Vrlo često sam bila na stubu srama zbog potrebe za senzacijom. Prošla su moja djeca kroz golgotu, ali na kraju sve bude bolje po njih. Svakom život da koliko može podnijeti, a oni su moja snaga i inspiracija
Razgovarala: Samila Ivković/ Foto: Magazin HELLO
Veza majke i kćerke jedna je od najjačih. U djetinjstvu majku posmatramo kao autoritet, a poslije nam je najbolja drugarica, puna razumijevanja i povjerenja. Takav odnos gradila je i poznata pjevačica Anabela Atijas sa svojom dvadesetjednogodišnjom kćerkom Lunom. Gledajući njihove zajedničke fotografije, razlika među godinama gotovo da se i ne primijeti, pa bi rijetko ko rekao da izgledaju kao majka i kćerka. Anabela, i pored brojnih poslovnih obaveza, uvijek pronađe vremena za svoje tri kćerke, posveti se njihovom odgoju i uživa u svakom trenutku provedenom s njima.
Iako je javnosti postala poznata kao kćerka Anabele Atijas i Gagija Đoganija, Luna Đogani nije krenula stopama svojih roditelja. Ona već odavno ima svoju vjernu bazu fanova koji nemaju veze s njenim roditeljima, a koja okuplja zaljubljenike u njen modni stil i način života. S Anabelom i njenom najstarijom kćerkom Lunom vodili smo pravi mali ženski razgovor. Pričale su nam o njihovom odnosu, komentirale stilove odijevanja, u čemu su najsličnije, te nam je Luna povjerila koliko je teško biti dijete poznatih osoba.
– Morali biste da provedete malo vremena s nama pa da vidite čija majka crnu vunu prede (smijeh). Šalim se, naravno. U mom i Luninom odnosu postoje itekako granice, koje sam odavno postavila, a što se, nadam se, i vidi na Luni. Sad ubirem plodove vaspitanja i zaista uživam u našem odnosu – kaže Anabela na početku razgovora za naš magazin, na šta Luna dodaje kako svoju majku veoma poštuje i doživljava kao najbolju drugaricu.
Čemu učite svoje kćerke, a čemu su one naučile Vas?
Anabela: Učila sam ih da bez obzira na sve, šta god da im se dešavalo, nikada ne zaborave da su samo obični smrtnici, da se u životu sve dešava s razlogom i da bez obzira na ishod nikada ne prestanu da se bore. One su mene naučile da si sam sebi, ipak, najvažniji, ne bih ja to nazvala sebičlukom nego prioritetom. Sjetite se pravila u avionu koji pada, prvo maske stavite sebi, pa tek onda djeci. Svima ćeš biti bolji i u većoj mogućnosti da pomogneš ako je tebi dobro.
Čemu kao starija sestra učite Ninu i Blanku?
Luna: Sve se to dešava nekako spontano, nema nekih određenih pravila. Sva starija djeca uzori su svojim mlađim ukućanima, htjeli mi to ili ne. One od mene uče da treba biti opušten, veseo, prihvatiti stvarnost kakva jeste i gurati naprijed ka boljem. Mislim da nisam tako loš primjer.
Povjeravate li majci Vaše probleme, pomaže li Vam Anabela često pri rješavanju nekih nedoumica?
Luna: Mama je moja druga polovina. Moj savršeni komadić. A zlatno pravilo je da mama, ipak, zna najbolje!
Jeste li ponosni na ono u šta je izrasla? Šta mislite o Luninom stilu odijevanja?
Anabela: Jako sam ponosna. Vrlo često analiziram, nesvjesno vjerovatno, kao i svaki roditelj, da li je na pravom putu moje dijete i poznaje li prave vrijednosti… I više sam nego zadovoljna, a dokaz je to da ona uči, napreduje, zarađuje za život i poštuje sve to. Nema veće sreće za majku nego kad ljudi sa strane kažu kako je Luna izrasla u divnu djevojku, da je lijepo vaspitana i skromna. Za nju sve tek počinje i znam da će je život nagraditi, jer je vrijedna i poštena. Ipak, negdje postoje ljudi koji znaju da cijene tu staru školu odgoja, koju ja nosim iz svoje porodice. Kad je riječ o njenom odijevanju, pravi je primjer djevojke koja od ničega napravi odličnu kombinaciju, a s malo para, što ju je i izdvojilo. Stil je i stav prema određenim stvarima. Ne sve po svaku cijenu!
Šta mislite o Anabelinom stilu odijevanja? Pošto ste Vi blogerka, da li majku savjetujete prilikom odabira odjevnih kombinacija više nego ona Vas?
Luna: Mama mi je uvijek bila uzor, negdje sam i gradila svoj stil gledajući nju. Shvatila sam da skupe krpice nisu presudne. Harizma, lijepo ponašanje i ženstvenost su imperativ. Takvu ženu ćete uvijek primijetiti.
Uvažavate li Lunine sugestije u vezi s modom, šminkom…?
Anabela: To je rutina, te se to nekako podrazumijeva. Ona je ta koja meni sugeriše, jer se podrazumijeva da očekujem da mi pomogne u tome. Odavno sam izgubila interesovanje da redovno obilazim radnje, odem samo po ono što mi treba, a Luna je u toku 24 sata. To je njena ljubav.
Koje beauty savjete ste naučili od Anabele?
Luna: Da nikada, ali nikada ni po koju cijenu ne smijem da zaspim sa šminkom na licu. I kokos u svakoj situaciji.
Pročitala sam u jednom intervjuu da biste voljeli otići u Španiju i živjeti normalnim životom. Šta je ono što Vas tjera iz Srbije?
Luna: Osjećaj da bez obzira koliko se trudiš, onaj faktor koji je bitan na našem području “imam vezu” je presudan u svemu. Nekako mi je ispod časti da se “laktam” na način na koji je danas normalan. Đon je postao obraz, a ja nisam tako odgojena.
Kako je biti kćerka poznate osobe? Sigurno to često predstavlja zadovoljstvo, ali ima i svoje mane.
Luna: Nije nimalo lako, jer su ljudi skloni predrasudama i gdje god se pojavim prolazim kroz sve moguće analize, uz komentar: pa ti si skroz ok. Ali, šta god da uradim, što svaka druga djevojka radi meni se sudi. Javno i bez cenzure, bez imalo bojazni da te laži nekom ko tek počinje da živi mogu da unište život. Danas je dostupno da svako može komentarisati s punim pravom mene, a ne poznaju me ni jedan posto. Borim se ja odlično, jer nisam neko ko se lako predaje, ali ne vidim sebe na području na kojem osuđuju i žele najgore djeci čiji su roditelji poznati iz nekog neobjašnjivog razloga, opterećujuće je i zamara.
Je li teško odgojiti tri kćerke pod svjetlima reflektora?
Anabela: Uh jeste, vrlo često sam bila na stubu srama zbog potrebe za senzacijom. Prošla su moja djeca kroz golgotu, ali na kraju sve bude bolje po njih. Znate ono: svakom život da koliko može podnijeti, a oni su moja snaga i inspiracija.
Osim fizičkog izgleda, u čemu ste još najsličniji majci?
Luna: Dobar sam čovjek.
Ž5 = Da li ponekad idete s Lunom u provod?
Anabela: Ne idem nikada, samo ako smo pozvane na zajedničke događaje i proslave. Nisam više ljubitelj noćnih izlazaka, radije sjednemo negdje na mirno i lijepo mjesto da ćaskamo i pojedemo nešto. Mada me njeno društvo poznaje još od malena i uvijek sam za njih bila Anabela.
Volite li biti u maminom društvu na nekoj zabavi ili ipak radije birate izlazak s drugaricama?
Luna: To su dvije potpuno drugačije stvari i ne mogu se nikako porediti. Volim podjednako i jedno i drugo.
Kada biste birali dečka za Lunu, šta bi on trebao da ima i kako bi trebao da izgleda?
Anabela: Da joj bude najbolji prijatelj. Izgled; čista duša i veliko srce puno ljubavi prema svima i svemu.
Da li se momci ponekad boje da Vam priđu, jer ste Vi ipak „Luna Đogani”?
Luna: Da, jako često, ali kao što rekoh iz pukih predrasuda. To je breme koje nosim u svakoj sferi. Zato bih voljela da probam život negdje daleko od reflektora i predrasuda , čisto da to osjetim i napravim komparaciju. Ko zna, možda mi se ne bi ni svidjelo, ali imam potrebu da isprobam.