Jedna od najpopularnijih pjevačica mlađe generacije Lena Kovačević nakon tri uspješna albuma u jazz maniru, oprobala se i u modernim pop vodama. Osim velike ljubavi prema muzici, tridesetpetogodišnja pjevačica je oduvijek maštala o tome da ima porodični biznis povezan s poslasticama, a ta želja ispunila joj se prošlog ljeta, kada je sa suprugom Veljkom Brčinom otvorila slastičarnu, koja je u Milanu osvojila prestižnu nagradu za najbolji dizajn. Uprkos brojnim poslovnim obavezama, kćerka dramskog pisca Dušana Kovačevića ne zapostavlja ni porodicu, supruga Veljka s kojim je šest godina u harmoničnom braku i njihove nasljednike, petogodišnjeg Vuka i dvogodišnjeg Teodora.
Lena se školovala na prestižnom svjetskom konzervatoriju, te je sarađivala s eminentnim umjetnicima. Od početka karijere slijedi unutrašnji glas i senzibilitet, ne podliježući trendovima i komercijalnom maniru. Kada kroči na scenu, svojom ženstvenošću, gracioznošću i ljepotom ostavlja bez daha, a kada pusti glas, ta vizualna magija postaje više nego čarobna i osvaja sva čula. Lena je nedavno boravila i u Sarajevu.
Godinama uspješno gradite muzičku karijeru u drugačijem stilu od onog na koji smo navikli u Regionu. U vremenu kada je istinsko muzičko stvaralaštvo u sjenci, koliko je teško ostati dosljedan pravcu koji ste odabrali?
– To ima svoje pozitivne i manje pozitivne strane. Sreća je raditi nešto što je neobično. To mi je omogućilo da nastupam zaista mnogo, ali i da uspješno sarađujem s brojnim muzičarima i kompanijama iz Srbije, Regiona, ali i inozemstva. S druge strane, s raspadom Jugoslavije, svi mi koji se bavimo muzikom danas, a posebno nečim drugačijim, nosimo teret smanjenog područja na kojem direktno možemo da radimo, tako da je to povezivanje niti između muzičara i zemalja od velikog značaja za sve umjetnike.
Šta je ono na čemu trenutno radite, spremate li neke nove pjesme za Vašu publiku?
– Spremam sljedeći singl, dok se prethodni singl ”Zauvijek”, za koji sam pisala muziku, zaista sjajno povezao s publikom i mjesecima je jedna od najslušanijih pjesama na radiju.
Vaš otac Dušan poznati je pisac, scenarista i akademik. Njegovo ime nas veže za filmove „Maratonci trče počasni krug”, „Balkanski špijun”, „Profesionalac”, „Ko to tamo peva”… Kako je bilo odrastati uz takav autoritet?
– Divno i zaista blagoslovljeno. Prije svega, zato što je on uvijek bio dobar i posvećen otac, i zato što smo se brat, mama i ja uvijek osjećali voljeno. To je ono što je jedino nama kao porodici važno, a naravno tu su profesionalni uspjesi i činjenica da smo još kao djeca upoznali neke izuzetne ljude koji su veliki i važan dio naših života, kao recimo Bora Todorović, moj kum.
S obzirom na to da, kako se kaže, „jabuka ne pada daleko od stabla”, šta ste Vi naslijedili od svog oca? Da li Vas je on usmjeravao muzičkim putem?
– Pretpostavljam da je ta ljubav prema jazzu ili muzici iz filmova Woodyja Allena, došla do mene preko te linije. Mama je uvijek više voljela „Beatlese”, a tata Franka Sinatru, a ja ih zaista podjednako volim i razumijem, naslušala sam se mnogo muzike od ranog djetinjstva.
Koji Vam je najbolji savjet dao otac?
– Nijedan onako da me je stavio u fotelju i rekao: „Slušaj, evo savjeta”… Odrastala sam s njima, pa je to niz savjeta i rečenica, teško je zaista izdvojiti jedan. Satkano je u nama sve što smo čuli.
Majka ste dvojice sinova. Kako ih odgajate? Prenosite li na njih ono što su Vaši roditelji prenijeli na Vas?
– Sigurno. Vjerujem u ono ”čini drugome kako želiš da tebi čine”, tako da su sve te niti za mene neraskidive i važne. Voljela bih da moja djeca uzmu ono najbolje, a da budu svakako bolji od nas. Da znaju koji su prioriteti u životu i ne budu zavarani onim što im se nudi kao normativ, a to je veliki materijalizam u kojem živimo. Voljela bih da čeznu za dubljim stvarima u životu. Tu je porodica na prvom mjestu.
Kakvi su Vaši dječaci, šta ih zanima u tom uzrastu?
– Oni imaju pet i dvije godine, mlađi je pod utjecajem starijeg, pa ga sve zanima šta on radi. Sada su sve više vezani jedan za drugog, i zaista je to vrsta čarolije koju znaju roditelji, a koja ne može da se lako opiše.
Šest godina ste u braku s Veljkom. Šta je recept za sretan brak?
– Vjerujem da oni što su zajedno, poput mojih roditelja, više od 45 godina zaista to mogu i smiju da kažu, a ja danas samo znam da je potrebna velika i iskrena ljubav, zajednička interesiranja i strasti, i dobar humor.
S obzirom na majčinske i poslovne obaveze, nađete li vremena za sebe?
– Trudim se da uvijek pronađem 30 minuta da se saberem, da nešto pročitam, zapišem, prošetam…, za neki sitni trik.
Divno izgledate, a osmijeh na Vašem licu uvijek je tu. Šta je potrebno da jedna žena blista poput Vas?
– Znate kako, trudila sam se uvijek pratiti svoj instinkt, raditi ono što volim, i birala ljude koje u svom životu sada imam pored sebe. Zaista ih volim i zahvalna sam Bogu što imam mogućnost da se u ova vremena, koja su puna kompromisa, bavim onim što volim, na način koji volim. Imam još mnogo želja i ambicija, ali zaista mi je važan način na koji nešto radim.
U čemu još uživate?
– Plivanje je moja velika strast i to je nešto za šta se trudim da u toku sedmice uvijek imam vremena, to je moja vrsta treninga.
Šta Vas, osim posla, još interesira?
– Definitivno je to poslastičarnica „Gelato Freddo” u Beogradu, koju smo suprug i ja zajedno otvorili. Originalni recepti i sirovine koje stižu s juga Italije su nešto sto je osvojilo prvo nas, a zatim i ljude koji dolaze kod nas.
Kako se rodila ideja za to, i zašto baš italijanske slastice?
– Mnogo smo putovali Italijom i zaljubljena sam odavno u njenu estetiku, okuse, činjenicu da su porodica i svi običaji u vezi s porodicom toliko važni u Italiji. Sasvim spontano se desilo da smo krenuli u ovom pravcu, a sada mi se čini kao da se oduvijek bavimo time i kao da nas je, zapravo, čekala cijela ova priča. Ušli smo sasvim spremno u nju i mada ništa nismo znali, to su one odluke koje mogu da promijene život, a da u vrijeme kada ih donosite niste toga svjesni. Tako se rodio naš kutak Italije u Beogradu, a sve posjetitelje čekamo s radošću.
Foto: Andreja Damjanović