Miralemova adresa posljednjih godina je u Italiji, odakle ekskluzivno i govori za naš magazin. Bez obzira na slavu, i dalje je momak koji nikada nije zaboravio korijene, rodni tuzlanski kraj, i sav trud koji su njegovi roditelji napravili kako bi njemu i njegovom bratu i sestri omogućili život u kojem će ostvariti sve svoje mladalačke snove.
Jednog dana kada se bude pravio zbir svega onoga što ovu zemlju čini lijepom, u njemu će se bez sumnje naći i sjajna generacija fudbalera. Sjajna mladost koja bi o svom sportskom putu mogla napisati debelu knjigu, svjedočanstvo o tome da se do zvijezda stiže kad imaš veliku želju da uspiješ i svojim talentom se nametneš i društvu najboljih. Jedno takvo ime je i Miralem Pjanić, momak koji je svoje fudbalske bravure kalio na travnjacima luksemburškog „Schifflangea 95″, „Metza”, „Lyona”, „Rome” i „Stare dame”.
U redovima velikog „Juventusa”, najtrofejnijeg italijanskog kluba, koji samo u Italiji ima više od deset miliona navijača, Pjanić je nezamjenjiv igrač u svim kombinacijama Maxa Allegrija. A ne tako davno, u svoje redove, šuškalo se, želio ga je dovesti i veliki „Real”. Čiji zrak će mu u godinama koje su ispred njega više prijati, manje je važno od činjenice da BiH u inozemstvu ima igrača svjetske klase, pred kojim su još godine dobre igre.
Miralemova adresa je u Italiji, odakle ekskluzivno i govori za naš magazin. Bez obzira na slavu, i dalje je momak koji nikada nije zaboravio korijene, rodni tuzlanski kraj, i sav trud koji su njegovi roditelji napravili kako bi njemu i njegovom bratu i sestri omogućili život u kojem će ostvariti sve svoje mladalačke snove.
Miralemovi roditelji posljednjih dvadesetak godina žive u Luksemburgu, no, uprskos kilometrima, porodica je često na okupu. Najljepše se, kaže, osjeća kada je okružen svojom familijom. Tada ne pričaju o fudbalu, i za njih je on samo njihov sin i brat.
– Moj otac Fahrudin je veliki borac i naravno da sam zahvalan svojim roditeljima za sve, jer oni su me usmjerili na pravi put. Ponosim se njima i svaku priliku koristim da im se odužim, da se i oni mnome ponose – kaže Miralem.
Na počecima igrač razmišlja o napretku, kako usavršiti svoju igru, kako doći do velikog kluba, a ukoliko mu se želje ostvare, slijedi nova dimenzija pristupa fudbalu. Vi ste jedno od najprepoznatljivijih imena svjetskog fudbala. U kojem segmentu ove igre, danas, kada ste mnoge želje ostvarili, uživate najviše?
– U svakom segmentu ove igre uživam, meni je bitno da cijela ekipa igra dobro, jer fudbal je ekipni sport, i igra ne zavisi samo od jednog igrača na terenu. Sada sam u velikom klubu i mnogo lijepih stvari je još preda mnom. Samo Bože zdravlja i sve drugo će doći. Svi znamo šta znači ime „Juventusa” u svijetu fudbala i naravno da mi prija što sam u njegovoj ekipi. Nadam se da ću s ovim klubom osvajati trofeje.
Odakle crpite energiju da igrate fudbal tako dobro?
– Jako je važan dobar odmor poslije treninga, jer naporno se trenira, mnogo je utakmica, i to sve zahtijeva jedan kvalitetan odmor da bismo mogli na terenu dati maksimum. A uz to i moj sin Edin mi je dodatna energija i snaga.
Svaka liga ima svoje ili el classico ili gradske derbije. Približite nam atmosferu strastvenih Italijana, zaljubljenika u fudbal. Koji derbi se igra s više žara i rivaliteta (Inter – Juventus ili Milan – Juventus)?
– Svaka liga ima neki svoj derbi i da tako kažem velike utakmice. „Juventus” u italijanskoj ligi ima dosta jakih utakmica, s „Milanom”, „Interom”, „Napolijem”, „Romom”, to su sve velike utakmice. I sigurno da su one sve pune žara, ali isto tako i utakmice s malo slabijim protivnicima se ne smiju zaboraviti, jer i ta tri boda su kao tri boda protiv jačih ekipa.
Kada razmišljate o karijeri, smatrate li da ste možda nekada napravili pogrešnu procjenu, u smislu da ste odbili neku ponudu, zbog koje ste se dugo kajali?
– Nisam imao takva iskustva. Moja karijera je išla dobrim putem i sretan sam što se razvijala ovako. Sve u životu treba raditi korak po korak, tako sam danas i došao do velikog „Juventusa”.
Značajan broj godina ste već u Italiji, tamo ste organizirali i svoj porodični život. Sa Josephom imate sina Edina, pokazuje li on ljubav za sportom, loptom, odigrate li nekada „na male” duel tata i sin?
– Edin jako voli fudbal i često nas dvojica igramo fudbala, a što se tiče njega i njegovog izbora, da li će to biti fudbal ili nešto skroz treće, neka on sam odluči, naravno, ako to bude fudbal, bit ću sretan prvo zbog njega da je izabrao ono što voli.
Uvijek ste isticali, a to na terenu i pokazivali, da je za igrača čast nositi dres svoje zemlje. Svojevremeno ste ostavili luksemburški, da biste igrali za svoju domovinu. Koja Vam je utakmica u dresu Reprezentacije BiH posebno prirasla srcu?
– Pa naravno, dres Reprezentacije je nešto posebno. Velika je čast igrati za svoju zemlju i uvijek ću da dajem 300 posto svojih mogućnosti kad je riječ o Reprezentaciji. Jedan od najdražih trenutaka je plasman na Svjetsko prvenstvo i to će mi uvijek ostati duboko urezano u sjećanju. Tad je cijela država bila uz nas i bili smo ponosni na taj rezultat. Nadam se da ćemo ponoviti rezultat i da ćemo se opet plasirati na Svjetsko prvenstvo, jer ova zemlja to i zaslužuje.
Kada razmišljate o životu nakon fudbala, na kojem mjestu sebe vidite?
– Rano je sada govoriti o tome. Samo da zdravlje posluži, imam još mnogo utakmica pred sobom, i još mnogo lijepih stvari u fudbalu koje treba da iskusim. Ali, ako bih sad gledao s ove tačke, možda bih se mogao vidjeti u ulozi menadžera za nekoliko godina. O tome često i pričam sa svojim prijateljem Adisom, i imamo neke planove i svakako ako bude nekih talentiranih dječaka, naravno da ću gledati da se i tim momcima pomogne da lakše nađu neki angažman, u nekoj od liga. Međutim, sad su u prvom planu „Juventus” i Reprezentacija, da osvojimo scudeto i idemo što dalje u Ligi prvaka, a kad je riječ o Reprezentaciji, da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
