog svijeta od svojih roditelja, te vlasnica brenda „Neki nakit”. Za magazin „Azra” govori o teškom periodu svog života, te periodu nakon izlječenja.
– Imala sam 15 godina i to mi je bio najljepši period u životu. Mnogo sam putovala, družila se s prijateljima, pjevala, plesala i takmičila se. Jednog dana, dok sam se kupala, na vratu sam osjetila veliku gutu. Bilo mi je čudno. Brzo smo otišli u bolnicu. Odjednom, sve je stalo. Osmog marta 2013. godine mi je dijagnosticirana teška bolest, rak limfnih žlijezda – počinje svoju priču za magazin „Azra”, 21-godišnja Sarajka Nejra Musić, studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na Odsjeku pedagogije i psihologije.
Saznanje o bolesti je bilo teško. Nije ga bilo lagano podnijeti. Međutim, bolest je prihvatila kao dio sebe i krenula na neizvjestan put, put traganja za lijekom i izlječenjem.
– Što prije prihvatite tu bolest, bit će vam lakše. Tako je bilo sa mnom. Prihvatila sam, ali sam opet razmišljala gdje su moje prijateljice, a gdje sam ja. Nisam bila svjesna težine bolesti, s obzirom na to da sam bila poprilično mlada, ali mogu se definitivno pohvaliti energijom i željom da pobijedim tu strašnu priču. Prihvatila sam tu bolest i borila se lavovski s njom – kaže Nejra.
Jedna je od rijetkih koja nije imala simptome koji bi ukazivali na tu bolest.
– Nisam se znojila, nisam imala temperaturu, nisam apsolutno ništa osjećala. Zapravo jesam, osjećala sam se sjajno kao i obično i svoje redovne aktivnosti sam obavljala sasvim normalno i nesmetano – kaže Nejra, koja je imala veliku podršku porodice i prijatelja.
– Porodica i prijatelji su bili moj lijek. Pravili su se da je sve uredu, dolazili su svaki dan s osmijehom na licu, bez ružnih tema. Nastavili smo se družiti kao da se ništa ne dešava. Sigurna sam da je ta pozitivna vibracija i energija koju su mi pružali bila jedan od onih faktora koji su mene doveli do pobjede, odnosno izlječenja – kaže Nejra, koja nijednog trenutka nije skidala osmijeh s lica.
Šest ciklusa kemoterapije
– Poznata sam kao osoba koja nikada ne odustaje. Ni danas mi niko ne vjeruje da nikada nisam ni pomislila da odustanem, jer sam znala da me čeka život, mnogo osmijeha, i morala sam pružiti svojoj porodici i prijateljima svoje prisustvo. Jednostavno, morala sam ići dalje.
Mnogo toga me čekalo van bolnice. Nisam imala vremena razmišljati o odustajanju. Znate kada imate dobre i pozitivne ljude oko sebe, kada imate mnoge planove, nema mjesta razmišljanju o ružnim stvarima. Moram vam ispričati kako sam ja odustajala. Jedina stvar u kojoj sam tada odustajala je ta, kada sve moje cimerke prime terapije, ja stanem na krevet i uzmem bocu od terapije u ruke i onda ide pjesma. Pjevaj Nejra do iznemoglosti. Eh, kada stvarno osjetim, nakon dugo vremena, da nožice više ne mogu skakati, Nejra odustane. Ali, ni to nije odustajanje, jer odmah sutradan nastavljam – s osmijehom na licu priča Nejra.
Rijetki su oni koji kemoterapiju podnesu dobro. Nejra je jedna od njih. Njen organizam je poprilično dobro podnio šest ciklusa kemoterapije.
– Organizam je bio dosta jak i lako se borio s terapijama. Nisam imala drugih poteškoća, a možda i tu ima veze ona moja pozitivna energija. Nisam se dala omesti. Jela sam sve što mi se nudilo (i prije oboljenja sam bila dijete koje je sve jelo), nisam odbijala razne preparate (napravljene prirodnim putem), sve što sam morala, uzimala sam – kaže Nejra i dodaje kako joj je najteže pala posljednja terapija.
– Organizam se već umorio i snage mi je ponestajalo. Jedva sam stajala na nogama. Kao da su bile tuđe. Ali, kada je majka ušla u sobu, sa širokim osmijehom, znala sam da su neke dobre vijesti. Saznala sam da je zadnja, skočih i poletjeh joj u zagrljaj. Neopisiv je osjećaj znati da si nakon nekog vremena opet zdrav. Možda tek sada i mogu shvatiti težinu svoje bolesti i svega onoga što sam prošla. Možda je i bolje. Naravno, sve to gledam kao jedno veliko iskušenje od Boga. Moralo je biti tako i ne želim da se pitam: „Zašto ja?”. Voljela bih da budem primjer koji će pomoći mnogim ljudima koji se nađu u ovakvoj situaciji, a sigurna sam i znam da sam već mnogo pomogla svojom pričom, i svojom hrabrošću – kaže Nejra.
Jedna od rijetkih koja je javno govorila o svojoj bolesti. Skoro svakog dana je svoju svakodnevicu na svom Facebook profilu dijelila sa svojim prijateljima. Jedne prilike je izjavila kako se ne boji bolesti.
– Ovo me je rasplakalo. I dalje se ne bojim bolesti! Vidjeli ste ko je pobjednik, tako da, opet bih je pobijedila. Vjerujem u svoje izlječenje i vjerujem u ono što sad jesam. Zdrava djevojka, koja s osmijehom korača kroz život i pokušava svaki dan živjeti kao da je posljednji. Život me naučio mnogo čemu, naučio me je šta su prave i istinske vrijednosti. Sve što sam tada izgubila, nadoknađujem danas i ništa mi neće ostati nedovršeno. Ni danas se ne bojim bolesti, izašla sam iz ove bitke kao pobjednik – kaže Nejra, koja se nakon izlaska iz bolnice posvetila saradnji s Udruženjem „Srce za djecu koja boluju od raka”. Osim što nesebično daje podršku djeci oboljeloj od raka, također je učestvovala u brojnim humanitarnim akcijama, te je postala zaštitno lice Banke koštane srži.
– Moja misija od Boga je da završim fakultet i da se posvetim svoj djeci ovog svijeta. Ne samo bolesnoj djeci, ali većinu svog vremena, svoje snage i energije želim posvetiti njima. Oni su moja misija. Voljela bih raditi velike projekte koji će dječici uvijek stavljati osmijeh na lice. Udruženje „Srce za djecu koja boluju od raka” mi je mnogo pomoglo u vezi s posjetama u bolnicu, radom s djecom. Meni je gospođa Amela Sućeska prije dvije godine ponudila da budem zaštitno lice Banke koštane srži i prihvatila sam, jer znam da tako mogu mnogo educirati mlade, te da im mogu reći šta je život i šta su prave vrijednosti koje trebaju cijeniti – kaže Nejra.
Izrada nakita
Svoj muzički talent iskazuje brojnim nastupima kao dio Ansambla „Sultan Mehmed Fatih”. Osim što iskazuje veliko interesiranje za muziku, Nejra se bavi i izradom nakita. Prve naušnice koje je napravila nastale su u bolničkoj sobi, u teškom periodu života. Danas, ova mlada, nasmijana djevojka, puna života, ima svoj brend, registrirani obrt „Neki nakit” u SCC-u.
– Moram priznati da sam sretna i ponosna što baš iz takvih dana nosim ovu naljepšu stvar, a to je „Neki nakit”. Kada sam ostala bez kose, nikada nisam prihvatala perike, niti marame. Željela sam da mi kosa što prije počne rasti, ali da je gledam. Svi su mi gledali u glavu. Razmišljala sam šta bih mogla staviti na sebe da skrene pažnju s te ćelave glavice. Počela sam iscrtavati naušnice, ogrlice i po samom izlasku iz bolnice, počela sam da ih izrađujem. Nastao je u periodu najveće boli, tuge, a do danas je doživio najveći uspjeh – ponosno priča Nejra.
Donna Ares je moja nerođena sestra
Razumjevši opaku bolest, Nejra je bila velika podrška i kantautorici Donni Ares. Dijelile su isto, bol, borbu za životom, te gubitak kose. Nejra je Donnu redovno posjećivala, ali je i bila ta koja je ošišala njenu kosu.
– Donna Ares je moja nerođena sestra, kojoj želim sve što i sebi. Nadam se da je uživala u druženju sa mnom, isto onoliko koliko sam i ja. Želim da ozdravi i bude uzor ljudima koji se bore s istim bolestima, jer ona je definitivno neko ko je prošao težak period, i voljela bih da je sad služe samo lijepe misli, zdravlje i da uživa u životu – kaže Nejra.