Može li se istovremeno biti i uspješna supruga i majka troje djece, tinejdžera od 13 godina, djevojčice od devet i bebe koja je na svijet došla u septembru prošle godine, te istovremeno voditi i privatnu firmu? Ova mlada žena je dokaz da je uz dobru organizaciju sve moguće.
Amra Hašimbegović, vlasnica i direktorica bh. agencije „Global Market Solution“, svoj posao uspješno radi više od deset godina. Ona, također, vodi i „Business Caffe“, događaj koji domaćoj javnosti priča najbolje, najoriginalnije bh. poslovne priče, dokazujući da se i u ovoj i ovakvoj zemlji može uspjeti. U onom važnijem, intimnijem dijelu, Amra za sebe kaže da je udata žena, majka troje djece, i to je njena najvažnija titula. Rođena u K. Mitrovici, prije 38 godina, u mladosti novinar, voditelj na radiju i televiziju, kasnije uspješan student ekonomije i magistar po MBA programu, Amra je dokaz da se, osim uspješne poslovne karijere, može voditi i ona druga, ljepša karijera, karijera supruge i majke troje djece.
Mnogi sanjaju o poslu u državnoj službi. Vi ste se odlučili za privatni bisnis. Zašto?
– Rođenjem imamo neke vlastite predispozicije, da nešto budemo ili ne. Tokom školovanja uvijek sam bila od onih učenika koji sjede u prvim klupama, ne štrebera, nego onih koji sjede da bi puno pitali i dobili odgovor, koji ne zaziru da pokažu i neznanje i na taj način uče. Kao dijete sam bila vrlo aktivna tako da sam se kao strani student ovdje na fakultetu odmah profilirala kao „aktivan student,“ počela raditi i zarađivati.
I kao student sam jako puno radila, sjećam se i danas svog prvog intervjua za posao. Kao studentici trebao mi je novac, za shopping, za more i tako dalje, to roditelji nisu finansirali, to je nešto što sam sebi sama obezbjeđivala. Rad, rad, rad je konstantan u mom životu. Državni posao nikada mi nije bio opcija, ni u podsvijesti. Znala sam da ću raditi u nekoj dobroj firmi ili nešto sama pokrenuti. Prirodni slijed je bio da jednog dana završim u privatnom sektoru.
Svoje prvo dijete rodili ste vrlo mladi, bar prema „pravilima“ koja danas vladaju?
– Prvo dijete sam rodila s nepunih 25 godina. Danas imam tinejdžera koji je od mene viši 10 centimetara, 13 mu je godina. Ne mislim da sam rano rodila ni u kom smislu. To sve posmatram sa duhovne strane, gdje ne mislim da možemo sami odrediti taj termin rađanja, iz prostog razloga, ja sam rodila kada sam trebala da rodim i apsolutno sam svjesna i zahvalna Bogu na moje troje djece, ma koliko oni mene na koncu izludjeli i koliko to bilo jedno šizofrenično stanje, neka slika, gdje bi neko kada bi upao u našu kuću, počeo bi da se smije i pitao šta se tu dešava. Međutim, na kraju, to je život. Ponekad pomislim, da sam ga ranije rodila, koliki bi on bio? Bio bi to momak od 18 godina, njega bih imala. Jednostavno, sve mi se posložilo kako treba.
Dok razgovaramo, stižu Vam poruke na Viber, vjerovatno od djece. Zahvaljujući tehnologiji, Vi ste istovremeno i u uredu i kući.
– Moderna tehnologija, posebno pametni telefoni, zaista su otrgnuli intimu svima nama, na način da više nikada niste prisutni, prisutni duhom i tijelom, na mjeste gdje se trenutno nalazite. Pokušavam da ljubomorno ukradem neko vrijeme za sebe i svoju djecu i često mi je mobitel ugašen, posebno kada sam kući. Onda svi po kući traže mamin mobitel. Navečer ugasim zvono, i telefon nikada nije u prostoriji gdje se spava. Ujutro ću i doručkovati i uraditi sve ostalo, i tek onda pogledati u svoj mobitel. Ako sam kući, zaista želim biti prisutna na doručku sa djecom, piti kafu, slušati muža, razgovarati… Ne želim da živimo život kroz iskrivljenu sliku stvarnosti, jer cyber nije život.
Imate li strah za djecu, posebno kada je riječ o novim tehnologijama i društvenim mrežama? Šta danas stoji iza servisa jedne majke?
– Majka mora biti glavna odgajateljica, a u današnjem vremenu je to nemoguće, iz prostog razlog jer se moja mama brinula kada izađemo na ulicu, da se s nekim lošim ne pozdravimo. Kada se čuje dnevnik, tada svi idu u krevet. Tako je to nekada bilo. Današnji predator, onaj koji vreba dijete, nudi mu lošu vertikalu, nalazi se u djetetovim rukama, na njegovom krevetu, u njegovoj dječijoj sobi. Djeca danas igraju igrice u kojima završe samoubistvom.
Niste ni svjesni šta se dešava u vašoj sobi, pored vas, dijete je fizički prisutno, ali psihički u potpunosti odsutno. Danas se u odgoj djeteta svi moramo maksimalno uključiti, oba supružnika, nane i dede, sva zajednica da djeca izrastu u dobre i poštene ljude i na kraju zdrave ljude i psihički i fizički. Danas za jedno dijete morate uložiti što ste morali uložiti za troje. Odgajati troje danas je kao nekada odgajati devetero.
Ko Vama sve pomaže na tom putu?
– Silom prilika poznajem jednu vrlo uspješnu regionalnu ličnost koja ima dvoje djece i koja po djetetu ima dvije dadilje. Četiri žene čuvaju dvoje djece. Kod tih slavnih ljudi imate cijele PR i marketing agencije koje razrađuju njihovu pojavnost. Nigdje oni ne idu bez komplet ekipe koja to servisira, od medicinske sestre pa dalje.
Mi to ne možemo jednoj mladoj Bosanki ponuditi kao recept, zato što ona mora biti svjesna da nema 64 dadilje za svoju djecu, nego mora biti „osuđena“ da se krpi unutar svojih nana ili deda, tetki ili ukoliko su situirani, ona i suprug da plate nekoga ko će im pomoći da brine o djeci. Srećom, mogla sam to priuštiti, imam tetu koja je sada u kući, stalno je s nama i koja je meni velika pomoć. Svaka žena koja to može priuštiti, zapravo investira u svoje psiho-mentalno zdravlje, da lakše iznese teret majčinstva.
Šta prvo radite kad s posla dođete kući?
– Prvo skačem bebi u zagrljaj, nju izgrlim i izljubim, to vam je kao uzemljenje, znate, kao kada se naelektrišete, pa se onda uzemljite, jednostavno, sva te energija ode vani i beba je najbolja terapija za tu varijantu. Nakon bebe, čeka me zajednički ručak, tokom kojeg svaki član porodice ima svoju ulogu. Naime, suprug i ja pokušavamo djecu naučiti da ispunjavaju obaveze; od pranja, do serviranja. Pogotovo kada je vikend, ja kažem: „Mama je skuhala, a vi perete suđe“. Kraj priče. Svako u porodici treba da uradi svoje. Greška moderne mame jeste živjeti holivudsku priču gdje majka uradi sve za svoju djecu i odgoji djecu koja su nesposobna.
Dobra porodica jeste ona gdje svako poznaje svoju ulogu, obaveze i odgovornost. Tako da je sasvim normalno da će moja djevojčica servirati, a moj sin skloniti suđe i poredati u mašinu za suđe, te skuhati kafu roditeljima. Već tri godine za njega je sasvim normalno da skuha bosansku kafu roditeljima i da je donese i servira, da porazgovaramo, nešto kažemo i da se posvađamo i da riješimo problem. Mame kao da hoće da se ne dese incidenti. Incidenti i svađe se moraju desiti unutar porodice i među djecom. To je prirodan proces odrastanja i učenja, sukobljavanja s problemom i učenja kako ga riješiti. Da se sutra ne desi da moje dijete sa 25 godina počne raditi, suoči se s prvim problemom i šokirano se pita: “Odakle problem?”.
To se unutar kuće uči, da je uredu da imamo problem i da možemo biti emocionalno ljuti i frustrirani, ali da za sve ima rješenje i svoj put te da je vrlo važno, iako smo ljuti, osobu s druge strane poštovati kao ličnost, imati respekt prema njoj. Mi moramo četiri sata dnevno pričati s djecom, to izgleda kao da oni ne čuju ništa, ali ja znam da je podsvijest najjača i znam da će se to jednom sve lijepo složiti u njima kada postanu odrasle osobe. Oni će iz kuće ponijeti moralne vijednosti. To je ono što je mama 100 puta ponovila, to je ono što ulazi u koštanu srž, to postaje DNK. Majka je prvi medij, ona komunicira s bebom i samim tim njena odgovornost jeste veća, ali ne i nužno. Svi su podjednako odgovorni.
Može li se istovremeno biti uspješna žena na oba polja, i u roditeljstvu i u poslu?
– Može, ali treba biti realan. Za mojih 10 godina rada, da sam htjela biti samo poslovna žena, bez djece, sad bih možda imala tri puta veću kompaniju. Međutim, to mene ne čini nesretnom. Realist sam, jednog dana kada djeca porastu i mene će biti više u firmi. Ako smatrate da radite da biste živjeli i da vam posao služi za funkcioniranje vaše porodice, a ne da je porodica servis vašem poslu, onda ste zadovoljni, ne možete biti nikako frustrirani s tim paketom, odnosno prljagom koji teglite sa sobom. Vučete ga cijeli život. Postoji jedna slika gdje majka vuče djecu na vrh brda i kada tamo stignu djeca počnu skakati kao uspjeli smo, uspjeli smo, sami smo stigli. U stvarnosti, ona ih je cijeli život povlačila za sobom. To je slika jedne majke u današnje vrijeme.
Šta će na kraju izaći iz te investicije?
– Djeca su oduvijek bila najveća investicija, možda danas i veća u smislu problematike kompletnog društva. Vodeći Business caffe, svi sagovornici su rekli da ono što kući imaju i što imaju sa svojim djecom, to smatraju puno važnijim i značajnijim od činjenice da su oni uspješni poduzenici i ljudi koji vode kompanije. Često se uloga roditelja shvata kao PR, da imamo dvoje djece, da smo lijepi i da smo uglađeni. To se radi bez suštine, površno: “Eto, ja imam djecu. Daj posao, daj da imam „život“ da sam u najvećim krugovima, da sam najviše stekla”, a ovo jedno ili dvoje malih ljudi stoji kao nekakva mala ukrasna dekoracija unutar naših velikih života. Ako ćete biti roditelji zaigrajte tu igru dobro, budite najbolji u toj igri, to je maraton, trčite s djecom cijeli život, nema prestanka, niti stava: “sada bih bila malo mama, pa onda ne bih bila mama”.
Foto: Mario Klein