Da je kojim slučajem Lionel Messi dao go kakav je prije nekoliko dana u Slovačkoj dao Izet Hajrović, njemu bi se već sada u nekoj evropskoj fabrici izrađivala peta po redu “Zlatna lopta”. Izet nije dobio “Zlatnu loptu”, kao što je od FIFA-e nikada nisu dobili ni genijalci Ferenc Puskás, Paolo Maldini, Steven Gerrard, Gheorghe Hagi… Ali je pitanje da li mu u ovom trenutku ona uopće i treba?
Kada se sve sabere i oduzme, stvar je ovdje vrlo jasna; uzme li se u obzir nezadovoljstvo navijača što je umjesto bh. Hajrović prošlog novembra prvo obukao švicarski dres, onda ova “bomba” iz Žiline koliko je dobra Bosni, toliko je dobra i Izetu. Osim toga, isuviše je važna u našem svakodnevnom sportskom, socijalnom i političkom kontekstu, da bi se uopće i nagrađivala bilo kakvim tvornički izljevanim zlatom.
Kako Boris Dežulović primijeti u svojoj posljednjoj kolumni, u Bosni treba samo dignuti s klupe debitante koji će na teren ući u 77. minuti, i bez kompliciranja, glasanja, koaliranja, blokiranja i k…u sviranja, uzeti loptu i potegnuti je s dvadeset pet metara. Ako treba i s parkinga, i iz Pekinga, pa pod prečku, te makar jednom ovu zemlju odvesti dalje od svjetskih prvenstava za invalide i beskućnike. U četvrtfinale bilo čega, u bilo čemu…
Ta igra od 90 minuta je varljiva, sve utakmice još odigrane nisu, ali sve su prilike da je Bosna još u Žilini, u 78. minuti, dobila kartu za Brazil…
Dvadesetdvogodišnjem Izetu je trebalo samo tridesetak sekundi da testira ubojitu ljevicu. Toliko je sekundi iste noći trebalo i jednom Mostarcu, sada već zvijezdi “Youtube” kanala, da od sreće zbog Izetovog gola ne dobije infarkt usred svog dnevnog boravka.
S Hajrovićem sam razgovarala dan poslije utakmice. Bio je na Aerodromu u Beču. Nije imao, kaže mi, priliku iščitati napise po novinama i internet portalima… Ali, je sretan što ga svi vole…
Bh. čovjek je, osim političkih i ekonomskih pobjeda, gladan i jedne velike, sportske. Sreća je Izetova pa zna s loptom. Bit će maestra, bit će ljevice i bit će 25 metara još…
Šta ti je tokom proslavljanja pobjede u Žilini kazao za go selektor Safet Sušić?
– Šalio se da mi je lopta otišla preko noge, pa onako usput ušla u go…
Bio je tužan nakon primljenog gola. Vi to niste mogli vidjeti s terena.
– Bili smo i mi tužni nakon što smo primili go, međutim, znali smo da smo dobra ekipa i da tu nema neke priče. Morali smo se vratiti u meč.
Kome si posvetio prvi gol u dresu Reprezentacije BiH?
– Mnogo mi znači ovaj go. Posvećujem ga ekipi i cijeloj Bosni. Ovo je kao san. Mislim da me je sada naša raja prihvatila. Ranije su neki imali problem što sam odigrao jednu prijateljsku utakmicu za Švicarsku. Sada sam tu i mislim da sam pokazao koliko uistinu želim i volim igrati za Bosnu.
Kada si sredinom ove godine došao u Sarajevo i kazao da želiš promijeniti sportsko državljanstvo, istog dana te nazvao selektor Švicarske Ottmar Hitzfeld. Tražio je da ostaneš u selekciji Švicarske ili?
– Nije bilo istog dana, već sutradan. Zvao me je na telefon i rekao mi da on i stručni štab računaju na mene, da me vide na Svjetskom prvenstvu, ako se kvalificiraju. Saslušao sam ga, ali ja sam odluku već bio donio.
Šta si mu rekao?
– Da sam definitivno odlučio da ću, dokle god ne završim profesionalnu igračku karijeru, igrati za Bosnu i Hercegovinu. Bio je tužan, ali me je razumio. I ranije je moja odluka bila da zaigram za Bosnu.
Ti si sada tu, ovoj zemlji si dao jedan od najljepših, ako ne i najljepši go otkad Reprezentacija igra, i mislim da je vrijeme da se ova tema u vezi s dvjema selekcijama konačno i zatvori. No, prije toga, zbog navijača i sveukupne bh. javnosti, koja je ovih dana po novinama i internet portalima čitala napise o navodnom narušenom odnosu između tebe i Edina Džeke, naročito nakon njegovog statusa na Twitteru u kojem je naglasio da “Švicarci” trebaju biti što dalje od svetinje Bosne. U kakvim ste odnosima vas dvojica?
– Svi igrači, kao i selektor, predsjednik, stručni štab, odlično su me primili. Kada sam došao na okupljanje u Sarajevo, atmosfera je bila odlična. A, što se tiče odnosa s Džekom, bilo je nekih tema da smo posljednjih dana nas dvojica imali probleme. To nije tačno. To su izmišljotine. Džeko me je prihvatio kao i svi ostali igrači. Pročitao sam taj status na Twitteru, ali nikada ga nisam pitao za njega, niti sam s tim imao bilo kakav problem. O tome, da budem iskren, nikada nas dvojica nismo ni razgovarali.
Kada smo došli na okupljanje, Edin i ja smo sjeli i pričali. Rekao mi je da je dobro što sam prihvatio igrati za Bosnu. Nakon pobjede u Žilini mi je, također, rekao: “Evo, sada možeš osjetiti kakva je naša nacija, kako navijači vole igrača”. Odgovorio sam mu: “Da, u pravu si. Moja odluka je bila dobra”. Između nas dvojice je stvarno sve uredu. Pozitivno, i tako će, siguran sam, biti i ubuduće.
Ko te povezao s Fudbalskom reprezenatcijom BiH?
– Priča je prvo krenula od mog brata, koji je počeo igrati za mladu selekciju BiH. Potom smo o tome razgovarali i porodično. Bitna osoba je bio i Jusuf Bećirović. Ljudi iz Saveza također, selektor, predsjednik. Zahvaljujem se i navijačima koji su poručivali da moram da igram za Bosnu, I, oni su, naravno, odigrali veoma važnu ulogu.
Skauti su, vjerovatno, registrirali tvoju partiju u bh. nacionalnom dresu. Ima li naznaka, kada je riječ o klupskoj karijeri, da ćeš švicarsku ligu zamijeniti nekom drugom?
– Imao sam krajem augusta ponudu da igram za jedan klub u Italiji, sve je bilo crno na bijelo, međutim, u dogovoru s mojim klubom (Grasshoppers,op.a) odlučio sam ostati do decembra ili eventualno još godinu, ne znam. Kod mene ne postoji specijalna želja za nekim klubom, važno mi je da klub za koji potpišem računa na mene, da ga volim, poznajem… To je meni najbitnije.
Bh. javnost te želi upoznati bolje. Znamo da imaš brata koji igra za mladu Fudbalsku reprezentaciju naše zemlje…
– Da, Sead Hajrović. On je mlađi dvije godine od mene. I on također igra u “Grasshoppersu”. Najbolji je osjećaj igrati s bratom. Svakog dana zajedno treniramo. Živimo kod roditelja u Birru. Rođen sam u Bruggu, deset minuta od Birra. Majka Zilka je završila školu za medicinsku sestru, a otac Safet za automehaniku. Oboje rade i danas.
Odakle su Hajrovići?
– Porijeklom smo iz Sandžaka, iz Bijelog Polja. Prije 24 godine roditelji su došli u Švicarsku. Brat i ja smo se rodili u Švicarskoj.
Koji se jezik govori u tvojoj kući?
– Naš i švicarski.
Koliko jezika govoriš?
– Bosanski, švicarski, njemački, francuski i engleski pomalo.
Neobično mi je, imaš 22 godine, nisi se odselio od roditelja?
– Desit će se i to, ali kasnije. To mi sada nije prioritet. Važno mi je da sam zdrav i da je moja porodica uz mene. Osim toga, mamina kuhinja je najbolja (smijeh).
Hoćemo li razgovarati o ženema?
– Naljutit će mi se djevojka.
Imaš djevojku?
– Imam. Zove se Lejla, odrasla je u Švicarskoj, ali njeno porijeklo je iz Travnika.
Švicarsku znamo ponajbolje po sirevima, čokoladama i satovima. Zašto je dobro živjeti u njoj?
– Ovdje se mnogo radi, ali se i dobro živi. Moram priznati da ja baš i ne volim mnogo da radim. Ali, šta se može (smijeh).
Kod muškaraca postoji nekoliko strasti; jedni sakupljaju automobile, drugi žene, treći… Šta je tvoja strast?
– Pratim modu. Volim lijepu odjeću i dobar auto. Znaš nas s Balkana šta volimo?
Lanac i zlatni sat?
– A, ne , ne. Zlato ne nosim.
Šta voziš?
– BMW M3
Koju muziku slušaš?
– Slušam našu, pop, rap, sve pomalo.
S novcem treba pametno, kako ti investiraš svoj?
– Ulažem u nekretnine. Kupili smo stan u koji ćemo useliti krajem ovog mjeseca. Imamo ih nekoliko i u Sarajevu.
Sjećaš li se svoje prve plaće?
– Zaradio sam je u srednjoj školi. Možda sa 16 godina. Ne sjećam se kolika je bila.
Ko su tvoji igrački uzori?
– Bio sam fan Messija i Ronalda.
Ko je bolji?
– Mislim da je Messi bolji.
Šta su ti prioriteti u životu?
– Da sam zdrav, i da, kada za to dođe vrijeme, osnujem svoju porodicu. Ne tražim ja previše. Mene vile i slične stvari ne zanimaju. Nisam taj tip.
Na selektoru svake reprezentacije je da odluči ko mu čini startnu postavu, a ko ulazi s klupe. Je li te činilo nervoznim što si u obje utakmice sa Slovačkom ušao praktično pred kraj susreta?
– Ma, ne! Nisam nervozan, niti se ljutim zbog toga. Ja sam sportist i moje je da igram i dajem golove, a ne da se bavim i komentiram selektorove odluke.
Kažu da ti je ljevica ubojita. Kakav si tip igrača; da li i nakon treninga ostaješ na terenu da dodatno vježbaš?
– Ostajem. Vježbam šut i slobodnjake. U teretanu, također, idem redovno.
Trener, vjerovatno, to zna bolje razlučiti, ali prema tvom sudu, šta su tvoji igrački aduti?
– Mislim da su to šut, slobodnjaci, brzina i dribling.
Jesi li ovih dana zbog popularnosti dobio enorman broj zahtjeva na Facebook?
– Na Facebooku postoji jedna moja stranica, ali ja lično nemam profil. U budućnosti ću, vjerovatno, napraviti samo svoju web stranicu.
Za kraj, da riješimo dilemu; šta si proučio prije nego što si u Žilini izašao na teren i dao gol?
– Fatihu. Uvijek prije nego što izađem na teren učim jednu Fatihu i uvijek na teren ulazim desnom nogom. To sam naučio od roditelja i to ću raditi i ubuduće.
[nggallery id=209]