Terminalno bolesni, odnosno oni čija se bolest ne može izliječiti i čija se smrt očekuje u kratkom vremenskom roku, trebali bi imati pravo na eutanaziju. Ovo je mišljenje još jednog uvaženog naučnika.
-Ne puštamo životinje da pate, zašto bi pustili ljude, rekao je britanski fizičar Stephen Hawking u razgovoru za BBC, uz upozorenje da treba voditi računa da se eventualna legalizacija eutanazije ne zloupotrijebi.
Hawking, koji pati od progresivne bolesti motoričkih živčanih ćelija, u nekim je ranijim intervjuima uglavnom znao s optimizmom isticati da “uvijek ima nade”.
I sam je jednom bio na aparatima za održavanje života. Njegova prva supruga Jane odbila je ponudu švicarskih ljekara da isključe aparate i zatražila da ga vrate u Cambridge. Zbog liječenja je izgubio sposobnost govora, međutim, nastavio je rad na svojoj knjizi koja mu je kasnije donijela svjetsku slavu.
Hawking kaže da bi porodice ljudi koji žele umrijeti trebale imati mogućnost da im u tome pomognu bez ikakvih zakonskih posljedica.
– Ipak, mora postojati sigurnost da osoba uistinu želi umrijeti, da nije na to prisiljena ili da se to ne čini bez njene saglasnosti ili znanja kao što se moglo dogoditi u mom slučaju, naglasio je.
Hawking (71) je jedan od najslavnijih živih naučnika svijeta. Godine 1964. dijagnosticirana mu je amiotrofična lateralna skleroza (ALS), paralizirajuća bolesti koja uzrokuje slabljenje tjelesnih mišića. Prognozirano je da će živjeti najduže dvije godine, jer samo 5% oboljelih preživi duže od 10 godina nakon dijagnoze. Međutim, Hawking je doživio duboku starost, ali s vremenom je postao potpuno nepokretan. S okolinom komunicira pomoću kompjuterskog sintetizatora glasa. Bolest ne oštećuje njegov mozak. Ženio se dva puta i ima troje djece.
U Belgiji, u kojoj je eutanazija legalna i odvija se u posebnim klinikama, živote su okončali mnogi teško oboljeli pacijenti. Jedan od njih je tamošnji ljekar i hemičar Christian de Duve, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1974. godine.