Mladi bh. glumac Armin Omerović, s adresom u Sarajevu, iza sebe ima brojne upješne glumačke projekte kako na domaćoj, tako i na internacionalnoj sceni. Potvrda njegovog talenta svakako su i brojne nagrade, posljednja u nizu je za najboljeg glumca ovogodišnjeg „FEDU“ festivala. Za naš magazin Armin govori o svom poslu, ali i putu koji je prešao do uspjeha.
Ozbiljno, profesionalno bavljenje glumom bh. glumca Armina Omerovića traje više od 12 godina. On je danas pripravnik u Narodnom pozorištu Sarajevo, a o njegovom uspjehu i talentu najbolje govore filmovi koje je snimio; „Halimin put“, „Sarajevo Romeo and Juliet“, „Tourist“, „En Uzun Yol“, „Hiljadarka“, „Mrtve ribe plivaju na leđima“, „Armin“, „Put lubenica“ kao i serije, te brojne predstave i projekti. Zavidna karijera rezultat je talenta i Arminovog rada i truda koji je tokom godina uložio i još ulaže. A da upravo taj rad i trud nisu uzaludni, pokazuju angažmani, ali i brojne nagrade koje je ovaj glumac u dosadašnjoj karijeri dobio. Povodom nagrade za najboljeg glumca „FEDU“ festivala, Armin je, osim ove, kao jednu od najdražih izdvojio nagradu koju je dobio na „Beo-Festu“.
– Tu nagradu sam faktički dobio kao srednjoškolac na jednom velikom, ozbiljnom festivalu i kao dijete zakoračio u ozbiljan svijet glume, umjetnosti, filma i pozorišta. A sada kao diplomirani akademski glumac ovu nagradu „FEDU“ festivala sam poklonio, zapravo, djeci i stvarno sam se divno osjećao. Nagrade su poticaj, naročito mladim ljudima. Poticaj da budu bolji, kvalitetniji i da uče od kvalitetnih ljudi, ali nas tjeraju i da još više radimo – rekao je Armin i dodao da mu je izuzetno draga i nominacija za najboljeg mladog svjetskog glumca u Los Angelesu 2008. godine, gdje se našao u konkurenciji sa značajnim glumačkim imenima.
On, ipak, ističe da nijednu nagradu ne bi bilo moguće osvojiti bez podrške roditelja, kvalitetnih kolega, režije i cijele ekipe saradnika. Njegova želja još iz vremena kad je bio dječak, da bude glumac, ga je, uz najveću podršku roditelja, dovela od dramskih sekcija, preko prvog angažmana u filmu „Put lubenica“ Branka Schmidta, do filma „Salvation“, koji je rađen u kompletnoj kineskoj produkciji, te niza projekata na kojima tek treba da radi.
– Osim mene, ni moji roditelji nisu odustajali od moje želje i ideje da budem glumac. Ponekad je, naročito kada dođete iz manje sredine, potrebno deset puta više da radite da biste nekome pokazali neku, hajmo reći, prosječnost – kaže on.
Prekinuto djetinjstvo
Arminu je na putu na kojem je gradio glumačku karijeru najteže palo to što se morao odvojiti od kuće i prijatelja. Naime, činjenica da je svoj prvi profesionalni glumački projekt dobio sa samo 13 godina utjecala je na to da Arminovo djetinjstvo bude naglo prekinuto.
– Imao sam divno djetinjstvo i mogu reći da u određenim trenucima crpim ideje upravo iz njega. Ali sve to je vrlo naglo prestalo, jer sam krajem osnovne škole dobio priliku i angažman u nekim velikim filmskim projektima i bio pozvan na neke ozbiljne i velike festivale. Ali i danas, evo sa svojih 26 godina, nevjerovatno, ali neke stvari koje sam radio u djetinjstvu s tim istim prijateljima ponovo ponovim kada odem – kaže Armin i dodaje da mu je tokom školovanja trebala velika mentalna snaga da se poslije festivala vrati u školske klupe i sve propušteno stigne.
Iako kaže da je u njegovom poslu potrebna i sreća, Armin dodaje da se ne može baš sve pripisati tom faktoru, te da je on zaista od početka mukotrpno radio, ne samo u školi nego i u glumačkom poslu.
– Kilometre i kilometre sam prošao kao dijete i sada kao odrastao čovjek da odem, da se dokažem i pokažem ono što znam i da naučim od drugih. Jer ono što je jako važno u našem poslu jeste da vi imate 4-5 minuta da pokažete reditelju zašto ste baš vi bitni za taj projekt – kaže Armin.
On ističe i da je od prvih glumačkih koraka imao sreću da sarađuje s profesionalcima koji imaju izuzetnu koncentraciju i koji su to isto zahtijevali od njega.
– To su Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević, Zijah Sokolović, Mustafa Nadarević, zatim strani glumci poput Marie Bäumer… to su sve ljudi od kojih sam ja kupio ono najbolje i paralelno gradio sebe – objašnjava ovaj mladi glumac i dodaje da je, osim talenta, za svakog glumca izuzetno važno da posjeduje različite vještine.
Sve vještine
Arminova vještina i prednost je i muzička nadarenost i činjenica da svira klavir, harmoniku i gitaru, ali njegov plan je da u budućnosti još više radi na sebi.
– Za glumca u Evropi je jako bitno da navede sve vještine koje posjeduje. Znam kroz sve zemlje koje sam proputovao da je svaka vještina velika prednost i da svugdje pitaju: „Šta još vi dodatno znate?“. Bilo da je riječ o stranim jezicima ili vještinama koje imate – kaže Armin koji je nailazio na uloge u kojima je morao da prođe određene fizičke promjene, ali i one u kojima je, naprimjer, za prilično kratko vrijeme morao da usvoji njemački jezik, jer je 80 posto filma govorio upravo na njemu.
Ipak, od svih izazova na koje je nailazio fizičke uloge smatra najzahtjevnijim. Kao primjer navodi snimanje filma „Salvation“ u Pekingu, koje je trajalo duže od 12 sati, u napuštenoj fabrici i to u januarskom periodu, na vrlo nsikim temperaturama.
– U tom periodu sam bio baš osamljen, samo sam snimao i nisam uopće izlazio vani. Kako ću? Snimam kada zalazi Sunce i cijelu noć do ujutru kada dođem da legnem u šest i vidim kako sunce izlazi. I onda sam nekako kao Al Pacino u filmu „Insomnia“ lijepio selotejpom zavjese da mi sunce ne ulazi i to je trajalo duže od deset dana – govori Armin.
Kad je riječ o prilikama, Armin navodi izuzetnu i očiglednu borbu mladih bh. glumaca, čija je i sam generacija.
– Uvijek sam se iznova i iznova borio. Svaki novi projekt je bio novo dokazivanje. I to je ono što se ovdje često ponavlja, a iz perspektive mladih glumaca mogu reći da je velika borba i potražnja za poslom. Posebno onim kvalitetnim poslom – kaže on i izdvaja direktoricu sarajevskog „Narodnog pozorišta“ Marielu Hašimbegović i direktora „Kamernog teatra“ Emira Hadžihafizbegovića kao ljude koji mnogo rade na angažiranju mladih glumaca.
Kao neko ko je, osim u filmovima i serijama, igrao i zavidan broj predstava u pozorištima, Armin kaže da se ne može odlučiti šta mu je od ovo dvoje draže.
– U oba slučaja sam jako sretan i na pozorišnim daskama i pred filmskom kamerom. Istinski sam sretan kada sam u ovom poslu, jer je to nešto za šta sam se školovao. Već 12 godina sam u svoj toj priči i nekako to traje, a drago mi je da ljudi to prepoznaju. Pozorište nosi svoj duh, svoju estetiku i etiku i svakako je drugačije od filma. Ali, mislim da je jako bitno prebaciti se iz jedne u drugu stvar – objašnjava on.
Od glumaca s kojima bi volio raditi Armin izdvaja Adnana Haskovića i Izudina Bajrovića, a jedna od najvećih želja mu je da prisustvuje na nekom od master classova američkog glumca Al Pacina jer smatra da bi od toga glumca, kao i od Meryl Streep na master classu 2012. godine, mogao mnogo naučiti. Međutim, dok se to ne desi, ovaj mladi glumac uči, između ostalog, iz sopstvenog iskustva i projekata koje je nedavno završio, kao i onih na kojima tek treba da počne da radi. Ovoga puta nam je otkrio samo neke: kineski film „Salvation“, spot za bh. pjevača Dinu Merlina, koji treba da izađe do kraja maja, zatim svjetsku premijeru filma „Mrtve ribe plivaju na leđima“, u Puli, u sedmom mjesecu, te predstave „Alan Ford“, „Čudovište iz pozorišta“ i „Kneginja Čardaša“.
Ipak, Armin je posebno ponosan na angažman koji tek treba da ostvari, a u novom filmskom ostvarenju Antuna Vrdoljaka, filmu „General“ koji ga očekuje u ovom mjesecu.
– Mislim da će mi se ostvariti jedna od ljepših životnih priča u saradnji s Goranom Višnjićem – kaže Armin za kraj našeg susreta.
Foto: Admir Kuburović