Septembar će zauvijek pamtiti poznati muzičar Ivica Propadalo i njegova izabranica Dragana Todorović. Pred najbližim članovima porodice i kumovima u Zagrebu, nakon šest godina veze, zakleli su se na vječnu ljubav. Šezdesetsedmogodišnjem Livnjaku, sa stalnom adresom u Zagrebu, muzičaru, bas gitaristi „Teške industrije“, slikaru i scenografu, ovo je drugi brak. Iz prethodnog s neurologinjom Sanjom, koji je okončan prije 13 godina, ima dvoje djece, sina Marka i kćerku Lanu.
Trećeg septembra Dragana i Ivica su povodom svog vjenčanja organizirali veliku zabavu u muzeju „Mimara“, gdje su zvanice imale priliku uživati u neprolaznim hitovima velike Ivicine prijateljice Tereze Kesovije. Sreću ovog dana mladenci su dijelili s porodicom, prijateljima i sradnicima, među kojima su se mogli vidjeti između ostalih i Željko Bebek, Zoran Škugor, Luka Nižetić, Dalibor Petko, Ana Babić, Zana Marjanović, Dragi i Žika Jelić, te mnogi drugi. Mladenka je zablistala u jednostavnoj vjenčanici, koju je sama kreirala, dok je mladoženja za ovu priliku birao elegantno crno odijelo.
– Nije bilo nekog dugoročnog planiranja vjenčanja, kako se to obično radi. U vezi smo šest godina, a živimo zajedno duže od dvije godine, tako da smo odluku donijeli vrlo brzo. U početku smo se planirali vjenčati u Istri uz najužu familiju, te proslaviti na seoskom imanju koje adaptiram duže od godinu. Ipak, kako ono još nije gotovo, odluka je pala na Zagreb. Krenuli smo od pedesetak prijatelja i članova porodice, i došli do 200 nama dragih gostiju. Nismo pravili klasičnu svadbu, nego party.
Dan ranije u zagrebačkoj Starogradskoj vijećnici, gdje su prisustvovali Draganini roditelji Darinka i Tomislav Todorović, sestra Ivana, moja djeca Lana i njen suprug Ivan, te sin Marko i njegova djevojka Vedrana, rekli smo „da“. Naravno, tu su bili kumovi, moj ujak Ante Radnić i Draganina kuma Snežana Jeremić. Prvi ples smo otplesali uz Keminu pjesmu „Moja posljednja i prva ljubavi“, koju nam je s mnogo emocija otpjevala Tereza Kesovija. Cijeli party ličio je na rock koncert na kojem su se na pozornici smjenjivale legende rocka iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Prisutne je oduševila naša draga Ana Babić sa sevdalinkom „Sejdefu majka buđaše“. Kroz večer su se izmjenjivali voditelji Mario Sedmak i Dalibor Petko.
Gledajući šest godina unazad, možete li se sjetiti čime ste Draganu osvojili?
– Prije svega, ona je mene osvojila. Svojom toplinom, iskrenošću, fantastičnim smislom za humor i zaista je posebna, što joj i ime govori. A ona bi vam to kako smo se upoznali, iz svog ugla, opisala ovako:
Te večeri „Teška industrija“ je imala promociju svog albuma „Bili smo raja“ u Domu omladine u Beogradu. Prijatelj me zamolio da odem s njim na koncert. Znala sam mnogo njihovih pjesama: „U meni jesen je“, „Život je maskenbal“, „Hej“,… ali o Ivici Propadalu nisam znala baš ništa. Nije mi se išlo na koncert, jer sam radila dokasno i bila sam umorna, ali pristala sam, da ne iznevjerim prijatelja. Čak sam i zakasnila, ali vjerujte, muziku nisam uopšte čula. Samo sam posmatrala basistu, način na koji drži gitaru i s koliko se pažnje i ljubavi s njom ophodi. U jednom trenutku sam pomislila: „Bože, da ljudi mogu postati predmet, ja bih birala da budem gitara, baš ta gitara! I htjela sam da ga upoznam”.
To se i desilo nakon koncerta. Draganinog prijatelja i nju sam pozvao da nam se pridruže na after-partyju. Nikada nisam osjetio toliku bliskost već pri prvom susretu. Dragana spada u onaj tip žena pred kojima na prvu ostajete nijemi. Hipnotizira vas svojom ljepotom, vanjskom i unutarnjom. Duhovita je i luckasta, dovoljno da sam odmah poželio ostati s njom zauvijek, a tako je i bilo.
Supruga je 28 godina mlađa od Vas. Vi u svakom intervjuu kažete kako to nikada nije predstavljalo problem, ni Vama ni njoj. Da li su nekada komentari okoline i predrasude vezane za godine utjecali na Vaš odnos?
– Glupo je reći da godine nisu važne. Naravno da su važne, ali nisu najvažnije. No, ja sam hedonist, volim uživati u svemu što radim i smatram da čovjek treba u sebi sačuvati dijete i živjeti do posljednjeg trenutka. Nasreću, zdravlje me dobro služi, ne idem ni doktorima niti na fitness, živim jednako kao i prije 30 godina i mislim da me to drži. Pa ipak sam ja iz „Teške industrije“, benda koji sam rehabilitirao prije desetak godina, zahvaljujući kojem sam i upoznao Draganu. Mišljenja okoline me ne zanimaju, ali za sada su većinom odobravajuća.
Dragana je sama kreirala svoju vjenčanicu, a mogla je, vjerujem, birati kreaciju bilo kojeg modnog dizajnera. Otkud ideja za to? Bavi li se Dragana inače dizajnerskim radom?
– Dragana je jako hrabra osoba. Nema problem da se upusti u nove izazove. A kreacije često radi, kako za sebe, tako i za druge. O stajlingu „Teške industrije“ ona vodi računa. Bavila se glumom, a nama je režirala dva spota. Osim toga, bendu vodi sve producentske poslove. Moram priznati da sam i ja bio ugodno iznenađen kad sam vidio njenu vjenčanicu, pobrala je sve komplimente.
Ljudi vas najčešće prepoznaju kao muzičara, ali Vi ste i slikar, kipar, grafičar i dizajner. Otkud potreba da se bavite s toliko različitih stvari?
– Naprosto, čovjek ne može iz svoje kože. Takav sam od malih nogu, i kao dijete sam bio nemirnog duha. Zanimale su me različite stvari i različite igračke. Tako je ostalo i do dana današnjeg. Uspio sam ostati veliko dijete. Ti svi segmenti kojima se bavim su mi kao igračke. Kad se jednog zasitim, uhvatim se nečega drugoga i tako u nedogled. Životni moto mi je stara židovska poslovica: “Miš koji ima jednu rupu kratkog je životnog vijeka. Naime, mačka ga čeka pred tom rupom i vrlo brzo je gotov”.
Kada biste birali jedno od ovih zanimanja da se njime bavite cijeli život, koje bi to bilo?
– Rijetki znaju da sam u Sarajevu završio Elektrotehniku kojom sam se bavio nekih 12 godina. Bio sam šef Elektro biroa u INA Projektu, i kad su mi ponudili direktorsko mjesto, odbio sam i otišao u samostalne umjetnike. Generalno, najviše sam uživao radeći scenografije, ali ne bih to mogao isključivo raditi. Slikarstvo me opušta, a muzika podmlađuje. Za mene nema jednog zanimanja, kad bih se opredijelio za jedno, onda to više ne bih bio ja.
Sada kada je ,,Teška industrija” već uveliko ponovo zaživjela na sceni, kada sumirate utiske cjelokupne karijere benda, koji su najveći uspjesi, najveći promašaji i najznačajnije promjene?
– Uživam u uspjesima svoga benda, a hvala Bogu ima ih jako mnogo, ali me i neuspjesi ne obeshrabruju. Najveća promjena je ta kad smo Vajtu zamijenili ženskim vokalom. Mnogi su nam se smijali, ali smo dokazali da je to bio dobar potez. Album „Bili smo raja“, koji je posvećen sarajevskoj pop rock školi, jeste i najveći uspjeh benda. Vratio nas je na scenu Regije i u ovih šest godina od njegovog izlaska smo održali više od 300 koncerata.
Vjerujem da je bilo jako teško pronaći zamjenu Vajti, ali Lea Mijatović je bila pravi pogodak, te predstavlja veliko osvježenje benda. Jeste li strahovali da će dolaskom žene u bend, on izgubiti svoju bit?
– Naravno, bend više nije ono što je bio sedamdesetih godina, na čelu sa Vajtom,Vedom i Gaborom Lengyelom. Ko bi danas imao strpljenja slušati pjesme koje traju po desetak i više minuta? Drugo je vrijeme, nema više one romantike, a i publika je postala površnija i sve mora biti na prvu, ali mislim da smo, ipak, zadržali onu staru žestinu i zvuk. Tu je gitarist i kompozitor Vedad Hadžiavdić neprikosnoven. Važno je da smo zadržali staru publiku i dobili novu, mlađu.
Na čemu trenutno radi „Teška industrija“?
– Imali smo vrlo uspješnu ljetnu turneju po Regiji, a trenutno za jesen pripremamo novi singl. Radimo na novom albumu, koji bi trebao izaći početkom nove godine. Paralelno s tim putujemo i sviramo, a uskoro odlazimo za Njemačku i Švicarsku. Svirat ćemo sve dok nas to bude veselilo.
Kako provodite slobodno vrijeme, te u čemu najviše uživate?
– Slobodnog vremena iskreno skoro da i nemamo. Trenutno radimo na adaptaciji jednog seoskog imanja u Istri. Dragana i ja se tamo najviše opuštamo i odmaramo. Uskoro nam ide i Festival „Ja bih 5 dana Sarajeva u Zagrebu“ čiji sam Art direktor, a Dragana producent. Mislim da smo taj festival s direktorom, našim drugarom Ismetom Efendićem, dobro zakotrljali.
Imate dvoje djece iz prvog braka, koliko vremena provodite s njima?
– Osim kao porodica, sa svojom djecom sarađujem i poslovno. Lana nam kao advokatica vodi pravne poslove, a sa sinom Markom sarađujem na organiziranju i realizaciji raznih evenata, s obzirom na to da je jedan od vlasnika PR agencije „Media val“.
Postali ste i djed. Je li Vas ta uloga imalo promijenila ili omekšala?
– Dobro se snalazim u ulozi dide, kako me moj unuk Andro zove. Tvrd nikad nisam ni bio, senzibilna sam ja duša, barem mi moja okolina to veli.
Foto: Matej Dokić