Aung San Suu Kyi, nobelovka s mrakom u očima: Voljele su je Rohingye

Piše: Redakcija

Svijet joj se divio zbog njene odlučne borbe za slobodu u rodnoj burmi. Kao nagradu za njene napore, zbog kojih je 24 godine provela u kućnom pritvoru, dobila je nobelovu nagradu za mir. Ta bi joj laskava nagrada mogla biti oduzeta. U nekadašnjoj burmi, današnjem Mianmaru, mira nema. Režim na čijem čelu je dobitnica Nobelove nagrade za mir, proganja i ubija svoje građane zbog njihove religije. Ko je Aung San Suu Kyi i kako je nekadašnja herona slobodnog svijeta, danas postala omražena političarka koju svijet poziva da zaustavi ubijanje burmanskih Rohingya muslimana.

Prije 26 godina, sredinom oktobra 1991. godine, Norveški komitet za dodjelu Nobelove nagrade objavio je dugo čekanu vijest. Demokratski svijet bio je oduševljen. Norveški komitet za dodjelu Nobelove nagrade odlučio je Nobelovu nagradu za mir za 1991. godinu uručiti Aung San Suu Kyi iz Mianmara (Burme) za njenu nenasilnu borbu za demokratiju i ljudska prava… Njena borba je jedan od najizuzetnijih primjera u Aziji tokom posljednjih decenija. Ona je postala važan simbol u borbi protiv ugnjetavanja… Norveški komitet želi nagraditi ovu ženu za njene nesalomljive napore, kako bismo pokazali našu podršku za brojne ljude širom svijeta koji mirnim putem žele izgraditi demokratiju, ljudska prava i pomirenje među narodima –  obrazlagali su Norvežani ovu važnu odluku.

mianmar10

U trenutku kada je svijet obradovala ova vijest, Aung San Suu Kyi je bila u kućnom pritvoru, gdje ju je, u ljeto 1988., zatvorila ljevičarska vojna hunta koja se plašila njenog utjecaja i popularnosti među Burmancima. Nobelovu nagradu u Oslu će primiti tek sredinim 2012., dvadeset i jednu godinu nakon što je proglašena dobitnicom. Malo se zna o njenim životu pod kućnim pritvorom, jer je vojna hunta pedantno branila kontakt sa zapadnim medijima. Prema vlastitom priznanju, vrijeme u zatočeništvu je kratila čitajući filozofiju i političku literaturu, te svirajući klavir. Dok su pred njenim vratima stajali vojnici s dugim cijevima, iz svijeta je neprekidno dobivala podršku. UN, Evropski parlament, predsjednici Amerike Obama i Clinton, Dalai Lama, Desmond Tutu i brojni drugi, svi su tražili od mianmarske vojne hunte puštanje na slobodu žene koja se činila kao svjetionik slobode i demokratije u regionu gdje su mir i ljudska prava više izuzetak nego pravilo i konstanta. Vojna hunta bi je ponekad pustila na slobodu, no prvom prilikom bi je vratili u pritvor. Dvolično su joj nudili da napusti zemlju, no uz jedan uvjet, da se više nikada ne vrati u domovinu, čiju je slobodu od kolonijalnog ropstva izborio njen otac.

Kao majci, moja najveća žrtva bilo je podizanje mojih sinova, ali ja sam uvijek mislila na činjenicu da su drugi dali više nego ja. Nikada nisam zaboravila da moje kolege u zatvorima pate ne samo tjelesno, nego i duševno, zbog njihovih porodica koje vani nemaju sigurnost. Burma je veliki zatvor pod tiranskom vladavinom  – objasnila je ona 1998., zbog čega ne želi napustiti domovinu i otići u progonstvo.

Burmanski narod s oduševljenjem je dočekao ove riječi, te joj iskazao snažnu podršku. Uz nju su stali i većinski budisti, kao i manjinski muslimani. Kada je čelični stisak vojne hunte 2012., popustio, te demokratija počela kucati na vrata građana Mianmara, podrške nije nestalo, čak i od tamošnjih muslimana iz naroda Rohingya. Burmanski zakon iz 1982., pripadnicima ovog naroda ne dozvoljava pravo na državljanstvo, na lične dokumente i pravo na bavljenje politikom, da biraju i da budu birani. Vlasti Mianmara tokom redovnih popisa stanovništa  Rohingye jednostavno ignoriraju. Za tamošnje vlasti oni su tek ilegalni imigraniti iz susjednog Pakistana, iako tragovi naroda Rohingya na tlu današnjeg Mianamara datiraju još iz osmog stoljeća. I pored višedecenijske diskriminacije, koja traje još otkako su Britanci napustili svoju koloniju Burmu, tamošnji muslimani dali su podršku Aung San Suu Kyi i njenoj NLD partiji. Demokratija je, 2015., stigla u ovu zemlju, ali ne za njene muslimane, čak ni one koji su željeli glasati za Aung San Suu Kyi. Podržavam Suu Kyi, jer želim dobrog lidera kojeg poštuju u svijetu. Nije mi važno jer nema muslimanskih kandidata na izborima – izjavio je za „Guardian” Mohamed, penzionirani oficir burmanske vojske.

SVEĆENIK KOJI ŠIRI MRŽNJU

Biti musliman u današnjem svijetu nije pretjerano poželjna činjenica. Za zapadnu javnost, muslimanske zemlje su ogledni primjer bijede, siromaštva, zaostalosti, te gnijezda militantnog, religioznog ekstremizma, koji predstavljaju navodnu opasnost za cijeli svijet. U takvom svijetu, muslimani su nepoželjni gosti, od Amerike, preko Holandije, Mađarske, do nesretnog Mianmara, nekadašnje Burme. Posljednjih dana svijet nijemo gleda zločine nad narodom Rohingyja, koji očajnički pokušavaju pobjeći iz zemlje kojom vlada Aung San Suu Kyi. Ne tako davno, burmanski muslimani bili su dio pokreta koji je u toj prelijepoj, ali siromašnoj i nestabilnoj zemlji tražio slobodu. Godine 2003., konvoj vozila u kojem su se nalazili Aung San Suu Kyi i njene pristalice napala je vojna hunta. Aung San Suu Kyi je tada uhapšena, dok su deseci njenih pristalica ubijeni ili teško ranjeni. U tom nesretnom konvoju iz 2003., u pratnji Aung San Suu Kyi bila je i žena po imenu Daw Win Mya Mya, burmanska muslimanka i odani saradnik proganjane Nobelovke. U napadu je skoro ostala bez lijeve ruke, uhapšena i provela je nekoliko godina u zatvoru. Hunta je konfiskovala trgovinu u vlasništvu njene porodice. Dala bih svoj život za NLD partiju – izjavila je Win Mya Mya za „Guardian” u novembru 2015., dok je svijet pažljivo pratio pripreme za prve demokratske izbore u ovoj zemlji.

Daw Win Mya Mya je u to vrijeme bila vođa lokalne organizacije NLD partije u regionu Mandalay, epicentru međunacionalnih tenzija između budista i muslimana. Iako visoko na stranačkoj ljestvici i politički vrlo aktivna, Daw Win Mya Mya se kao muslimanka nije mogla kandidirati na izborima za državni parlament.

Naš vođa Aung San Suu Kyi mi je rekla da idem po selima i ubjeđujem muslimane da glasaju za našu pariju na izborima, ali ona ne želi da se ja prijavim kao kandidat – izjavila je tada aktivistica Daw Win Mya Mya.

Da bi se burmanski muslimani mogli kandidirati na izborima, mogli glasati ili se baviti nekim javnim poslom, moraju se izjasniti ili kao Bengali ili kao Indijci.

Oni mi poriču da sam Burmanac. Kažem im da rasa nema nikakve veze s religijom. Oni kažu: „Ako je tvoja religija Islam, automatski si mješanac, tako kažu njihovi imigrantski zakoni.To je ludilo. Znate li koliko su stare džamije u Mandalayu? Neke su starije od 200 godina, i najnovija ja izgrađena prije više od 150 godina. Mi ovdje živimo jako dugo. Ako u mojoj ličnoj karti stoji da sam Indijac, onda ja tu kartu neće uzeti – kaže za britanske medije Haj Yan Aung, burmanski musliman, trgovac  iz grada Mandalay, nekadašnje kraljevske prijestolnice Burme u kojoj su stoljećima jedni pored drugih živjeli budisti i muslimani.

Mirnom suživotu kraj je došao u ljeto 2011., u vrijeme kada je hunta već ubrzano popuštala stege i demokratija se nazirala na horizontu. Ekstremisti su u tom političkom vakuumu vidjeli svoj trenutak. U istom gradu živi i Ashin Wirathu (49), budistički svećenik za kojeg se vjeruje da je motor nemira, napada i antimuslimanskog raspoloženja u Mianmaru. Godi mu kada ga nazivaju „Budistički Bin Laden”, a on u svojim govorima muslimane naziva „bijesnim psima”.  U razgovoru za ugledni „Time” 2013., „ustvrdio” je da 90 posto muslimana iz Burme spada u loše ljude.

Samo želim zaštititi budiste od muslimanske opasnosti. Muslimani počinju nasilje ženeći se budističkim ženama i tjerajući ih da budu muslimanke. Gotovo svi muslimanski muškarci to rade – kaže ovaj opasni čovjek britanskim novinarima, koji su ga pronašli u njegovom hramu.

mianmar8

U pagodi iz koje vlada duhovni otac ekstremist, koji se usput zaklinje u mir i nenasilje, britanski novinari su zatekli jednog oca koji je došao po savjet u vezi s kćerkom koja se zabavlja s jednim muslimanom.

Dvije religije se ne bi trebale vjenčavati jer su potpuno suprotne. Naš budizam u svojoj osnovi ima oproštaj i samilost. Mi nikad ne povređujemo druge – rekao je otac.

Svećenik Ashin Wirathu u svojim propovijedima pored poziva „da provri budistička krv”, često licemjerno govori o miru i toleranciji. U budizmu nam nije dozvoljeno da napadamo. Ali, imamo pravo čuvati i braniti našu zajednicu – izjavio je ovaj ekstremist za „Time”.

LJUBAV I BRAK

Neki burmanski muslimani, odani novom demokratskom režimu, vjerovali su da će ih Aung San Suu Kyi zaštititi od šovinizma koji propagiraju budistički svećenici kao što je Wirathu.

Ako NLD dobije izbore, naš vođa Aung San Suu Kyi je osoba koja nikada ne bi diskriminirala druge ljude zbog njihove religije – tvrdila je krajem 2015. godine Daw Win Mya Mya, muslimanka iz Burme i nekadašnji saborac Aung San Suu Kyi.

Prevarila se, naravno. Muslimana nema u vlasti države Mianmar, a i u samom Mianmaru sve ih je manje. Ili su nastradali u nasilju vojske i lokalnih bandi čiju mržnju potpiruju budistički svećenici ili bježe u susjedni Bangladeš. Aung San Suu Kyi uglavnom šuti na prozivke iz svijeta o zločinima u svojoj zemlji, kao što šuti na optužbe da vođa ekstremista Ashin Wirathu ima izuzetno dobre veze i sa vojskom i sa vladajućom partijom na čijem je čelu nekada slavna nobelovka. Svijet poziva Aung San Suu Kyi da vrati Nobelovu nagradu za mir, ali i pokušava razumjeti kako je osoba koja je, ne tako davno, bila simbol borbe za slobodu i demokratiju, skoro preko noći postala vođa režima kojem se pripisuju užasni zločini i nevjerovatan šovinizam naspram dijela vlastitog građanstva. Ko je, zapravo, Aung San Suu Kyi?

Rođena je 1945., u jednim selu blizu Rangoona, glavnog grada tadašnje britanske kolonije Burme. Njen otac bio je vođa nacionalnog pokreta za oslobođenje i čovjek koji je stvorio nacionalnu armiju. Njeno rano djetinjstvo obilježile su tragedije. Kada je imala dvije godine, njenog oca, kojega Burmanci nazivaju „Otac nacije”, ubili su protivnici iz vlastitih redova. Kada je imala osam godina, njen stariji brat se utopio u jezeru blizu njihove kuće. Ipak, ona se kao djevočica školovala u najboljim školama, uglavnom onim kojima su rukovodili Englezi. Učitelji u školama su uočili njenu darovitost za brzo učenje jezika, te ona tečno govori engleski, francuski i japanski. U mladosti je mnogo putovala, uglavnom uz svoju majku, tada vrlo aktivnu burmansku diplomatkinju. Živeći, školujući se i radeći između Indije i New Yorka, gdje je bila zaposlena tri godine u UN-u, mlada Aung San Suu Kyi skrasila se u Britaniji, u gradu Oxfordu. Tu je i studirala politiku, filozofiju i ekonomiju, no bila je loš student, jedva dobivši diplomu i to jednu od najlošijih koje ova elitna škola pruža. Njeni snovi o akademskoj karijeri bili su gotovi, no ona se nije predavala, čekajući svoju životnu šansu. Kao studentica je imala konzervativne stavove, te se ljutila na svoje kolege – studente i njihov slobodan način života.

Nikada neću spavati ni s kim osim sa svojim mužem. Do tada, u krevet ću ići grleći samo svoj jastuk – rekla je jedne prilike.

Početkom sedamdesetih godina upoznat će Michaela Arisa, čovjeka svog života, stručnjaka za kulturu Tibeta. Rodit će dva sina, useliti u prekrasnu viktorijansku kuću, te postati književnica, a njena prva knjiga biće o njenim ocu. Godine 1988., odlazi u rutinsku posjetu domovini, kako bi se pobrinula o bolesnoj majci. Nikada prije toga nije bila politički angažirana, nikada nije napisala ili održala politički govor, no hunta ju je svejedno uhapsila, jer je bila sumnjiva kao kćerka nacionalnog heroja kojeg tadašnje vlasti i nisu simpatizirale. Posjeta porodici, koja je trebala trajati najviše nekoliko sedmica, pretvorila se u 24 godine kućnog pritvora i progonstva. Burmanska hunta je zbog vlastite gluposti i paranoje od žene koja nije imala nikakve političke ambicije stvorila nacionalnog heroja, borca za slobodu i Nobelovca. Kada je u novembru 2012., izašla iz pritvora, obećala je mir, slobodu i demokratiju. Rohingya muslimani još čekaju da ispuni obećanja i u praksi provede ideje zbog kojih je, 1991., dobila Nobelovu nagradu za mir. Onu koja bi joj s pravom mogla biti oduzeta.

mianmar2

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti