Sve je počelo na jednoj premijeri. Alisa je glumila u toj predstavi koju sam sasvim slučajno režirao. Tada, kao da je nešto iskrilo. Ali, ljubavni trenuci desili su se mnogo kasnije, počelo je kao i kod većine što se dešava, dopisivali smo se, zajedno izlazili, razgovarali smo o raznim temama, bilo je lijepo, čarobno, drugačije.
Rijetki su oni koji ono što rade, to i žive. Mario Drmać je zasigurno umjetnik čija je profesija postala njegov život. Još u periodu osnovnog školovanja bio je član amaterskog teatra u Mostaru; „Mostarski teatar mladih” i „Šašavog teatra”, dok je ljubav prema lutkarstvu naslijedio od majke, koja je svojevremeno radila kao kostimograf i krojač u „Lutkarskom kazalištu Mostar”. Još od prvog ulaska u pozorište lutaka u kojem je majka radila, imao je, sjeća se, privilegiju učiti od najboljih glumaca, koji su učili od velikih režisera i osnivača pozorišta.
Osim u matičnom Pozorištu mladih u Sarajevu, Mario je ostvario značajne uloge i u drugim teatarskim kućama u našoj zemlji; od Narodnog pozorišta u Sarajevu, do Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici. “Remake”, “Go West”, “Nafaka”, “Hamlet”, “Mjera za mjeru”, “Dugo putovanje u noć”…, tek su neke od uloga koje ostvario na filmu i u teatru.
Ovoga puta Mario za naš magazin osim o poslu govori i o svim lijepim promjenama koje su se dogodile u njegovom privatnom životu. U augustu prošle godine dugogodišnju vezu s bh. glumicom Alisom Čajić je krunisao brakom.
OSTAO MARIO ARIO
– Sve je počelo na jednoj premijeri. Alisa je glumila u toj predstavi koju sam sasvim slučajno režirao. Tada, kao da je nešto iskrilo. Ali, ljubavni trenuci desili su se mnogo kasnije, počelo je kao i kod većine što se dešava, dopisivali smo se, zajedno izlazili, razgovarali smo o raznim temama, bilo je lijepo, čarobno, drugačije… Brakom, odnos se samo krunisao, učinio život još ljepšim i ispunjenijim. Osvojila me je svojom iskrenošću i stavom – kaže Mario i dodaje kako je ponekad i romantičan, zavisno od situacije.
Jednako kao i na privatnom polju, Mario je zadovoljan i poslovnim uspjesima. Emisije i predstave koje je radio za najmlađe, donijele su mu ogromnu radost i nadimak Mario Ario.
– Bila je to emisija „Idemo dalje”, gdje sam se predstavljao poput eha, kao Super Mario Ario Rio Io O. Kako je „Hugo” počeo, shvatio sam da je lijepo ostaviti zrno prepoznatljivosti i poveznice s tada hit emisijom, te zadržati djelić toga i predstaviti se novoj interaktivnoj publici kao Mario Ario. Starija publika i danas zna dobaciti na ulici Super Mario, neko dobaci Dario Mario, ili Irio (smijeh). I najmlađa generacija preko odraslih ili eventualno kroz reprize „Lutkokaza”, „Hranoljubaca” ili teatarskih predstava, počela je oslovljavati me sa Mario Ario – govori Mario.
Mnogo je nagrada koje je dobio za svoj glumački rad. Svaka, kaže, za njega ima poseban značaj. Isti slučaj je i s odigranim ulogama.
– Često se sjetim nekih predstava, a i uloga koje, nažalost, više nisu na repertoaru, a volio bih da jesu. Nove generacije kao i one stare sigurno bi uživale u predstavama kao što su: „Dugo putovanje u noć”, „Kaligula”, „Legenda o Alipaši”, „Mjera za mjeru”, „Trg ratnika”, „Buba u uhu”… – kaže Mario.
Prije nekoliko dana održana je premijera „San Ivanjske noći” sa Sarajevskom filharmonijom, koja je ujedno i peti Mariov projekt u saradnji s ovim prvim profesionalno organiziranim simfonijskim orkestrom na području BiH.
– Zaista uživam biti dio tog tima. Igramo i dječije mini koncerte. Završavam i prvu sezonu zabavno-muzičkog showa „Genijalci” na Hayat TV-u, a moj nemirni duh mi ne da mira pa sam u pripremi nove dječije lutkarske predstave u vlastitoj produkciji. Također, osim pozorišta i TV-a, angažiran sam na Akademiji scenskih umjetnosti kao saradnik iz prakse – kaže Mario i dodaje da njegovu ljubav prema pozorištu i kulturi niko ne može poljuljati.
STARIJA GARDA GLUMACA
– Kultura je za mene na jednoj kemoterapiji, bori se, čupa se, lomi, lakta, pokazuje i kvalitete i šljam. Znamo svi šta nam je rak-rana i koji je lijek za novo revitaliziranje i izlječenje – govori bh. glumac.
U jednom intervjuu kazao je kako bi najradije pobjegao od ratnih tema, a nekako su gotovo svi naši filmovi upravo povezani s ratom u BiH. Istakao je također da bi volio glumiti u mjuziklu.
– S Filharmonijom smo prije nekoliko godina imali večer mjuzikla i zaista smo uživali. Vječiti problem su finansije, ali upravo taj projekt bio je ujedno i uvod. Planira se uraditi jedan novi mjuzikl koji jedva čekam – kaže Mario, koji u glumi, priznaje, nije imao uzora, no, jeste imena koja je neizmjerno volio.
– Svako je poseban na svoj način i ne bih nikoga izdvajao, ali mogu reći kako ovu stariju gardu glumaca jako volim i s njima na sceni se, što bi mi u našim krugovima rekli, „domunđavam”. Nisam imao uzora u glumi, ali su me neki glumci oduševljavali i bili moja vodilja, najviše zbog iskrene predanosti i raznolikosti uloga i žanrova – kaže Mario za kraj našeg razgovora.